
Kulturna manifestacija 16. Dani Luke Botića pod nazivom Botić u korespondencijama i publikacijama, u organizaciji Udruge Opor-Botići, Đakovačkog kulturnog kruga i Društva hrvatskih književnika, održana je u utorak u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću. U programu su posjetitelji imali priliku poslušati dva predavanja – dr. sc. Jadranke Šošić pod naslovom Luka Botić u splitskoj periodici te prof. Ivana Stipića o Botiću u privatnim korespondencijama, a večer je upotpunjena nastupom flautistica iz Turske, Zehre Ezgi Kare i Seyhan Bulut.
Profesorica Jadranka Šošić kazala je kako je uvijek izazov odazvati se manifestacijama koje su se ukorijenile i koje obećavaju, a upravo njezino slikopisno predavanje, posjetiteljima je dalo bolji uvid i u život Luke Botića:
- Luka Botić, iako je imao kratak život, ostavio nam je značajno djelo, o kojem još uvijek imamo mnogo proučavati i govoriti. Pozivam mlade istraživače da se bave njegovim likom i djelom, jer nije bio samo književnik, već i hrvatski političar, što dodatno obogaćuje njegovu osobnost. Zapitam se što bi bilo da je duže poživio. On je pjesnik hrvatskog romantizma, pjesnik nacionalnog jedinstva, pjesnik vjerske tolerancije, zapravo prvi koji je na drugačiji način progovarao o odnosima među narodima, među različitim vjerama, i mislim da su tu zameci svega o čemu se danas govori - istaknula je.
Dodala je i kako je važno uvijek gledati povijesni kontekst, jer su mladi intelektualci tog doba pronalazili vlastite načine kako bi došli do ujedinjenja Hrvatske. Podsjetila je i na to da je 1854. godine Botić dobio prvu književnu nagradu u hrvatskoj književnosti za svoje Pobratimstvo, a kasnije je objavljivao i djela poput Mare i Petra Bačića, koje je posvetio biskupu Josipu Jurju Štrosmeru:
- Imao je intrigantan životni put koji me potaknuo na brojna pitanja, a vjerujem da će i mladi istraživači pronaći materijala za daljnje istraživanje njegovoga lika i djela - rekla je Šošić te poručila da manifestacija kao što su Dani Luke Botića služi očuvanju spomena na njega i njegovu povijesnu ulogu. Posebno se osvrnula na prijedlog da nova škola u Rudinama ponese ime Luke Botića, istaknuvši da bi to bilo posebno prigodno sada kada se obilježava 195. obljetnica pjesnikova rođenja, u vjeri sa će do 200. obljetnice škola biti završena.
Profesorica Jadranka Šošić u svom je predavanju istaknula kako vrijeme u kojem je Luka Botić živio „nije izgledalo tako bajno“, jer je Hrvatska bila podijeljena, a Dalmacija odvojena od ostatka zemlje. Ideja o nacionalnom ujedinjenju bila je snažna, a mladi intelektualci nadahnjivali su se slobodarskim pokretima iz Srbije i Italije te pružali otpor austrijskoj vlasti.

Rođen 1830. godine u splitskoj varoši Dobri, Botić je potjecao iz brojne obitelji skromnih prilika. Bio je izvrstan učenik, što mu je omogućilo nastavak školovanja – najprije u splitskoj gimnaziji i bogosloviji, a potom u Zadru. Kao klasičar učio je latinski i grčki, dok se u svakodnevici govorio talijanski, a hrvatski je bio potiskivan. Ipak, mladi sjemeništarci, među kojima i Botić, noću su čitali narodne pjesme i izdavali rukopisne novine, što svjedoči o njihovu domoljublju.
Kako su političke prilike postajale sve napetije, u Splitu su djelovali autonomaši pa je hrvatski jezik bio nepoželjan, zbog čega su morali prestati izdavati novine. Mladi su se tada okupili u pokret „Ne boj se“, čiji je i Botić bio dio. Iako je započeo bogoslovne studije, zbog različitih okolnosti, ali i osobnih odluka, napustio je put svećenika i posvetio se drugim vidovima društvenog i književnog djelovanja.
