U Kaštel Sućurcu na rivi u četvrtak je svečano otkrivena bista Pavla Marušića, sućuračkog Harambaše. Na svečanosti su sudjelovali predstavnici udruge Podvorje na čelu s Milivojem Bratinčevićem te Hrvoje Marušić, Pavlov potomak. Među uzvanicima bio je i pročelnik Zmajskog stola u Splitu Andro Krstulović Opara. Otkrivanje biste su svojim nastupom uveličali Pučki pivači Župe svetog Jurja.
Tijekom svečanosti otkrivanja spomenika, odnosno biste sućuračkog harambaše Pavla Marušića na rivi u Sućurcu, koji je bio veliki pobornik jednakosti i socijalne pravde sućuračkih pučana, ubijen u sveopćoj anarhiji u vrijeme sukoba ideja Francuske revolucije, Venecije i Austrije, govorio je predsjednik udruge Podvorje Milivoj Bratinčević.
Sućurački Harambaša Pavao Marušić (1766. - 1797) iz jedne je od najstarijih i najuglednijih sućuračkih obitelji, htio je iskreno sve najbolje svojim Sućuranima. Otišao je u Veneciju, iznijeti teško stanje puka u odnosu na gospodare. Bio je to čovjek koji je iskoračio za puk, čovjek koji je prihvaćao ona stremljenja koja će seljacima smanjiti poreze i davanja. Bio je veliki pobornik jednakosti i socijalne pravde sućuračkih pučana, ubijen u sveopćoj anarhiji u vrijeme sukoba ideja Francuske revolucije, Venecije i Austrije.
O njegom liku i djelu govorio je Bratinčević, a mi ga prenosimo u cijelosti.
Nekada moćna Mletačka Republika i njena aristrokratska vlast, srušila se 1797. g. pod naletom Napoleonove vojske i novih demokratskih pokreta francuske revolucije.
Običan hrvatski narod, nakon četiri stoljeća venecijanske vladavine, više nije imao nikakve političke ni socijalne svijesti. Postojala je tradicija o davnim hrvatskim knezovima i kraljevima, o davnoj hrvatskoj državi, a tek pojedinci, među svećenstvom i plemićima, težili su ujedinjenju sa sjevernom Hrvatskom, pod
Austrijskom krunom.
Socijalna svijest seljaka i pučana očitovala se u mržnji i otporu prema neposrednim gospodarima. Puk koji je potpuno neobrazovan, nepismen i društveno zapušten, bio je tradicijski pokoran, pod utjecajem Crkve. Taj puk, osim pojedinaca, nije imao nikakav politički cilj, a nije ni mogao sudjelovati da je i htio u europskim nadošlim revolucionarnim mijenama i ustroju bilo čijeg sustava.
O nadolazećoj Francuskoj vojsci, koja je pokorila Veneciju, njezinoj revoluciji i svemu što donosi, kružile su glasine o Jakobinskoj strahovladi, o bezboštvu, židovskoj prevlasti među njima. Ni crkva ni plemići nisu bili jedinstveni ni u čemu. Kome se prikloniti: Francuzima, novoj venecijanskoj vlasti ili Austriji. Stara Venecija je stoljećima izrabljivala svojim zakonima seljake, tako da se puk gušio u brojnim davanjima i živio na rubu preživljavanja. Nakon pada Venecije, formirala se nova tzv. Demokratska vlada Venecije sa svojim pristašama i protivnicima. Najavljen je dolazak Napoleonove vojske, s revolucionarnim promjenama, u kojima se seljake oslobađa svih poreza i davanja. Gospodarima, koji ostaju bez prihoda, nikako ne odgovaraju revolucionarne promjene. Stoga zajednički okreću neobaviješteni i politički nepismen narod, protiv svega novog, optužujući francusku revoluciju za antikršćanstvo, Židovstvo, bezboštvo i sl. Pojedinci među plemićima i svećenicima bili su pristaše nove demokratske vlasti u Veneciji, drugi su skloni Austriji, a treći Francuzima. Svi ti pojedinci, jedva da su išta razumijeli što su događa na europskoj pozornici, a nekmoli svojim djelovanjem utjecati na događaje. S druge strane puk nije ništa razumio! Suprotnosti koje su nastale između različitih struja, nisu se mogle kontrolirati, a oni koji su gubili povlastice, usmjeravali su neuki puk, protiv novih promjena, kako
bi sačuvali svoje posjede i privilegije.
Sućurački Harambaša Pavao Marušić (vojni zapovjednik Sućurca), iz jedne od najstarijih i najuglednijih sućuračkih obitelji, htio je iskreno sve najbolje svojim Sućuranima. Otišao je u Veneciju, iznijeti teško stanje puka u odnosu na gospodare. Bio je to čovjek koji je iskoračio za puk, čovjek koji je prihvaćao ona
stremljenja koja će seljacima smanjiti poreze i davanja. Tako su 1797. venecijanski municipalisti prihvatili Deklaraciju o pravima i dužnostima čovjeka i građanina, koja je bila temelj francuskog Ustava. Njom su ukinute sve razlike među staležima i uvedeno je oslovljavanje s "građanine". Ukinuta su feudalna prava, prava fidekomesa, prvorodstva, starješinstva i prvenstva. Protivnici ovoga su bili visoki pripadnici klera, aristokracije i gotovo svi plemići.
U Sućurcu je bio posebno težak problem, jer je od Trpimirove darovnice 852.g., sućuraćka zemlja pripadala splitskoj nadbiskupiji, a seljaci su bili samo radna snaga. Istaknuti pojedinci koji su htjeli promjene odnosa seljaka prema gospodarima, bili su Splićanin pukovnik Juraj Matutinović, Sućuranin harambaša Pavao Marušić, trogirski plemići braća Ivan i Luka Garanjanin i drugi. Stari gospodari, koji su gubili privilegije, nahuškali su lažima pučane u Splitu, Sućurcu, Donjim (Trogirskim) Kaštelima i Trogiru, pod geslom borbe za vjeru, protiv bezbožnika, antikrista i sl.
Kečkemet navodi da "Stanje bune i nereda što je tada nastalo u Dalmaciji, ne možemo nazvati ni političkom ni socijalnom revolucijom, ni ustankom, već anarhijom".
U Splitu je tako razjareni i nagovoreni puk 15. lipnja 1797. u neredima između ostalih, napao i ubio pukovnika Jurja Matutinovića. Dio nagovorenih anarhista su u Sućurcu, 16. lipnja 1797. na prijevaru uhvatili i ubili svoga harambašu Pavu Marušića! U Trogiru su donjokaštelanski i trogirski anarhisti, pod nagovorom
svojih gospodara, opljačkali kuće plemića Garanjina, rušeći, paleći i uništavajući sve, dok su se sami plemići spasili bijegom.
Foto: Ivana Topić
