Sezona se u Trogiru, malom biseru na Jadranu, produžila i to nitko ne može negirati. Danas je 21. listopada, tmuran je i jesenji dan uz ugodnih 18 stupnjeva. Otprilike trenutno isto toliko radi ugostiteljskih objekata u gradu Trogiru.
Ne živimo više od 1. lipnja do 15. kolovoza, sada već vidimo turiste u ožujku pa sve do listopada. Ta činjenica se nekima sviđa, a stanovništvu u gradskoj jezgri koji nemaju gdje pobjeći u sezoni, uglavnom ne. No, što nakon tog listopada do opet ožujka? Tko i što u gradu ostaje?
Posao bolji u listopadu nego u lipnju
Kroz ono malo razgovora sa vlasnicima suvenirnica i sličnih objekata koji imaju posla isključivo na turistima, listopad je mnogo bolji nego lipanj ove godine. Je li to zbog skandinavskih i zapadnih umirovljenika čije penzije iznose više od prosječne hrvatske plaće? Jesu li su niže cijene boravka u apartmanima čije su cijene u sezoni dostizale 150 eura po noći, a sada se izdaju za 60 eura da ne stoje prazne? Ili manjak konkurencije? Prolazeći gradom vidimo veći broj suvenirnica koje iza vrata imaju oblijepljene novine nego one koje na vratima drže razglednice, spužve i magnetiće?
Restorani također - iz intervjua Stjepana Vukadina, tv lica iz kulinarskog showa Masterchef te vlasnika Il Ponte restorana u Trogiru, neugodno smo se iznenadili sa brojkama koje je Stjepan iznio: "imaš 110 ugostiteljskih objekata, jel ti moš virovat, 110-112, tu pričamo o fast foodovima i ostalim. Od njih 110, zimi radi nas 4 i to je žalosno". Već sada ih je sigurno preko 50% zatvorilo, ako ne i više s tendencijom da se svakog novog vikenda zatvori još nekoliko do proljetnih temperatura.
Na Rivi su restorani puni, priča prijateljica čiji je muž u srpnju radio po 2-3 pizze u jednoj smjeni što je doista poražavajuća činjenica, ali ne i iznenađujuća s obzirom na cijene tog jela. Sada u listopadu ima problem da ne može pripraviti toliko tijesta za pizzu koliko se traži i prodaje. Naravno kada objekt nema više 34 restorana kao konkurenciju nego pet tu okolo sebe u krugu od 200 metara. No i oni će zatvoriti na kraju mjeseca, a i ovih pet. Gdje onda?
Sljedeći događaji u gradu je Stivanja - dan grada Trogira koji se slavi 14. studenog. Isti bude pretvoren u šaroliki program nastupa, predstava i radionica pa se nekako to sivilo i tmurnost zakamuflira, no do centra grada svejedno prođemo pored otužnih zatvorenih poslovnih prostora koji imaju zabijene kuverte računa u vratima.
I onda dolazi Advent
Advent u Trogiru iz godine u godine hvalevrijedno privlači ne samo domaće stanovništvo na tridesetak dana skupih fritula i kuhanog vina uz zabavljače za sve generacije, nego i Splićane Kaštelane, Primoštence, Solinjane i pokoje Šibenčane koji dolaze u Trogir na bogati program Adventure. Kao grad možemo biti ponosni na projekt koji oživi uski dio stare jezgre i prepuni ga domaćin sviton. No što nakon skupih fritula i kuhanog vina 1.siječnja?
Onda se svakako financijski oporavljamo od onih burgera i kobasica pa nam i nije nešto do trošenja novaca, a i da ga imamo nemamo ga gdje potrošiti.
Siječanj i veljača rezervirani su za druženja po kućama, skromne kavice u par kafića, naručivanje poklona preko interneta, isto tako i odjeće jer je od 2026. godine, a kako se priča u kuloarima, više neće biti moguće kupiti ni u trgovačkom centru Marisa gdje ostaju Plodine, a ostatak se pretvara u naravno - hotel. Još jedan objekt podređen novoj sezoni gostiju, njihovim dolarima, francima, eurima...
Domaći čovik čeka tu sezonu, iako ne žive svi od turizma, da i on ima nekakvog sadržaja u gradu, da se otvori dućan sa odjećom, da pojede obrok u dragom restoranu, da pozdravi prošlogodišnje sezonske radnike, ako se uopće vrate radit kod istog šefa. Čeka, jer u ovom trenutku za njega nema ništa. Nitko ništa ne radi jer domaći čovik u vlastitome gradu ima inferiorniji položaj od jednog Slovaka, Francuza, Engleza i Poljaka, a kad njih nema, nema ni potrebe da se nešto događa. Animatori smo jednokratnim gostima u vlastitom gradu jer drugo ništa bolje ni ne znamo. I tako u krug do ožujka.
Foto: T.M.
