
Redoslijed razloga za preseljenje u starim i novim naseljima u Hrvatskoj bio je isti: najveći postotak sudionika je o preseljenju razmišljao zbog nezadovoljstva stanom, potom zgradom pa naseljem. Nadalje, ispitanici su iz oba tipa naselja kao vjerojatnu opciju za preseljenje najčešće birali 'vlastitu kuću', a na drugom mjestu 'novoizgrađeno stambeno naselje. A Riječani bi se najradije preselili iz naselja u kojima sada žive, a Zagrepčani se pak iz starih naselja većinom ne bi selili.
U sklopu znanstveno-istraživačkog HRZZ projekta Kvaliteta života u stambenim naseljima iz socijalističkog i postsocijalističkog razdoblja: komparativna analiza između Slovenije i Hrvatske (2020.-2023.) tijekom 2022. godine je na ukupnom uzorku od 2.236 kućanstava u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu te Ljubljani i Mariboru provedena anketa o kvaliteti stanovanja i zadovoljstvu životom u odabranim stambenim naseljima (tzv. starima i novima). Autori stručne studije su Anđelina Svirčić Gotovac i Ratko Đokić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, a cijeli ovaj projekt medijski podržava ZGRADOnačelnik.hr. U ovome tekstu bavimo se temom preseljenja.
Razmišljanje o mogućem preseljenju
U skladu s relativno visoko izraženim osjećajem povezanosti sa svakim od tri elementa stanovanja (stan, zgrada, naselje, op.ur.), I u Hrvatskoj i Sloveniji samo je manji dio sudionika izjavljivao da je u proteklim godinama razmišljao o preseljenju zbog svog nezadovoljstva stanom, zgradom ili naseljem (ocjena 4 ili 5 na skali od 1 – uopće nisam razmišljao do 5 – mnogo sam razmišljao).
Ipak, usporedba na nacionalnoj razini otkriva istaknutu razliku između dvije države: postoci sudionika koji su razmatrali preseljenje su primjetno veći u Hrvatskoj nego u Sloveniji, i to u oba tipa naselja i prema sva tri razmatrana elementa. Pri tome se dvije najveće razlike odnose na nova naselja: razlika u postotku sudionika između Hrvatske i Slovenije koji su u ovim naseljima razmišljali o preseljenju zbog nezadovoljstva stambenom zgradom, odnosno stanom iznosi 11, odnosno 10 jedinica.
Redoslijed razloga za preseljenje u starim i novim naseljima u Hrvatskoj bio je isti: najveći postotak sudionika je o preseljenju razmišljao zbog nezadovoljstva stanom, potom zgradom pa naseljem.
Ovakav redoslijed je zabilježen i u starim naseljima u Sloveniji, dok su stanovnici novih naselja kao razlog razmišljanja o preseljenju u jednakim postotcima navodili stan i naselje, nakon kojih je slijedila zgrada. Nadalje, u Hrvatskoj su postotci sudionika koji jesu razmišljali o preseljenju prema sva tri kriterija bili nešto veći u novim nego u starim naseljima, a u Sloveniji je to slučaj za element stambenog naselja te, s manje istaknutom razlikom, za stan.
Razlozi po gradovima
Ono što u analizi na razini hrvatskih gradova najviše privlači pažnju jesu neobično visoki postotci sudionika (preko 30 posto) koji su u oba tipa naselja u Rijeci razmišljali o preseljenju i to prema bilo kojem od tri razmatrana elementa.
S druge strane, u Osijeku su postoci sudionika koji su u kategoriji novih naselja izjavili da su razmišljali o preseljenju zbog bilo kojeg od tri elementa značajno niži (redom manji od 5 posto), što je rezultiralo istaknutim razlikama između starih i novih naselja u ovom gradu.
Interesantno je i to da je u Zagrebu i Splitu situacija bila obrnuta – sada su stanovnici novih naselja bili ti koji su prema sva tri pojedinačna kriterija češće razmišljali o preseljenju (u tom pogledu pridružuje im se i Rijeka prema kriteriju nezadovoljstva naseljem). Pri tome su stanovnici oba tipa naselja u Zagrebu i Osijeku te stanovnici starih naselja u Rijeci producirali isti redoslijed razloga za preseljenje, prema učestalosti razmišljanja o njima: na prvom mjestu je bilo nezadovoljstvo stanom, potom zgradom te naseljem.
U preostale tri kategorije naselja (oba tipa naselja u Splitu i nova naselja u Rijeci) redoslijed razloga je bio obrnut: o preseljenju se najčešće razmišljalo zbog nezadovoljstva naseljem, potom zgradom i, na koncu, stanom.
Dva grada u Sloveniji su u ovom pogledu više ujednačena, s udjelima sudionika koji su razmišljali o preseljenju od 7 posto do 13 posto, ovisno o tipu naselja i gradu. Također, niti razlike između dva tipa naselja u svakom od gradova nisu bile istaknute, a najveća je bila ona prema kriteriju nezadovoljstva stambenim naseljem u Ljubljani (razlika od 5 jedinica u smjeru većeg udjela sudionika u novim naseljima).
Redoslijed razloga za preseljenje – nezadovoljstvo stanom, potom zgradom te naseljem – prema pripadaju-ćim postocima sudionika koji o njima jesu razmišljali zabilježen je u starim naseljima u Ljubljani i novim naseljima u Mariboru. U novim naseljima u Ljubljani ovaj redoslijed je bio nezadovoljstvo naseljem, zatim stanom te zgradom, a u starim naseljima u Mariboru zgradom, stanom pa naseljem.
Nastavak teksta pročitajte na Zgradonacelnik.hr
Foto: Freepik


