Trumpov pohod na Iran i imperijalna zamka
U novoj epizodi podcasta "Špica s Macanom", koju vode stručnjak za geopolitiku Vlatko Cvrtila te vanjskopolitički analitičar i nuklearni fizičar s Instituta Ruđer Bošković Tonči Tadić, detaljno se analizira aktualna kriza na Bliskom istoku izazvana vojnim udarima na Iran pod vodstvom administracije Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua. Razgovor obuhvaća širok spektar tema, od strateških promašaja američke vanjske politike i uloge Izraela u uvlačenju SAD-a u sukob, preko dramatičnih posljedica na cijene nafte i hrane, pa sve do nuklearne prijetnje i otpora europskih saveznika. U nastavku teksta donosimo kompletan uvid u analize stručnjaka o tome zašto bi ovaj rat mogao trajati duže od očekivanog, kako utječe na položaj Rusije i Kine te što on znači za energetsku i vojnu sigurnost Hrvatske.
Strateška iluzija Washingtona i iranska taktika iscrpljivanja
Vlatko Cvrtila i Tonči Tadić ističu kako su ključni akteri unutar Trumpove orbite u ovaj sukob ušli s potpuno pogrešnom pretpostavkom, vjerujući u ponavljanje "slučaja Venezuela" gdje bi se režim urušio sam od sebe nakon uklanjanja vrha vlasti. Umjesto brze pobjede, SAD je upao u imperijalnu zamku jer je Iran odlučio primijeniti strategiju eskalacije radi deeskalacije, nastojeći maksimalno produžiti rat kako bi osramotio napadače i iz toga izvukao političku pobjedu. Analitičari upozoravaju da je Trumpova administracija prožeta influencerima i medijskim zvijezdama umjesto vrhunskim stručnjacima, što je dovelo do zanemarivanja obavještajnih procjena koje su jasno ukazivale na to da se Iran neće predati niti raspasti kao kula od karata. Dok Trump donosi odluke na temelju trenutnih dojmova ili čak "osjećaja u kostima", Iran vješto koristi svoje mozaične obrambene kapacitete koji mu omogućuju funkcionalnost čak i nakon likvidacije vodećih ljudi.
Hormuški tjesnac kao poluga za globalnu destabilizaciju cijena
Utjecaj sukoba na svakodnevicu građana najvidljiviji je kroz energetsku nestabilnost i rast cijena nafte, što posljedično generira inflaciju koju je teško suzbiti. Posebno zabrinjava činjenica da Hormuški tjesnac nije ključan samo za transport nafte prema Dalekom istoku, već je on i žila kucavica za svjetsku opskrbu umjetnim gnojivima. S obzirom na to da arapske zemlje u tom području proizvode oko 30% svjetskih komponenti za gnojiva, blokada ili ometanje prometa izravno ugrožava poljoprivrednu proizvodnju u zemljama poput Indije i Brazila, što vodi prema globalnoj nestabilnosti u opskrbi hranom. Iran vrlo lukavo koristi ovu poziciju, selektivno puštajući brodove određenih država kako bi pokazao moć i zadržao kontrolu nad ishodom rata, dok istovremeno šalje poruku susjednim arapskim državama da će SAD jednog dana otići, a oni će ostati trajno geografski povezani.
Nuklearni rulet i neuspjeh međunarodne diplomacije
Analiza nuklearnog aspekta sukoba otkriva da je povlačenje SAD-a iz nuklearnog sporazuma (JCPOA) 2018. godine bila ključna točka nakon koje je Iran ubrzao obogaćivanje urana, dosegnuvši razine od 80%. Tadić pojašnjava da Iran trenutno vjerojatno nema gotovu bombu jer bi je u protivnom već upotrijebio ili bi sam posjed oružja odvratio napad, no upozorava na opasnost da radikalizacija režima dovede do nuklearnog pokusa. Čak i ako bi došlo do promjene vlasti, geopolitička logika nalaže da bi bilo koji iranski režim težio nuklearnom oružju zbog regionalnih suparništava s Pakistanom koji bombu već posjeduje. Izraelski pritisak na SAD da riješi ovaj problem vojnim putem traje desetljećima, no analitičari smatraju da je Netanyahu uvukao Trumpa u rat koji nema jasnu stratešku viziju stabilizacije, već se oslanja isključivo na likvidacije lidera, što dugoročno može dovesti do pojave još radikalnijih generacija.
Europa na prekretnici i geopolitički profit Rusije i Kine
Dok SAD traži podršku svojih saveznika za operacije u Hormuzu, Europa pokazuje iznenađujuću razinu otpora, odbijajući iskazati solidarnost s predsjednikom koji ju je godinama ponižavao i ismijavao. Cvrtila ističe kako europski političari više ne mogu "gutati" Trumpove jednostrane odluke, pogotovo nakon što je njegova administracija dokazala da ne cijeni savezništvo već isključivo vlastite interese. Ova situacija najviše pogoduje Rusiji, čija nafta dostiže rekordne cijene, a fokus javnosti s rata u Ukrajini potpuno se seli na Bliski istok, što omogućuje Moskvi da neometano širi svoje narative. Istovremeno, Kina pažljivo promatra američko iscrpljivanje resursa, svjesna da uvlačenje SAD-a u dugotrajan sukob slabi američku prisutnost na Pacifiku i otvara prostor za potencijalne akcije prema Tajvanu.
Regionalne refleksije: Balkan i energetska budućnost Hrvatske
U kontekstu regionalnih napetosti, poput naoružavanja Srbije ruskim i kineskim raketama, stručnjaci smiruju strasti, ocjenjujući to kao medijski spektakl u svrhu tamošnjih lokalnih izbora. Naglašavaju da je Hrvatska kao članica NATO-a i Europske unije u sigurnom položaju, ali i da ne smije spavati na lovorikama već mora pratiti suvremene vojne tehnologije, poput dronova, koji mijenjaju način ratovanja. Kao dugoročni odgovor na globalnu energetsku nesigurnost, Tonči Tadić zagovara razvoj nuklearne energije u Hrvatskoj, ističući potrebu za stvaranjem zakonskog okvira, školovanjem kadrova i obnovom regulatornih agencija. Prema njegovom mišljenju, nuklearna energija u kombinaciji s obnovljivim izvorima jedini je put prema stvarnoj energetskoj neovisnosti u svijetu koji se nepovratno fragmentira u regionalne interesne zone.
Foto: Screenshot
