PRIČALI SMO S IZNAJMLJIVAČIMA, UGOSTITELJIMA, VLASNICIMA AGENCIJA, SUVENIRNICA...
Kakva ti je sezona? Ima li šta furešti u tebe? Pitaju se međusobno Trogirani dok promatraju kolone gostiju koje fotografiraju prelijepi UNESCO-ov gradić, skližu se u japankama po ulicama i traže povoljnije mjesto za odmorit i popit kavu. Kakva je turistička sezona, i mi smo se zapitali i provjerili kako u TZ Trogir s podacima za lipanj, tako i preko platformi za iznajmljivanje. U razgovoru s Trogiranima nismo stekli dojam da je sezona bolja od one prošlogodišnje.
Turistička zajednica grada Trogira objavila je statistiku za lipanj. U razdoblju od 1. do 30. lipnja u Trogiru je ostvareno ukupno 23.722 dolazaka i 84.433 noćenja. Po broju dolazaka prednjače Poljaci, Njemci, Englezi, Francuzi i Amerikanci. Za 2024. u istom periodu trogir je posjetilo 21.385 gostiju koji su ostvarili 77.461 noćenja. Porast broja dolazaka, ujedno i noćenja za lipanj je oko 9 posto.
No što je s turističkim djelatnicima i iznajmljivačima koji se ne bi nužno složili s tim brojkama?
Statistika može govoriti jedno, ali zadovoljstvo turističkih djelatnika je nešto drugo, stoga smo razgovarali s bookerima izleta, vlasnicima suvenirnica, ugostiteljima i vlasnicima smještajnih jedinica.
Gosti dolaze samo prespavati, a Poljaci nas spašavaju zadnjih godina
- Prošla je godina bila bolja, ali nije to velika oscilacija, govorimo o svega 5 do 7 posto, a iz razgovora sa ostalima, rijetko je tko zadovoljan sezonom. Dogodit će nam se Grčka, napuhat ćemo cijene pa će nas svi zaobilaziti narednih nekoliko godina pa kad postanemo svjesni da i drugi na Mediteranu imaju plavo i čisto more, a da su oni još i jeftiniji, onda se možda sjetimo biti manje pohlepni. Znaš, sve je postalo luksuz, kad plate smještaj, hranu, a vjerojatno kuhaju u apartmanu, nemaju oni mnogo za potrošiti kod nas, jedan put u restoran, jedan put u grad, i u minusu su, 20 eura piće, 100 večera, kupit će jedan magnet i to mu je jedina materijalna uspomena - kazala nam je vlasnica suvenirnice u gradskoj jezgri.
Bookeri jednodnevnih izleta naredali su se na Rivi sa svojim šarenim kućicama privlačeći goste plakatima na kojima su Vela Rina, Krknjaši, Modra Špilja i još oku ugodnih destinacija. Za jednim od štandova radi dugogodišnji djelatnik u turističkom sektoru te nam je detaljno dao svoj uvid u sezonu.
Najveći problem opća pohlepa
- Drastičan pad posjeta i sve lošija struktura gostiju, posljedica su cijena, ali ne cijena izleta, već cijena okolnih usluga. Čovjek mora platiti apartman, mora jesti, a na izlete ne treba ići, a to nam najviše odnosi prihode. Oko 80 posto naše klijentele čine Poljaci, pa tako mogu reći, da nema Poljaka, ne bismo preživjeli zadnjih 4-5 godina. Međutim, oni još uvijek nemaju dovoljan standard da bi jedna obitelj mogla bez problema sve to platiti. Mislim da je ova sezona, po mojoj procjeni, otprilike 25 posto lošija nego prošle godine. Kada to usporedimo s 2019., situacija je katastrofalna. Godina 2019., nažalost, neće se nikad ponoviti i zbog toga imam razloga vjerovati da je najveći problem opća pohlepa u hrvatskom turizmu. Kada vide kuglu sladoleda od 2-3 eura, porciju tjestenine od 22, a pizzu od 15 i više, onda ljudima ništa nije jasno. Sve te cijene zbrojimo i tako dolazimo do situacije u kojoj se nalazimo. Problemi su strukturalni; nemamo strategiju razvoja, nemamo ništa novo za ponuditi, a od gostiju tražimo sve više. Ljudi nisu naivni. Danas, s dostupnošću informacija i putovanjima, gosti postaju sve bolje informirani i sve će nas više zaobilaziti, jer kada se jednom pročuje da smo skupi, teško ćemo se oporaviti - kazao je.
