Boksačke večeri nešto su novo u ponudi Kaštela, no eto sinoć smo na igralištu na Polinovcu vidjeli i to. Po prvi put se u mjestu moglo uživati u večeri boksa, kažu nam oni bolje upućeni da je bilo večeri borbi, ali tu bi bilo svega, od boksa do borilačkih vještina onih čudnih istočnjačkih imena. 101 Fight Night prva je prava boksačka manifestacija.
Što je značilo da portal.hr mora biti tamo, šušur je u mistu i stvarno jeste bio, tribine su se jako dobro ispunile i prije početka. Preko razglasa grmi trap, čini se da je to sada popularni glazbeni smjer za borilačke sportove, pa tako i boks. I taman dok je Grše vikao u pjesmi da mu ćaća donese nožinu da nariže pršut na debele komade, krenuo je i službeni dio. Lijepa Anamarija Alebić uzela je mikrofon i odradila i voditeljski i najavljivački posao.
Djevojka najavljivačica boksa
Čekajte, čekajte malo, djevojka, koliko god zgodna, i najavljivanje boksača?! Donu Kingu negdje u Americi sigurno nije dobro, gotovo da je taj posao bio zadnja oaza čistog muškog šovinizma, lakše je naći žensku boksačicu ili pripadnicu vojnih specijalaca nego najavljivačicu, čak i prije ere Michaela Buffera i njegovog kultnog "Let's get ready to rumble". No, moderna su vremena, Lenne Hardt je japanski izbor za online gaming borbe kao najavljivačica, Kaštela su na progresivnoj strani.
Da se prestanemo zafrkavati, Anamarija je svoj dio posla odlično obavila, čak je i odjeću prilagodila najavama boksa, a imala je sreće da večer nije bila prevruća pa odijelo nije bilo temperaturni overkill. Kako god, kao prve borce je najavila Tea Gelića i Vitu Rupčića, kadete u kategoriji do 50 kilograma, kost i koža rekli bi mi s kojim kilom viška. I tako je krenulo, uz dobro popunjene tribine.
Divlji Zadranin udara
Prva četiri meča bila su u kadetskoj konkurenciji, runde od po minutu i pol. Poptisnik ovih redaka boks je ozbiljno prestao pratiti u vrijeme dok Mike Tyson još uvijek nije bio redikul iz filmova i reality predstava, nego nasilni odgrizač dijelova tijela i najbolji udarač u povijesti boksa. Tako da neku veliku sportsku analizu ne možete dobiti, samo se dalo primjetiti da domaćoj boksačkoj mladosti možda nedostaje tehnike rada nogama, malo tu kao da sabotiraju treninge, ne nalazi se među njima novi Muhammad Ali. No, drugi meč večeri ponudio je zanimljivu borbu, Hrvoje Radoš iz Zadra kontra domaćeg Tomislava Radaša, kojem je ovo bila tek četvta borba uopće. A mladi Zadranin pomalo je divlji borac, odmah ulazi prema suparničkom tijelu, udarce zadaje u serijama, a unatrag eskivira samo kad pokušava pobjeći od zagrljaja protivnika. Sjajan potencijal, koji će morati još puno raditi na tehnici i izdržljivosti, obučeniji borci će ga sad čekati da se izmori i onda ga savladavati. Dok mladi Kaštelanin nije imao šanse, na samom početku svojih borbi susreo se s utreniranijim agresivnim protivnikom. Jasno, morali smo malo to i snimit.
U daljnjem razvoju večeri, još kroz kadetske mečeve, dolazimo do zastrašujućeg saznanja. Ne rade točionici za pivo. Lijepa lagano vjetrovita večer, da ne bude vruće, pivo bi se slagalo kao saliveno, ali eto točionici odbijaju suradnju. Snašli su se organizatori, donešeno je pivo u bocama, ali taj udar šoka prvog trenutka je bio gori od kakvog krošea.
I Stonesi sviraju za ulazak
U međuvremenu se traži i vlasnik vozila koji je zablokirao nečiju garažu, klasični problem s javnim odgađanjima ispod Stare kaštelanske, uvijek problemi s parkiranjem. No, našlo se vlasnika, susjed je bio spašen, mogao je iskoristiti svoju garažu. A u međuvremenu smo se zabavljali gledanjem i slušanjem izbora glazbe za ulazak, bilo je tu stvarno svačega. U ovim mladim kategorijama nekako je Thompson najomiljeniji, dosta prvoloptaški, bilo je tu i Mojoj lijepoj od Obale, kao i nešto trapa. I onda šok Ivan Miljanić iz Zadra se sprema izaći u ring, počinju dobro poznate činele, slijede basovi, i da, Paint It Black od Rolling Stonesa. Veselo osvježenje, baca na cupkanje, još je Miljanić sjajnom završnicom i dobio meč, pravi glazbeni intermezzo.
