Prošetali smo Trogirom
Klima se pali, traži se parking, psuje se na spore šetaće preko mosta, dica na rivi prodaju školjke, ugodnih je 35°, sve miriše na 150 vrsta spize iz širokog spektra ugostiteljstva... znači došla nam je sezona.
Sindrom "Pale sam na svijetu"
Naš đir po gradu krenit će sa čiovskog mosta kojeg sad u sezoni prelazin ka da san u autu u ponediljak u četiri popodne. Znači jedva i nikako. Naši ljetni gosti sa mosta imaju predivan pogled na rivu i Kamerlengo, kad ih ne sakrivaju luskuzne jahte vezane po tri u nizu. Priznajen, i ja nekad zastanen pa pogledan, al ne bolujen od sindroma "Pale sam na svijetu" jer imam spoznaju da postoje drugi ljudi oko mene, za razliku od naših turista. Stanu pa gledaju, pa slikaju, pa sebe, pa ženu, dicu, pasa, sladoled, pa se cila šesteročlana obitelj drži za ruke, najbolje mi je da iden priko novog čiovskog mosta, prije bi došla.
I onda dođete na Rivu
Mravinjak. Od restorana, kafića, punih klupa, šetača, dice sa školjkama i onin svitlećin ljigavcima koje bacaju u zrak. Bookera three island izleta, bookera u restoranima koji vas maltene ne vuku za rukav, štandova mješovite robe, mirisi ko zna koliko vrsta hrane i koje kvalitete. Kula Kamerlengo se iz daljine ni ne vidi, a s obziron na neloše podizanje cijena ulaznice, moga bi se dodat koji reflektor više. Ipak je to simbol grada i zaslužuje da se vidi iz daljine, a ne blizine.
Znate onu školu na rivi? Onu staru preko 100 godina, predivnu građevinu koja se nalazi na sredini? Niste je vidili? Niste jedini. Ispred škole sada se nalazi 3-4 štekata različitih restorana di kad čovik sidne, konobar ne zna jel sija u njegovo ili tuđe. Postupno su tu nicali štekati još za vrijeme trajanja škole, a sa njenim završetkom ugostitelji su se jednako obradovali kraju kao i ta dica.
Znate ono cviće oko palmi? Mediteransko trajno? Pa se izgazilo i onda je nešto malo ruzmarina ostalo? Jedino se održalo na dnu rive, nešto se osušilo, a ovo ostalo se pametno počupalo - navijam za novu sadnju, ali i održavanje.
U potrazi za svetim parkingom
Čiovljani i zimi imaju kroničan nedostatak parkinga, a možete tek zamislit na šta to lići kad dođu turisti. Ovog proljeća postavljeni su predivni gumeni neonski narančasti stupići koji sprječavaju građane da se parkiraju na određenim mjestima koji svakako prethodno nisu ni bila parking mjesta, no di je alternativa? Mome mužu je alternativa da ako ne nađe parking okolo Monaka da parkira u Naselje kod mojih. On je inače iz Podstrane - najgoren mistu u Hrvatskoj šta se tiče prometa, rekae da se nije puno usrićija kad se priselija.
A kad smo već kod parkinga, OVDJE možete pogledati cijene parkinga po Trogiru. Nedavno me iznenadila informacija da je u trgovačkom centru Marisa donedavno besplatnih 2 sata parkinga, te 2€ za svaki sat poslije, promijenjeno - sada imate samo 1 sat besplatnog parkinga, a nakon toga sat košta 4€. Suzdržat ću se od daljnjih komentara.
Neiskorištena Malarija
Volin sa svojin vršnjacima popričat i nekad ozbiljno pa smo tako došli na temu parka Malarije - neiskorištenog prostora u jezgri koji bi mogao, da se hoće, postati malena ljetna atrakcija, a ne bi imali ni ništa protiv da bude i cjelogodišnja. Ovog ljeta u parku Malarija imamo nekoliko predstava, par filmova i na kraj sezone tjedan dana sajmova i radionica od kojih će se dio odviti u parku. Prije toga i poslije toga - ništa. Tišina.
Zašto tamo nemamo tjedne projekcije filmova na otvorenome? Štandove lokalnih proizvođača i rukotvoraca svaki vikend? Svirke bendova, tematske večeri, radionice, neka spiza i piće tu i tamo? Čisto da iman nekog razloga doć u grad, a da to nije iz novinarskih i drugih poslovnih razloga.
Foto: T.M.