Prodavačica nakita s Rive rekla je da ništa osjetno nije napredovala ni zarada ni kupnja, možda svega 5 posto, a i to varira, jedan dan više, drugi manje, treći dan se taman to izlivela. Struktura kupaca dosta se promijenila te su sada to Skandinavci i Poljaci, Francuzi te ponekad Česi i Amerikanci.
Ugostitelji s početka i kraja Pašika dijele uglavnom jednaka mišljenja, predsezona je bila jako dobra, šesti mjesec bio je prihvatljiv, a sedmi je krenuo jako loše. Žale se na povećanje cijena štekata koje su ove godine podignute za 10%, a i na ostale troškove – troškove rada, namirnica, dodatnih državnih nameta, što im ne olakšava situaciju. Činjenica da pojedini turistički vodiči govore turistima dok ih vode tim dijelom grada da tu ne sjedaju, da piju običnu vodu u restoranima te da ne ostavljaju napojnice djelatnicima doista je poražavajuća jer su upravo turistički vodiči ljudi koji moraju približiti grad strancima, a ne omalovažavati ugostiteljsku ponudu svog mjesta, a na kraju krajeva Google recenzije u nekoliko klikova sve pokažu onome tko želi negdje sjesti. Zaključak je da je svake godine nekako sve gore, ali i dalje održivo, no pitanje je dokada će se to sve moći održavati.
Vlasnik druge suvenirnice u gradskoj jezgri kratko je iznio da je predsezona bila jako dobra, čak su pred kraj ožujka i cijeli travanj dosta dobro radili, bolje nego ljeti u udarnim terminima. Kaže da je ovaj lipanj bio najgori mjesec otkada radi u suvenirnici, a da u srpnju ima nešto posla, ali tek zadnjih 4-5 dana. Općenito smo komentirali povezanost – ako je apartman skup, gost neće doći – tako gost neće doći ni u restoran, a onda ni u suvenirnicu niti na kuglu sladoleda, stoga je sve u apartmanima i njihovim cijenama te u onome što nude za taj novac.
Hoteli i apartmani na starim i vjernim gostima
Dalje smo šetali gradom i došli do prve recepcije hotela. Hotel ima dugu povijest, nije neki novoosnovani prekrojeni kat kuće s 5 apartmana, pa se gosti često vraćaju, a i sami smo pogledali u njihovu popunjenost te možemo reći da je bila preko 90 posto. Recepcionar nam je ukazao na to da je sezona jednaka prošloj, samo da se i ove i prošle godine uviđa trend gostiju koji rezerviraju na jednu noć, dok su u manjini gosti agencija koje dogovore boravak od nekoliko dana, koji tako iz Trogira idu na izlete u obližnja mjesta. Te jednodnevne turiste opisuje kao mlađu generaciju koja preko aplikacija u nekoliko klikova rezervira smještaj, danas dođe, a sutra je već u nekom drugom mjestu.
Nedaleko od ovog hotela su mali obiteljski apartmani čiju smo voditeljicu zapitali kakvo je njeno mišljenje o sezoni. Iako se nalazi u malo zabačenijem kutku gradske jezgre, turisti tu prođu jer ih Google Maps navodi tako, ali kaže da ih vidno ima manje te je ulica puna tek jedan-dva dana u tjednu, nije to više kao i ranije kada bi se kolona mimoilazila u starim uličicama. Održava se na dolascima ustaljenih gostiju, iako je i ona primijetila dolaske jednodnevnih gostiju. Ogorčena je na veliki broj iznajmljivača koji rijetko kada od zarade na kraju sezone ulože u svoje smještaje pa taj isti sljedeće godine naplaćuju po ko zna koliko eura više, a nisu u stanju kupiti nove plahte. Gost danas za cijenu smještaja isto očekuje i određene manje kućanske aparate kao aparat za kavu, peglu, mikrovalnu, od domaćina je lijepo kada ostavi ili pokloniče, bocu vode, neki idu dalje pa ostave gostima i bocu vina. Sve su to sitni detalji koje gosta privuku jer je više znak pažnje nego ideja kako naplatiti više.