Profesor Ivan Stipić u svom je izlaganju predstavio rukopisnu ostavštinu Luke Botića, odnosno pisma koja je književnik slao Andriji Torkratu Brliću:
- Urednik sam nekoliko zbornika o danima Luke Botića koji su već postali dio prošlosti. Evo, danas sam ovdje u ulozi da predstavim korespondenciju Luke Botića, zapravo pisma Luke Botića, Andrije Torkratu Brliću, koja su sačuvana u arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu. To je 14 pisama na 21 stranici. Imaju po meni dvije, tri žive. Jedno pismo je napisano u upravnom govoru, što je jako zanimljivo, i opisuje njegovo putovanje od Zagreba do Đakova s 56 godina. Ta pisma trenutačno se prepisuju, kritički još nisu obrađena. Nadam se da će biti prepisana, kritički obrađena i da će jednog dana biti dostupna javnost - rekao je Stipić.
Glazbeni dio večeri donio je poseban ugođaj uz nastup dviju flautistica iz Turske, Zehre Ezgi Kare i Seyhan Bulut:
- Mislim da su Kaštela jako lijepo mjesto. Drago nam je da smo tu. I drago nam je da smo u ovom lijepom događaju. Ovo je vrlo lijepo mjesto. Zadovoljni smo što smo u ovoj predivnoj atmosferi. Zadovoljstvo je svirati u Hrvatskoj. Ovo je jako lijepo i ugodno mjesto. Prvi put sam ovdje. Svirat ćemo neke duete od Mozarta, Kumera, Berlioza i Bricaldea. Imamo talijanske i francuske kompozitore - kazala je glazbenica Zehra Ezgi Kara.

Manifestacija, koja se održava već šesnaestu godinu, pokrenuta je u spomen na Luku Botića, pjesnika rođenog u Splitu 1830. i preminulog u Đakovu 1863. godine, a s ciljem čuvanja sjećanja na njegov život i djelo, ali i povezivanja dalmatinskih i slavonskih kulturnih sredina. Jedan od organizatora istaknuo je:
- Zanimljivo je da smo došli do 16. izdanja. Kada je to krenulo s filmom o Luki Botiću prije 15 godina, činilo se da ćemo imati toliko tema i sadržaja kao što smo sada uspjeli ostvariti. Očito je da su ljudi poput Luke Botića služili, poput onih vremena kada je on djelovao, kao neka inspiracija za podizanje kulturnih veza na višu razinu, povezivanje ljudi i sredina. Također i između naših dviju županija, odnosno gradova Kaštela i Đakova. Drago mi je da danas imamo lijep program ovdje na danima Luke Botića u Kaštelima. Nastavljamo u Đakovu 21. i u Ilači. To je novi iskorak. Do sad nismo bili u Vukovarskoj-srijemskoj županiji. To je općina Tovarnik doslovce na samoj granici sa Srbijom. Tamo ćemo imati jedan program povodom obljetnice slikarice Nevenke Lovrić-Baruh, koja bi ove godine proslavila 100 godina svog rođenja. Rođena je u Đakovu, a u spomen-muzeju Biskupa Štrosmana koji se nalazi u ulici Luke Botića. Upravo su u tom muzeju snimljeni kadrovi filma o vašem Luki Botiću. Tamo smo započeli tu priču. Zgodna je prilika da naši sudionici, gosti i uzvanici upoznaju taj dio Hrvatske i vide zanimljive stvari. Tamo je rođen Janko Gustav Matoš. Dakle, povezujemo ne samo događaje, gradove, nego i naše hrvatske velikane.
Šesnaesto izdanje Dana Luke Botića još jednom je potvrdilo kako Botićev lik i djelo ostaju trajna inspiracija, a manifestacija se pokazuje kao vrijedan most između dviju regija i kulturnih tradicija koje se kroz književnost i povijesna sjećanja nadopunjuju i obogaćuju.
Foto: Andrej Valentić
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.

