U prethodnom tjednu najavljene promjene niza zakona i uvođenja mjera za suzbijanje nasilja nad ženama i zaštitu prava djece među najvažnijim su, ali i najodvažnijim, odlukama u mandatu Vlade Republike Hrvatske. Važne su jer kroz rješenja u fokus napokon stavljaju one koje su u hrvatskom društvu često zanemarene – žrtve.
Promatrajući ove odluke iz njihove perspektive postavlja se pitanje kome može biti sporno uvođenje u zakone novog kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe (femicida), istražnog zatvora za kršenje mjera opreza ili obavještavanja žrtve o tome da je onaj koji ju je tukao izašao na slobodu. Što je problematično u povećanju kazni za silovanje? Tko je protiv ukidanja zastare za ovakva djela? Mnogi, zato je odluka Andreja Plenkovića ne samo važna nego i odvažna.
Nužnost promjene zakonodavnog okvira jasno je vidljiva iz službenih statističkih podataka i problematičnih sudskih praksi. MUP izvještava o povećanju broja ubojstava i kaznenih djela nad ženama u obitelji u prethodnom razdoblju. Istovremeno analize Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ukazuju da zbog izricanja tek uvjetnih ili novčanih kazni za obiteljsko nasilje, većina onih koji su spremni na takav čin osjećaju se slobodnim i pozvanim ponoviti ga, često u još okrutnijem obliku.
Brojni dokazi ukazuju na stigmatizaciju i izolaciju žena koje prijavljuju nasilje. Istraživanja također ukazuju da je određenom dijelu mladih fizičko nasilje u vezi prihvatljivo – psovka kao oblik argumentacije, a šamar kao iskaz ljubavi sedamnaestogodišnjaka. Analiza sudskih praksi pak ukazuje na izrazito slabu povezanost među institucijama koje adresiraju nasilje i izricanje jalovih mjera nasilnicima – za polomljene kosti supruge gule se krumpiri u javnim ustanovama.
U dijelu društva i dalje je prisutna ideja o zadatosti položaja žena u obiteljskim i partnerskim odnosima iz koje proizlazi osporavanje predloženih rješenja. Premda nužne i argumentirane, ove će promjene postati predmet snažnih ideoloških borbi, posebno jer ulazimo u intenzivno predizborno razdoblje. Andrej Plenković se najavljenim odlukama svjesno izložio napadima konzervativnih snaga koje će ga optužiti za povlađivanje stranim utjecajima kako bi došao do prestižnih europskih funkcija, šurovanje s feminističkim udrugama kako bi kupio dio biračkog tijela, konačno uvođenje 'rodne ideologije' koja je započela ratifikacijom Istanbulske konvencije, potvrdu da je zapravo 'lijevi' premijer u 'desnom' ruhu…
U mučnoj političkoj i ideološkoj areni malo tko brine za ljude, a žrtve posebice. Nema puno onih postavlja pitanja zbog kojih su ova rješenja važna: Kako prisiliti nasilnika koji je pretukao kolegicu s posla da joj se ne približava? Kako osigurati da sestrin bivši suprug plaća alimentaciju kojom kao samohrana majka prehranjuje obitelj? Kakvu kaznu treba dobiti silovatelj naših kćeri? Kako spriječiti da manijak iz ulaza ne ubije susjedu nakon što ju je već šest puta pretukao? U odgovorima na ova pitanja ne bi trebalo biti ideologije, desnih i lijevih, ženskih i muških, konzervativnih i liberalnih pozicija – postoji samo stavljanje žrtve u centar i borba za dobro.
Zakonska rješenja preduvjet su, ali nikako ne i garancija da će do pomaka u suzbijanju nasilja uistinu i doći. Bez obzira na brojnost i složenost koraka koje slijede, ovaj je posebice važan i odvažan. Stoga čestitke Vladi RH, Ministarstvu pravosuđa i uprave i članicama radne skupine koja je izradila prijedlog ovih rješenja.
Izvor: Tportal.hr
