Svjedočili smo sinoć jednoj lijepoj sad već tradiciji, na zogu pored škole u Lukšiću ekipa iz Balotaškog kluba Karloto ugostila je djecu štićenike doma Maestral, najprije je bilo igranja na balote, da djeca osjete i taj sport, a potom je vrhunac večeri bila večera, roštilj za razigrane djevojčice i dječake.
Kažemo tradicionalna, jer se drugu godinu za redom održava, a obzirom na izuzetno veselu reakciju djece na ovaj hepening, svima je jasno da će se nastaviti i u godinama koje dolaze. Balotašima je ideja pala na pamet lani, ostvarili su je, a reakcija djece bila je iznenađujuće pozitivna.
„Ideja je bila da malo pomognemo djecu iz našeg doma Maestral, malo da se upoznaju s klubom i sportom, možda da im se svidi i da se u budućnosti priključe klubu ako će im to biti želja. Također, da se bar na jednu večer malo zabave na drugačiji način, osim balota tu nam je pikado, pića, hrana, malo da im učinimo uzbudljiviji dan. Prve godine su djeca bila prezadovoljna, pitali su nas kad će opet, obećali smo da ćemo i ove organizirati, ispunili smo to. Nadam se da će se nastaviti i dogodine.“ Kazali su nam tako iz balotaškog kluba, uz napomenu da im ne pišemo imena, da nisu bitni oni nego samo djeca.
Ravnateljica doma Maestral Jelena Burazin i sama nam je istaknula kako se nada da će ovo postati dugogodišnja tradicija.
„Djeca se zaista zabave ne taj jedan dan, nego dugo prepričavaju doživljaje, ovo nije nešto svakodnevno, novo je, izazovno i zabavno. Iskreno, na početku se nismo nadali da će se kod njih pojaviti baš toliki interes za balote, ali premašilo je sva naša očekivanja. S nestrpljenjem su iščekivali ovaj današnji događaj. Red je da ovo postane tradicija, moram reći da se klub stvarno potrudi da ovo bude sjajno iskustvo djeci, s igrama, slatkišima, kolačima, a najviše s otvorenim srcem i ljubavlju.“
Da, dobra energija je prštala na sve strane, jasno se moglo vidjeti koliko je ovo djeci draga aktivnost. Na zogu su bili i djevojčice i dječaci, igralo se ozbiljno, ali uz osmjehe, priključivali su se i stariji, baš jedno lijepo druženje. Na roštilju smo s kuharskom kapicom na glavi zamijetili jedno poznato kaštelansko lice kako istovremeno peče meso, zagrijava peciva i dijeli hranu. „Bez imena“, napomenuo nam je i on, čini se kako su svi zauzeli stav da nije bitno isticati sebe. Zanimljivo, čini se kako su djeci pljeskavice draže od ćevapa, vremena se mijenjaju i na ovim prostorima, bilo je napeto držati ritam pečenja pljeskavica za male goste koji su uredno u redu čekali svoju spizu.
Napomenimo kako su članovi kluba i svoje obitelji doveli na druženje, čujemo da su neke supruge se i ozbiljno potrudile s izradom kolača, bilo je i njihove djece, sve je zapravo više nalikovalo na jedno veliko obiteljsko druženje, a ne nekakav klasični javni događaj. Spomenuli su nam organizatori da bi bilo dobro i sponzore pobrojiti, kažu da nitko nije želio uzeti novce za robe i usluge kad su čuli što se radi. Uz Grad Kaštela tako su ruke za ovaj događaj dali i Turistička zajednica, ali su spremno uletjeli i Tommy, Foto Marko, Udruga branitelja Kaštel Lukšić, CB Belez, Školjke Katić, udruga Krijesnice… Neki članovi i prijatelji kluba su i sami potpomogli, saznali smo da osim kolača koje su radile supruge je jedan član kupio zalihu lubenica za čitavo druženje, drugi su donijeli slatkiše, zapravo je svatko pripomogao koliko je trebalo, što je na kraju dovelo do druženja koje je na jedan dan uljepšalo život djece Maestrala. I ne na jedan dan, kako je već to ravnateljica Burazin kazala, sad će neko vrijeme štićenici imati što za prepričavati. Ostalo nam je za kraj bilo samo udariti jednu fotografiju, ali prema pravilima struke, kako medijske tako i socijalne, da se ne vide lica djece. I nadati se da se za 365 dana vidimo na istom mjestu.
Foto: Ivana Topić
