Druga večer manifestacije “Dica gradu s ljubavlju” u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću, donijela je pravo kazališno osvježenje – predstavu “Romeo i Julija na lokvarski način” u izvedbi amaterskog kazališta Lapiš iz Lokve Rogoznice, u organizaciji kaštelanskog dječjeg kazališta Škatula i u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta.
Autorica i redateljica predstave, ujedno i voditeljica kazališta Meri Spain, otvoreno je podijelila emocije i način na koji priprema svoju malu, ali iznimno talentiranu glumačku družinu:
– Mi smo kazalište koje djeluje otprilike deset godina. Potpuni smo amateri. Kada me netko pita tko stoji iza nas, kažem, mamin ormar i rad. S obzirom na to da promoviramo dalmatinsku riječ, za mene je bitno da naša djeca nauče riječi naših dijalektalnih izraza. Kada bih im rekla, trebate reći "šotokotula", oni su me pitali što je to. Ali, ako su mogli reći "ok" i "by the way", onda mogu pričati riječi naših djedova. I sada su oni postali mali glumci i jako su ponosni na te riječi naših izraza i kada ja želim s njima raditi neki tekst prilagođen dječjem uzrastu, oni ne žele. Tako da sam ponosna jer su tu sa srcem. – ispričala je voditeljica, koja je do sada napisala dva književna djela: bajku za djecu “Kako su nastale morske zvijezde?”, čiji je prihod donirala djeci na palijativnoj skrbi, te zbirku kratkih priča “Opraštam ti u bojama” s njezinim nagrađivanim radovima.
Sam naslov predstave odmah je zaintrigirao publiku, a Meri Spain objasnila je ideju iza teksta:
– Kada sam djeci rekla da ćemo napisati jedan dramski tekst, Romeo i Julija, oni su bili tužni, rekli su mi, “ne, to je tragedija.” A ja sam rekla, “Gdje ste vidjeli da se Dalmatinac ubio iz ljubavi.” Znači, ovo je komedija, tu su naši lokalni likovi Cvita i Mate, njezina mama koja teži da se uda za bogatog Talijana, ali ljubav na kraju pobjeđuje unatoč Talijanu koji je izuzetno smiješan i koji ima puno novca. Ali na kraju ljubav pobjeđuje, nema tragedije - objasnila je Spain.
Djeca su od prve minute nasmijavala mnogobrojnu publiku, u kojoj su se našli i odrasli i mali gledatelji. Njihov nastup bio je toliko vjerodostojan da se ni trena nije moglo posumnjati da dijalekt kojim govore nije njihov svakodnevni jezik. U glumačkom izrazu pokazali su sigurnost i scensku prisutnost kakvu bi im pozavidjeli i profesionalci.
Scenografija je pak gledatelje u trenutku vraćala u stare dalmatinske kale i kamene kuće - uličice koje svjedoče priče iz nekadašnjih vremena, a koja junaci predstave čuvaju pd zaborava. Publika je pljeskom pratila svaku izmjenu radnje, a uz glazbene singlove koji su pojačavali doživljaj nisu mogli odoljeti ni snimanju isječaka mobitelima, da se nađe za uspomenu.
Inače, djeca iz ovog kazališta već godinama otvaraju omišku Noć kazališta, a njihov glumački talent prepoznat je diljem Dalmacije. I ovaj put pokazali su da mogu stati uz bok odraslim kazališnim ansamblima – s puno srca, energije i autentičnosti.
Kraj predstave, za razliku od originalne Shakespeareove tragedije, bio je sve samo ne tragičan – završio je veselim, dvostrukim vjenčanjem, što je izazvalo oduševljenje publike i potvrdilo poruku da ljubav uvijek pobjeđuje.
Foto: Ivana Topić
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
