Tomislav Zovko vizualni je umjetnik koji živi i stvara u Širokom Brijegu. Završio je Opću gimnaziju fra Dominika Mandića 2005., a 2012. magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu u klasi profesora Ante Kajinića. Sudjelovao je na tridesetak likovnih kolonija i simpozija te izlagao na više od stotinu skupnih izložbi u BiH i inozemstvu. Do sada je priredio osamnaest samostalnih izložbi, među kojima se posebno ističu ciklusi Globalna silikonizacija, Transgressus i Silikonologija. Autor je likovnih rješenja za šest poštanskih markica HP Mostar.
Član je nekoliko strukovnih udruženja: Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH (od 2012.), Udruženja likovnih umjetnika BiH (od 2013.) te Udruge Vrba (od 2021.). Od 2015. predaje na Visokoj školi “Logos centar” u Mostaru, gdje od 2018. vodi Studijski program Dizajn, a 2020. stječe trajno zvanje profesora.
Njegova djela nalaze se u brojnim privatnim i javnim zbirkama, uključujući kolekciju Luciano Benetton – Imago Mundi, Franjevački muzej i galeriju u Širokom Brijegu, Galeriju kraljice Katarine Kosače u Mostaru, Muzej moderne umjetnosti u Mostaru i druge institucije u regiji.
Dobitnik je niza strukovnih priznanja. Godine 2016. osvojio je Prvu nagradu za djelo „Težina promjene“ na žiriranoj izložbi Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH u Mostaru. Na Prvom međunarodnom bijenalu minijature Mini MO 2019. dobio je Posebno priznanje žirija. Slijedi Prva nagrada za slikarstvo na 22. Sremskokarlovačkom novogodišnjem likovnom salonu u Srbiji 2020., kao i Priznanje za najaktivnijeg člana Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH iste godine. Najnovije priznanje je Godišnja nagrada za slikarstvo koju mu je 2023. dodijelila Ars Akademija iz Novog Sada za izložbu Silikonologija.
U Muzeju grada Kaštela predstavit će se publici s narativnim ciklusom Transgressus s kojim otvara temeljno pitanje što je bilo prije i odakle sve započinje. Svemirska juha i božanska arhitektura istražuju prostor u kojem se tjelesno i apstraktno susreću statikom koja je svemiru zapravo atipična, ali se u Zovkinu imaginariju pretvara u čvrstu osnovu za daljnje likovno razlaganje. Još su stari Rimljani razlikovali prostore preko Alpa i prije Alpa nazivajući ih Transalpinska i Cisalpinska Galija. Ti nazivi pojašnjavali su odnos između poznatog prostora s ove strane i nepoznatog prostora s one strane, prostora koji se uvijek pokušavalo osvojiti i demistificirati. Nepoznati prostori neprestano privlače obećanjem nečega boljeg, višeg ili smislenijeg stoga su idealna podloga za Zovkin slikarski istraživački impuls. Ciklus Transgressus predstavlja umjetnikov povratak vlastitim počecima, ali i istovremeno njegovo najsmjelije udaljavanje od njih. Zovko se kreće između poznatog i nepoznatog prostora, između vlastite Cis i Transalpinske Galije te uvijek bira put koji vodi prema novom iskustvu. Njegova djela djeluju kao vizualne sonde usmjerene prema neistraženim dijelovima unutarnjeg i vanjskog svemira. Svaki rad otvara mogućnost prijelaza, bilo formalnog, simboličkog ili ontološkog, a upravo u toj mogućnosti leži snaga njegova ciklusa. Transgressus ne predstavlja samo prelazak iz jedne forme u drugu nego i prelazak iz jedne svijesti u sljedeću, iz jednog pogleda u drugi. Zovkina umjetnost time postaje proces trajnog istraživanja u kojem se granice ne ruše izravno nego se lagano rastvaraju. Promatrač u tom procesu prepoznaje vlastiti impuls traganja i zato se ovaj ciklus čita kao otvoreni prostor, ali i kao osobna karta unutarnjeg putovanja.
Foto: MGK
