Umjetnik Dinko Bekavac iz Kaštel Novog predstavio se sinoć u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću izložbom slika, a potom uz glazbeni program predstavljena je poezija ovog slikara i pjesnika koji je stvorio niz zbirki srcem ispisane poezije. Kao što je to već običaj zadnjih nekoliko godina, Dinkova večer odvila se u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta u organizaciji udruge Sveti Jeronim uz pokroviteljstvo Grada Kaštela, a program je uveličala i svojim nastupom klapa Sveti Jeronim.
Ovaj svestrani umjetnik ovog je puta izložio svojih devet ulja na platnu, od kojih su većina pejzaži morskih motiva i dvije slike sakralne tematike. Na prvoj je slika Isusa Krista a na drugoj "posljednja večera" prikazana na malo drugačiji način - po tumačenju Mate Baruna koji je i otvorio ovaj zanimljivi kulturni događaj, ova je posljednja večera različita od ostalih na koje smo naviknuli, a rezultat je ta sloboda, poznavanje perspektive kao arhitekta, i viđenje Dinka kao umjetnika.
Autor se želio pozabaviti ovom tematikom zbog pokojne supruge koja je bila jako religiozna i osjećao se bliže njoj kada je stvarao ova djela. Isus je malo pomaknut sa središnjeg mjesta za stolom, a Duh Sveti je zauzeo središnje mjesto. U pozadini se nazire prikaz mora, a na stolu je namjerno izostavljena bogata trpeza i skromno se samo pojavljuje kruh i vino, jer je to način na koji Dinko Bekavac doživio ovaj prizor.
Na upit koliko je imao izložbi do sada autor je rekao:
- Do sada sam imao šezdesetak izložbi, prva se zvala Balerine, a tri djela su pohranjena u jednom muzeju u New Yorku i nalaze se u stalnoj postavi. Jedno vrijeme sam radio i apstrakcije, ali sam se nakon njih ipak odlučio za realizam, impresionizam i ekspresionizam.
Arhitekt po struci, na nagovor sestre, radio je u Vinkovcima kao načelnik za urbanizam i građevinarstvo, a svoju ljubav prema slikarstvu i želju da upiše Akademiju likovnih umjetnosti, nadoknadio je šestomjesečnim učenjem od profesora sa akademije i po dolasku u Kaštela 1969. godine posvećuje se slikarstvu.
Na nagovor prijateljice da slike poveže s riječima počinje se baviti aktivnije i poezijom koju je pisao i kao srednjoškolac. Na pitanje razmišlja li o tome da uglazbi neke od svojih pjesama rekao je da mu je to želja i da je htio dvije pjesme otpjevati uz pratnju gitare, ali da trenutno nema snage za to, jer je još slab i u tuzi za svojom suprugom Nadom.
Dok slike podsjećaju na stihove i uz čitanje se stvaraju slike:
...Slušam krik galeba,
osluškujem val tvoga glasa,
bar malo, toliko malo tvoje duše,
al uzalud sam upregao sva svoja čula,
ali Tebe nema...
Za glazbeni ugođaj večeri pobrinula se klapa Sv. Jeronim iz Kaštel Gomilice koja je donijela zvuke Dalmacije u dvorac Vitturi, a uz autora Dinka Bekavca zbirke poeziju su čitale knjižničarka Sonja Jurat i članice udruge Sv. Jeronim.
"Posljednja poezija", "Kaštelanske piruete", "Sanjam te", "Ljubav i more mog života", "Samo tvoj", "Beskrajna pjesma tebi ljubavi moja", "More ljubavi"... samo su neki od naslova ovog svestranog umjetnika, čije pjesme su prepune sjećanja na voljenu suprugu koje više nema, a uz poeziju piše i proznu priču, bajke, basne koje je stvarao za unuke i romane u obliku novele za odrasle.
Za kraj je autor pročitao jednu tužnu i jednu veselu pjesmu, i poklonio sudionicima večeri poezije svoje slike nakon čega je uslijedila zakuska.
Foto: Andrej Valentić
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
