Na ovogodišnjem Mediteranskom sajmu knjige u Splitu, a na poziv organizatora, sad već tradicionalno gostovala je i kaštelanska književnica Nataša Jukić i to kao voditeljica i autorica dviju radionica te kao gošća na panelu „Kako očuvati i prezentirati govor kao nematerijalnu kulturnu baštinu“.
Radionice kreativnog pisanja bile su namijenjene djeci školske dobi, a kako je ovo godina Jakova Gotovca i Ive Tijardovića autorica je spojila naizgled nespojivo pa su djeca uživala pisati na temu „A kako bi bilo Eru s onoga svijeta dovesti da igra u Hajduka“ i „Mala Floramye – najlipji splitski cvit“ gdje su zajedno stvarali priču o naoko nespojivoj ljubavi.
Na samom panelu, koji se održao na pozornici velike dvorane na Gripama uz književnicu Natašu Jukić sudjelovali su akademski slikar i pisac Hrvoje Marko Peruzović, te Maja Šeparović – direktorica TZO Blato na Korčuli i Ivana Sardelić, ravnateljica Blatskih fižula. Moderatorska palica pripala je Marini Gudelj.
Koliko je važno pronaći prave načine za očuvati dijalekt i koliko je to izazovno moglo se čuti na primjerima iz prakse svih sudionika. Nataša je ovom prilikom posebno pohvalila aktivne udruge iz Kaštela, naročito amatersko kazalište Moreta i dječje kazalište Škatula za koje piše tekstove. Isto tako osvrnula se na angažman pojedinih škola s kojima surađuje, a koje čuvaju i njeguju čakavicu kroz razne manifestacije.
Festival ČAkulin
Spomenula je podršku grada Kaštela, te pohvalila suradnju sa svima koji tradiciju čuvaju kao svetinju i prepoznaju važnost jezika kao korijenskog stupa jednog naroda. Najavila je i pokretanje festivala ČAkulin sljedeće godine, namijenjenog najmlađima.
Spomenula je i zbirku dramoleta i recitala na čakavici „Tašel za dušu“ koju je prije nekoliko godina uz podršku Grada na korištenje ustupila na korištenje kao dar svima koji se bave bilo kakvih izvedbenim djelatnostima vezanim za dijalekt, kao primjer kako se uvijek može pronaći način za provući dijalekt u govoru i pismu, približiti ga djeci kroz igru i zabavu, te istaknuti njegovu iznimnu važnost.
- Ipak, mimo svega o čemu smo ovdje govorili i što je neupitno važno, ne smijemo zaboraviti kako su jezik i dijalekt živo tkivo i kako je jedino način da opstanu i žive tako da ih se čuje, govori i živi u svakodnevnom životu. Dijalekt će se neizbježno preoblikovati vremenom, nažalost i izumirati pred jezikom modernog doba koji govori binarnim kodovima, skraćenicama, amerikaniziranim frazama, te pod utjecajem struktura stanovništva nekog područja. Govorite djeci bar ponekad onako su s vama govorili vaši stari, budite dosadni u tome. Pričajte im kako naš jezik i dijalekti iz raznih krajeva Hrvatske sežu duboko u povijest i čine vrijednosti koja se ne mogu mjeriti modernim tekovinama. Recite im kako mi imamo ono što mnogi nemaju, a to je neupitana vrijednost kulturne baštine – samim time i jezika – zaključila je Nataša.
Foto: Joško Stipanović/ Mediteranski festival knjige
