Zašto su šahtovi neravni na cestama i zašto jadni amortizeri i nosači osovina moraju stradavati? Prije svega nas je to zanimalo za ceste u i okolo Kaštela, ali nekakav dojam je kako nigdje u Dalmaciji nije puno bolja situacija, dapače, ima gradova i mjesta i s gorom situacijom za vozila.
Prije svega, kako su nam pojasnili, gledajući samu struku, šahtovi bi trebali biti u ravnini sa cestama. Dopuštene devijacije su uobičajeno do pet milimetara, što današnji moderni automobili s kotačima širih gabarita nego su bila prije bi trebali moći svladavati gotovo bez osjeta u vozilu. Istaknimo jednu stvar: pričali smo s nekoliko građevinskih stručnjaka, ali niti jedan nije želio da ga se imenuje. Lini se kako u tom sektoru vlada politika nezamjeranja, nikad se ne zna s kime će se možda trebati raditi u budućnosti. Uglavnom, današnje stanje građevinske tehnologije takvo je da nema zapreka da se rade šahtovi koji neće raditi štetu na vozilima i neće tjerati vozače na slalom.
Zašto onda imamo to što imamo na prometnicama? Gdje se, onako subjektivno, kao najlošija ističe Stara kaštelanska između Trogira i Štafilića. Pa, kako su nam pojasnili, razlozi se mogu podijeliti na namjerne i nenamjerne. Ali prije toga bitno je napomenuti jedan gotovo pa hrvatski endemski problem. Naime, u svijetu je sasvim očekivano da se nekoliko godina nakon radova na cesti počnu stvarati problemi sa šahtovima. Asfalt je osjetljiviji na pritisak, pa skupa s terenom ispod sebe ugiba pod teretom automobila i kamiona. Šahtovi su betonska struktura, mnogo otpornija na samu težinu, te sporije tonu. Dovodi to do uzdizanja šahtova iznad asfalta, što se onda nakon nekog vremena mjerenog u mnogo godina, mora popravljati novim nanosima asfalta.
Stvar je da onaj čest problem kad je čitav šaht ispod razine asfalta jednostavno ne bi trebao postojati. A evidentno postoji, možete ga vidjeti i na Staroj kaštelanskoj, ali još više po manje prometnim ulicama. Jedini razlog tome je potpuna benevolentnost kod rada, gdje se asfalt jednostavno nabaca preko razine šahta. Druga je opcija da se temelji oko šahtova ne pripreme dobro te čitav taj segment prometnice brzo potone, čak i bez nekog velikog prometa. Razlog zna biti i renovacija asfalta, kad se ne skine dovoljno starog sloja, pa se mora nabacati novog i preko razina otvora na cesti. Kako su nam kazali, čest razlog takve prakse je potreba za brzinom. Kako je netko jednom kazao, ne možete dobiti i brzo i kvalitetno i jeftino. Od nečeg se mora odustati.
Ovo smo do sada pobrojili uglavnom nenamjerne razloge, koji se mogu svesti na brzopletost i nemar. Kako to biva u Hrvatskoj, sami ljudi iz industrije potvrđuju da postoje subjekti koji takve stvar rade i s nakanom, jer ako se napravi cesta vrhunskih performansi, proći će dugo vremena prije nego na njoj treba nešto raditi. Zanimljivo je kako se taj problem može popraviti, naime, naručiteljima je tu mogućnost da kod potpisa ugovora o poslu striktno navedu kako šahtovi moraju izgledati. Naručitelji su najčešće javna poduzeća te jedinice lokalne samouprave, koje dosta često propuste takvu mogućnost. Dakle, nema potrebe uvoditi kolegij na Građevinskom fakultetu pod nazivom „Gradnja šahta u nivou sa cestom“, nego se odgovorni moraju ponašati odgovorno prema javnoj imovini i novcu.
I za kraj, često se postavi pitanje zašto su uopće šahtovi na cesti, što kod popravaka znači ometanje prometa. Objašnjenje je jednostavno. Dok se radi na cesti, područje se ogradi i promet ide otežano jednom trakom, ali ide i vozila ne upadaju u rupe. S druge strane, kroz povijest se malo prečesto događalo da takvi radovi na pločniku dovedu do pada pješaka u otvore. Tako da je praksa rada na cestama nastala prije svega zbog zaštite pješaka od njihove vlastite nemarnosti. Postoje i još neki manje bitni izvedbeni razlozi, prije svega za kablovsku infrastrukturu, ali pitanje sigurnosti je, vele nam, glavni razlog zašto su prometnice glavno mjesto za šahtove.
Foto: arhiva PGK
