Solinski vatrogasac Josip Grgić, koji je početkom travnja krenuo na iznimno zahtjevno hodočašće od rodnog Solina prema Vatikanu, nastavlja svoj put vjere, snage i predanosti – korak po korak, kroz prirodu, planine i nepoznate krajeve Italije. Nakon prolaska kroz najteži dio puta, uspona preko Apenina do samostana u La Verni, Josip nam se javio iz mjesta Città di Castello, donoseći novi val dojmova, emocija i zahvalnosti.
Kako smo već i pisali, početkom travnja, solinski vatrogasac Josip Grgić krenuo je koračati iz Solina prema Vatikanu. Od tada je privukao pažnju cijele Hrvatske, a poruke podrške i molitva za njegove korake ne prestaju mu stizati.
- Danas sam stiga u mjesto Città de Castello, najteži dio puta je iza mene - započinje Josip. Uspon na La Vernu, jedno od najpoznatijih franjevačkih svetišta, bio je i fizički i mentalno najveći izazov dosadašnjeg puta. No, sada kada se nalazi na drugoj strani planinskog lanca, pred njim je nešto blaži teren.
- Sad ide sve lakše, pomalo se spuštam prema Rimu. Ostalo mi je još oko 275 kilometara, a prema planu tamo sam za 10 –11 dana - kaže.
Iako su dionice od sada kraće, tijelo polako pokazuje tragove napora: - Mentalno mi je sve lakše i lakše, ali moram priznati – fizički umor se akumulira i sve mi ranije u danu otežaju noge. Ne ide u prilog ni jako sunce koje me prati, pa pokušavam krenit što ranije, dok je još noć, da dosta prođem prije nego ugrije.
Na pitanje o ozljedama i stopalima, koje su najveći neprijatelj dugoprugaških hodočasnika, Josip kaže da situacija iznenađujuće dobro stoji: “- Imam neke svoje taktike da ne nastaju žuljevi i hvala Bogu, imao sam samo jedan, tamo oko Rijeke. Davno je to bilo.
No pravi dragulj njegova putovanja nisu samo krajolici, već ljudi.
- Priroda i mala mjesta kojima prolazim su prelijepi. To nekako niti ne primijetiš kad se voziš autom, ali ovako pješke – baš guštaš - rekao je Josip dok uživa u tišini i prirodi, no kako kaže susreti s ljudima donose mu posebnu snagu.
- O ljudima i gostoprimstvu imam samo riječi pohvale. Ja sam znao da su vatrogasci jedna velika obitelj, ali nisam bio svjestan toga dok na svojoj koži nisam osjetio kolege koji mi izlaze u susret i nude više od onoga što imaju – kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj Italiji. Svugdje sam toplo primljen kao jedan od njih.
Samo u tri mjesta nije prespavao u vatrogasnim postrojbama – jer ih ondje naprosto nema: - Kad odem iz postrojbi, ljudi me se sjete svakih par dana, nazovu, pitaju kako ide, treba li mi nešto - kaže Josip, posebno zahvalan kolegama iz JVP Split i DVD-a Solin, ali i svim talijanskim postrojbama koje su mu otvorile vrata.
Dodatni oslonac i motivaciju pružaju mu obitelj i prijatelji: - Svaki dan se čujem s bližnjima koji, koliko god im bilo drago i koliko god me podržavali, ipak su malo zabrinuti – što je razumljivo, jer nekad ni sam ne bi na karti pronašao di se nalazim. Ali eto, obitelj i prijatelji samo s par riječi podrške daju snage kad postane teško…
Kako preostali dani prolaze, Josip će se sve više približavati konačnom cilju – Vatikanu, gdje planira stići početkom svibnja. A do tada, svaki novi korak, svaka nova zora i svaka nova riječ podrške podsjetnik su mu da je putovanje jednako važno kao i cilj.
Njegova priča nastavlja inspirirati – i pokazivati da se najduži putevi prelaze upravo ovako: srcem, vjerom i koracima koji nikada ne posustaju.
Foto: Josip Grgić
