UŽIVALI LJUBITELJI LEGENDARNIH TOMOSA UZ PREKO 50 IZLOŽENIH MODELA
OMK Adria organizirali su još jedan vremeplov na sućuraćkoj rivi, uz preko 50 izloženih modela koji su vabili poglede, osmijehe i fotografije prolaznika. Iz godine u godinu susret okuplja strastvene ljubitelje bezvremenskih motora. Ni ove godine nije nedostajalo zabave, natjecanja i nostalgije, a lijepo je bilo vidjeti velik broj mladih poklonika i vozača.
Iako ne voli biti u prvom planu i preferira da ostali sudionici pričaju svoju priču, Tonći Šiškov ‘Zagor’ pokretačka je snaga ovakvih susreta - uz susrete Oldtimera te MZ Jawa ČZ i sućuranima omiljenog Mašokarića. Jednostavnošću i strašću magnetski privlači istomišljenike i hobiste, čak i iz inozemstva. Tonći dokazuje da je uz kulturnu tradiciju vrijedno njegovati i društvenu. Mnoge generacije odrasle su na ‘sicu’ Tomosa, učile voziti i dizati ‘na kolo’ na siguran način, jer Tomosi su odraz prošlih vremena manje užurbanosti. Od srca zahvaljuje vjernom sponzoru Marku Čariji i svim kolekcionarima te prijateljima kluba.
Vozilo se sporo, vozilo se spretno, điravalo se rivom
A što se radilo? Kao i prošlih godina, vozilo! Vozilo se sporo, vozilo se spretno, điravalo se rivom. Nakon inicijalnog postrojavanja duž rive, napravljen je defile koji je pokazao koliko još uvijek ova strast živi, jer omjer mladih i starih vozača je bio podjednak. Održalo se natjecanje u sporoj vožnji u kojem se natjecatalji pošteno namuče za svega par metara puta. Natjecanje spretnosti nije bilo problem, ali zato bacanje kantice ulja u kantu u vožnji itekako jest. Simbolično je osmišljeno da podigne svijest o ekologiji kroz zabavnu igru koja je svake godine pun pogodak. Neki su se i našalili da se radi o ‘benzinskoj alci’ jer, kako god sporo vozili te dobro nišanili, kantica nikako da upadne.
Nema tko se nije okušao, navijači su se sjatili i oduševljeno ispratili svaki pokušaj. Došlo je na kraju do finala između dvojice starih iskusnjara, i sve završilo u prijateljskoj noti.
Pobjednicima su uručeni pehari, svakom za svoju kategoriju, a nije izostala ni podjela sladoleda za koje su se mašili svi koji su se tu zatekli. Susret je prošao u odličnoj atmosferi gdje se bez podjela na bolje ili lošije Tomose ozareno gleda u svaki, priča o dijelovima, dijele iskustva i sjećanja…
A čuli smo i par lijepih priča.
Popričali smo i s mladim vlasnikom modela Colibri.
- Moj prvi motor je bio APN4 kojeg sam dobio kad sam imao 12. Nakon njega, kupio sam Colibri AOS, zatim Colibri VS50 iz ‘57. te Colibri AOS iz ‘71. godine. Potom i Colibri 12 iz 1960. koji upravo gledamo. U obitelji su Tomose vozili pradida, dida i njegov pokojni brat. Nisu imali za auto a morali su svakodnevno od rodnog sela na posao u škver u Trogiru, i tako 10 godina dok nisu skupili za auto. Meni nažalost posao ne dopušta da se više posvetim hobiju, želio bih u budućnosti Tomosom putovati i provozati se u Sloveniji. Sa mnom strast dijele i prijatelji te nekoliko obiteljskih članova koji prisustvuju susretu. Retro stvari se vraćaju u modu, i siguran sam da će se Tomosi ponovno popularizirati - kazao je.
Vrsni restaurator Tomosa podijelio je s nama par crtica.
- Gledamo u T15. Motor je iz '72. Stariji je od mene, ja sam ‘76. Srećom nabava dijelova nije nikakav problem. U Sloveniji imaju sve. Danas naručim, stigne za tri-četiri dana. Ali ja ipak dolazim samo na ovaj susret, više lokalno. Meni su svi Tomosi predivni, a velik trud i rad je potreban da ih se servisira i restaurira. Ne može se to naplatiti. Stoga nekad i ne naplatim popravak. Bitnije je da oldtimeri nastave živjeti - rekao je.
Foto/video: Andrej Valentić