U posljednji kadetski meč je BiH borac Kenan Čirić ušao uz Sarajevo ljubavi moja, a onda i prva dubioza večeri. Kao što rekoh, nisam neki znanac, ali nisam ni slijep, Čirić je bolje od protivnika odboksao, ali su suci pobjedu oteli iz ruku BiH momka. Obzirom da je druga dubioza bila u situaciji gdje je poražen momak iz Slovenije, čini se kako su suci bili naklonjeniji hrvatskim boksačima. Stvarno malo glupo, ali vele nam ljudi koji su aktivno u boksu da je to globalni problem. Izgleda da u domaćim vodama ne postoji sport u kojem suci nisu problem.
Boksački obračuni Kaštelana i Kaštelanki
No, dobro, pustimo suce, nije ovo bilo neko svjetsko prvenstvo da su pobjede toliko bitne, i hajdemo na deveti meč večeri, Ivan Radić protiv Gabrijela Milanovića, prvi meč mlađih seniora, i dvoboj dvojice domaćih momaka. I obračun BK 101 i BK Leonid, dva kaštelanska boksačka kolektiva. Kako dosta spominjemo glazbu, bilo bi bezveze ne napomenuti da je Radić izašao uz Unforgiven Metallice, prvi koji je iskoristio metal za najavnu pjesmu, totalno cool. Jasno, morali smo to snimiti, bar dio tog meča.
Kao što smo trebali i jesmo sljedeći koji je bio na programu, a radilo se o dvije djevojke koje su odradile javni sparing, Petra Vukman i Fabjana Alfirević: Petra je razorna boksačica, koja dosta partija rješava prekidom, ali ovaj je put svojoj kolegici ipak bila popustljiva, na kraju zasluženi aplauz za obje djevojke.
Najbolja borba večeri bila je ona posljednja Mario Krluk protiv Jure Šimovića, kojem su doduše pročitali prezime krivo, no autor ovih tekstova već je naučio da Kaštelani i ljudi iz doline Neretve nikad neće na zelenu granu što se tiče razlika u naglascima. Čak je dojam kod izlaska bio da se inače uzlazni Šimović pomirio s najavama silazim naglaskom. Nema pomoći, bar nije Bruno pa da ga nastavcima po padežima dodatno ubiju. Jezikoslovlje i prozodija na stranu, sjajan meč dva borca koja su boksali bez zaštitnih kaciga. Za neke sljedeće hepeninge organizatori će morati promisliti da ovakvu dobru borbu ipak postavi negdje u pola programa, bila je kasna ura, već je dio ljudi otišao, propustili su stvarno dobar meč. Je, kod profesionalnih borbi meč večeri obično je posljednji, ali ovo nije takva prilika, bolje bi bilo da je veći broj ljudi vidio ovako dobar meč.
Vidimo se dogodine
Popričali smo u jednom trenutku i sa Stipanom Majićem, alfom i omegom i kluba 101 i ove manifestacije. Veli da je želja bila prikazati sposobnosti lokalnih i regionalnih boraca lokalnoj publici. Koja zapravo jako rijetko može vidjeti svoje sugrađane u borbama. Rijetko se prava natjecanja organiziraju u Dalmaciji, boks je što se organiziranih natjecanja tiče jako centraliziran. Recimo da smo zamijetili Bonu Bošnjaka, predsjednika Boksačkog saveza, nije njemu mrsko ovako doći na jug kad su manifestacije, pogotovo ovako u ljetnim mjesecima. Možda je sad vidio da bi bilo dobro neka natjecanja spustiti i na jug.
No, HBS na stranu, pitali smo Majića je li bilo teško organizirati, kaže da kao i svaki put kad nešto radiš s ograničenim budžetom, mora se puno improvizirati. Stvar je da ovo nije ni trebala biti komercijalna manifestacija, zarada nije cilj, nego prikaz i demonstracija što mladi borci mogu. Čak su se susreli i s onim dječjim bolestima kad prvi put radiš neki hepening, ne znaš koliko će ljudi doći, koliko ti treba pića... No, moramo pohvaliti Majića i njegove kolege iz kluba. Na kraju je to jako dobro izgledalo, kataklizmički događaj nerada točionika su brzo sanirali, sve je bilo u redu, još ih je i vrijeme poslužilo, nije bilo prevruće. Sjajan zalog za budućnost, uz neke dodatne stvari ovo bi mogao biti događaj čiji značaj ide daleko preko granica kaštela. Jedva čekamo sljedeći kraj ljeta da vidimo koliko će Majić i ekipa uznapredovat, i boksački i organizacijski.
Foto: Andrej Valentić