Jedna kuglica i dvije žličice
U poznatoj trogirskoj slastičarnici osjeti se da je manje ljudi koji tu sjednu s namjerom da uživaju u desertima, nije to kao nekoć kada bi radnice cijelu svoju smjenu provele za pultom radeći kuglice sladoleda i klimale glavom na „pola ovaj-pola onaj“. Ljudi manje troše i gledaju hoće li uzeti kavu i sladoled ili samo jedno od tog dvoje, a i struktura se gostiju promijenila, nažalost često viđamo narudžbu "jedna kuglica u šalici i dvije žličice".
Konobar u obližnjem kafiću također komentira kako barem nekoliko puta u svojoj smjeni poslužuje goste parove gdje jedna osoba naruči piće dok druga samo zatraži čašu vode ili čak ništa. Napojnica je osjetno manja nego prošlih godina.
Dok smo razgovarali s jednim prolaznikom o sezoni mogli smo vidjeli kako turist stoji na kantunu od pekare te jede upravo kupljeni proizvod. Oko njega je u krugu od 100 metara sigurno pet ugostiteljskih objekata, no on je marendao za par eura, kupiti će sok u prodavaonici ili trafici i on je sit do večeri. Fastfood objekti imaju možda vidno najviše gužve ispred svojih poslovnica, a činjenica da je svega nekoliko eura razlika njihovog burgera i onog u restoranu opet pokazuje da nam turisti gledaju u svaki svoj euro.
A što kažu Booking i Airbnb?
Bacili smo pogled i na dvije najpoznatije web stranice za rezerviranje smještaja.
Ukucali smo sljedeće parametre: Trogir, jedna smještajna jedinica za dvije osobe jer je to statistički nekako najtraženije.
Booking.com kaže da je danas (16. srpnja) slobodno 131 objekt za rezerviranje i ujedno samo za prespavati i odjaviti se sutra (17. srpnja). Ako bi ipak htjeli ostati duže i u srcu sezone, odabrali smo ponedjeljak 28. srpnja do petka 1. kolovoza, mogli smo odabrati 200 slobodnih objekata. Pred kraj kolovoza smo iznenađeni slabom popunjenošću, u zadnje tjednu kolovoza (25. – 29.) slobodno je preko 1000 smještaja. Rujan je otprilike na istom broju slobodnih kapaciteta.
Na Airbnb-u se mogao rezervirati 91 smještaj samo za prespavati večeras i sutra krenuti na put. Ovde smo također uzeli iste datume srca sezone ( 28. srpnja – 1. kolovoza) i kaže Airbnb da je slobodno 261 smještaj. Za zadnji tjedan u kolovozu pokazuje isto kao i na Bookingu preko 1000 objekata, a rujan je također više prazan nego pun.
Trogir i broj turističkih objekata kroz godine
Nismo detaljno išli od kada je Trogir turistička destinacija nego samo posljednje četiri godine te smo usporedili rast turističkih objekata. Uzimali smo u obzir sve što spada pod Trogir s tim i naselja: Arbanija, Divulje, Drvenik Mali, Drvenik Veliki, Mastrinka, Plano i Žedno.
U navedenim mjestima zlatne 2019. godine imali smo 1361 objekt, a zadnje 4 godine izgledaju ovako: 2022. – 1334 objekata, 2023. – 1490 objekata, 2024.- 1624 objekata te ove godine imamo 1674. objekta.
S obzirom na 2019. danas je njihov broj u porastu od 23 posto, a od prošle sezone imamo 50 objekata više.
More i sunce nas više ne mogu spasiti
Trogir je i dalje šarmantan, to je jedan od najboljih očuvanih srednjovjekovnih gradova, ima predivnu povijest, geografski je na odličnoj poziciji, ali činjenica je - turisti dolaze, ali i prolaze – često brzo i bez puno potrošnje. Možda je vrijeme da se zapitamo ne koliko ih je došlo, nego zašto neki više ne dolaze. I što možemo učiniti da oni koji dođu – požele ostati, i vratiti se. Nažalost neki smještaji i ugostitelji su kvalitetom ostali na razini 2010-ih, a cijenama kao da je već 2030. Gosti to vide, računaju i – biraju druge. More i sunce nas više ne mogu spasiti – jer i drugi imaju isto, ali uz to i cijene koje imaju smisla. 
Foto: Tea Miše
