Općina Šolta je na Trgovačkom sudu u Splitu izgubila spor protiv tvrtke H. L. Dvorac, iza koje stoji njemačka investitorska obitelj Ledemacher, i sad u sljedećih šest mjeseci po nalogu suda mora promijeniti Prostorni plan koji je trenutačno na snazi.
Zaključenje je ovo priče koja traje 23 godine, tamo još od 2002. kad je poduzeće H. L. Dvorac, odnosno obitelj Ledemacher kupila zemljište pored dvorca u kojem je sada njihov hotel Martinis Marchi kao i nautička marina. Ali, hajdemo sve ovo vremenski objasniti.
Dvorac Martinis Marchi
Dakle, 2001. godine H. L. Dvorci, odnosno obitelj Ledemacher, kupila je dvorac Martinis Marchi na Šolti, izgrađen 1706., a u koji je u to doba bio ruševna zgrada nekadašnjeg prenoćišta Avlija. U ovih nešto manje od 25 godina od derutnog dvorca je nastao ekskluzivni herritage hotel, jedan od najpoznatijih na Jadranu, a uz to su Ledemacheri izgradili i nautičku luku u blizini.
Općina Šolta 2002. godine u dva različita natječaja prodaje zemljište u neposrednoj blizini dvorca, na što se u oba slučaja javlja H. L. dvorci. Glavni štos oko kojeg će i nastati ova priča je da je dio zemljišta na prodaju prostornim planom bio predviđen za turističku namjenu, dok je drugi dio bio poljoprivredni. Nijemci za građevinsko nude 152 kune po četvornom metru, za poljoprivredno 50 kuna, i pobjeđuju na natječaju. Iz današnje perspektive to djeluje izuzetno jeftino, no to su tada bile cijene, da se i zamijetiti koliko je manja razlika bila između građevinskog i poljoprivrednog, te su razlike danas multiplicirane.
Prenamijena zbog kanalizacije
No, Šolta je u to vrijeme gradila kanalizaciju, trebao im je novac za dovršiti projekt, te Ledemacherima nude da čitavo zemljište plate po cijeni građevinskog, a da se oni obvezuju u roku od dvije godine prostornim planom prenamijeniti poljoprivredni dio u građevinski. Nijemci pristaju, u dobroj vjeri novac odmah uplaćuju Šolti jer im je potreban. No, onda kreću komplikacije.
Općina ne prenamjenjuje zemljište, nego se u priču uključuje i država, tvrdeći kako je dio zemljišta koje je prodano – državno. Kako je Hartmut Ledemacher izjavio, nije mogao vjerovati da bi jedna jedinica lokalne samouprave mogla prodavati nešto što nije njezino vlasništvo. Dapače, iznio je kako je baš zbog neke sigurnosti u to doba zaključio kako je poslove bolje obavljati s lokalnim entitetima, a ne fizičkim osobama, iako je njegova primarna ideja bila u Splitu ili Dubrovniku pokrenuti turistički projekt. No, tadašnji kaos s vlasničkim listovima ga je ponukao da ode na Šoltu i radi s lokalnom samoupravom.
Desetak godina traju peripetije između tri strane, Nijemaca, države i Šolte, što se rješava 2015. godine sporazumom pred sudom u Splitu. Ledemacheri ostaju upisani kao vlasnici, Šolta je državi isplatila neki iznos i taj je spor stavljen ad acta. Doduše, desetak godina je teren pod plombom, njemački investitori nisu mogli ništa na njemu raditi te je bio zapravo mrtvi kapital. No, ako su Ledemacheri mislili da je priča apsolvirana, gadno su se prevarili.
Nakon izbacivanja države iz jednadžbe, još četiri godine traju peripetije Šolte i turističke tvrtke, jer lokalna samouprava i dalje oteže s prostornim planom koji bi poljoprivredno zemljište prenamijenio u turističko. Tek 2019. godine se potpisuje novi ugovor, kojim se još jednom obvezuju na prenamjenu, ali troškove izrade elaborata i dokumentacije prebacuju na Nijemce. Koji to u roku tri godine obavljaju, kako navode angažirali su bili dvije firme i to ih je došlo dodatnih oko 200 tisuća eura. Napravimo malo digresiju, još kod prvog ugovora Šolta je dala jedan objekt u založno pravo H. L. dvorcima, ali su se oni u međuvremenu odrekli tog objekta, jer je trebao Šolti za izradu vrtića. Notirajmo da su Ledemacheri tako uz kanalizaciju Šolti ruke dali i za vrtić.
Nijemci napravili elaborat
Uz dosta peripetija završni tekst elaborata, nakon nekoliko dopuna, Šolti je dostavljen u ožujku prošle godine. No, od tada nema pomaka, ništa općina nije napravila kako bi se pred općinsko vijeće stavile izmjene prostornog plana, napravljenog od strane poduzeća URBOS i T.O.T.I., a kojeg su Nijemci platili. Stoga su H. L. dvorci odlučili zaštitu zatražiti na sudu, a Trgovački sud u Splitu je ovaj tjedan donio odluku kojom Šolti nalaže da promijeni prostorni plan u skladu s elaboratom koji su dobili od tužitelja. Jasno, odluka je nepravomoćna, može se očekivati žalba, ali onako laički kad se pogleda opsežna dokumentacija, stvarno nije jasno na osnovu čega općina Šolta misli da može ovdje pobijediti na sudu. Na kraju odluku o prostornom planu donosi općinsko vijeće, koje nitko ne može natjerati da tako odluče. No, B opcija nije jednostavna za Šoltu, Nijemci su i u ovom spisu kao supstitucijsku odluku tražili naknadu za nastalu štetu od 1,9 milijuna (razlika cijene zemljišta 1,7 milijuna plus 200.000 trošak elaborata), što sud nije niti razmatrao obzirom da je presuda da se namjena mora mijenjati. Ako se ne promijeni, onda će proračun Šolte, inače težak nešto malo iznad sedam milijuna eura, morati naći više od 1,9 milijuna za isplatiti H. L. dvorcima, odnosno Ledemacherima. Nešto više, jer zatezne kamate.
Kako je vrag uvijek u detalju, jedna mala crtica iz spisa govori zašto se možda sve ovo ovako odužilo. Naime, Hartmut Ledemacher je izjavio kako su ga tražili donaciju od 200 tisuća eura općini Šolta (nije kazao poimenično tko ga je tražio) e da bi se završila prenamjena. Nijemac je kazao da je čak kazao da će donirati, ali nakon što se završi prenamjena. Kako se radi o Nijemcu, možda nije shvatio kome zapravo treba donacija.
Foto: Foto martisis-marchi.hr
