Ovogodišnja osobna nagrada grada Kaštela za 25 godina djelovanja na unaprjeđenju kulturnih djelatnosti grada Kaštela i ostalih oblika javne prezentacije grada dodijeljena je Marijani Vulas. Četrdesetosmogodišnja Marijana diplomirala je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Split i kao učiteljica razredne nastave radi u Osnovnoj školi „Kneza Mislava“ u Kaštel Sućurcu.
Tijekom 25 godina djelovanja na unaprjeđenju kulturnih djelatnosti u Kaštelima obnašala je, i dalje obnaša, različite funkcije. Bila je koordinatorica eko-projekta za Osnovnu školu „Knez Mislav“ i voditeljica projekata međunarodne suradnje škole s gradovima Hradec, Kralove i Lindlar. Jedna je od osnivačica SAU „Putalj“, te voditeljica plesnog kluba od 1997. u okviru Udruge „Putalj“. Marijana je i predsjednica Kaštelanske organizacije mladih, organizatorica projekata „Kazalište u mom gradu“ te Smotre dječjeg stvaralaštva „Kaštel Mali“. Producira ljetna zbivanja za TZ Kaštela i Grada Kaštela te je idejni tvorac i producent programa „Dani otvorenih vrata Kulturnog centra Kaštela“. Kao autorica scenarija i redateljica, oživjela je povijesno-romantičnu dramu „Legenda o Miljenku i Dobrili“. Marijana se istaknula u brojnim projektima međunarodne suradnje kroz 20 godina rada u Komisiji za međugradsku i međunarodnu suradnju, gdje je organizirala i realizirala kulturne i sportske razmjene diljem Europe. Njena posvećenost radu u zajednici očituje se i kroz sudjelovanje u Upravnim vijećima Centra „Mir“, Dječjeg vrtića Kaštela i Kulturnog vijeća Grada, gdje se kontinuirano zalagala za unapređenje kvalitete rada navedenih ustanova kao i svih građana.
Što Vam znači nagrada koju ste dobili?
- Bit ću iskrena pa reći da nisam mislila da će me toliko u tom trenutku pogoditi. Dvadeset pet godina u kontinuitetu sam vodila svečane sjednice gradskog vijeća povodom Dana grada i pročitala brojne nagrađene u tom periodu tako da sam mislila da će mi i moja nagrada biti pomalo rutina. No, nije bilo tako. Nitko ne radi toliko dugi period radi nekakve nagrade koju će potencijalno dobiti, ali svijest da ste prepoznati u svojoj zajednici, još više iskrene čestitke brojnih ljudi koji su redom rekli: „Zasluženo!“ zaista mi jako puno znače i baš sam iskreno ponosna – ističe Marijana.
Već 25 godina djelujete na unaprjeđenju kulturnih djelatnosti grada Kaštela. Kako to uspijevate, otkuda želja za tim?
- Sve je počelo mojim angažmanom voditeljice plesnog kluba u SAU Putalj još 1997. Mi smo kao udruga bili pioniri organiziranog bavljenja dječjim stvaralaštvom na području Kaštela, nakon rata. I sve smo zapravo radili od početka. Vrlo brzo smo zbog velikog broja djece morali osmisliti programe na kojima će se prezentirati, te programe je trebalo i moderirati, također i napraviti svu potrebnu organizaciju. Tu sam se upoznala s takvim aktivnostima. Programi su bili jako uspješni i izvrsno prihvaćeni. Uskoro je trebala pomoć i drugima u organizaciji i tako je sve krenulo…Nizali su se sve veći projekti i 25 godina je proletjelo kao u trenu. Svoju udrugu KOMa osnovala sam 2004. g. To mi je donijelo više odgovornosti, ali i veću slobodu odlučivanja. Tu sam unaprijedila svoje organizacijske sposobnosti i savladala strah od „velikih zalogaja“ – priča nam Marijana.
Sigurno da Vam je uprizorenje legende o Miljenku i Dobrili jedan od najvažnijih projekata. Je li Vam rad na tome bio težak, što Vas je motiviralo da uprizorite ovu priču koju potpisujete i kao scenarist i kao redatelj?
- Na poziv Nade Maršić projekt sam preuzela prije 10 godina. Iskreno, tad sam mislila da je to prevelik zalogaj za mene. Trebalo je osmisliti i organizacijski provesti u djelo sve programe kroz nekoliko dana posvećenih Miljenku i Dobrili. Dakle, nije tu samo u pitanju predstava. Zaista nije lako. Sama predstava je pozamašan zalogaj. Surađivala sam s dotadašnjim redateljima, Robertom Raponjom i Mladenkom Gruicom, promijenila niz postava glumaca i ostalih aktera u predstavi. Ono što je moj posao tada bio jest posao tima ljudi u kazalištu. Naravno da mi je bilo malo pa sam tome dodala i scenarij i režiju! Šalim se… jednostavno sam kroz projekt osvijestila što zapravo TZ želi i što Grad očekuje od tog projekta: to je spoj tradicije, turističkog proizvoda i kulture. Nismo imali na raspolaganju takav scenarij pa sam sjela i napisala ga sama. Onda je nekako bilo logično da ga i režiram. Sloboda da biram tim ljudi s kojima ću raditi jako mi je značila. Sadašnja ekipa je iznimna, nisam se uopće dvoumila hoće li gostovanje u Lisinskom odraditi kako treba. I nisam pogriješila – ističe Marijana.
Učiteljica ste u školi gdje ste jako aktivni kroz mnoge projekte. Koliko Vam to što ste učiteljica u školi pomaže u društvenim aktivnostima s djecom i mladima?
- Pomogao mi je jako puno. Kad ste stalno okruženi djecom možete bolje razumjeti njihove potrebe, stalno ste u toku s novim trendovima, pratite raspon pažnje i interesna područja te koristeći ih možete se približiti djeci i kroz njima bliske sadržaje pružiti im ono što ima svaki učitelj želi potaknuti: kreativnost, znatiželju, stvaralački poriv. Smotra dječjeg stvaralaštva „Kaštel Mali“ koja će ove godine biti održana 13. put nastala je upravo iz tog razloga. Ali i iz želje da djeci besplatno omogućim različite sadržaje kao što su kazališne predstave, kino projekcije, radionice… sve ono za što su u Kaštelima pomalo bili zakinuti, ali se srećom i to mijenja otvaranjem Kulturnog centra – objašnjava Marijana.
Uključeni ste u brojne projekte međunarodne suradnje gdje ste realizirali kulturne i sportske razmjene diljem Europe. Kakvi su Vam daljnji planovi?
- Kao predsjednica Odbora za međugradsku suradnju imala sam priliku organizirati projekte kulturne i sportske suradnje između Kaštela i naših gradova prijatelja. To su često vrlo zahtjevne organizacije koje iziskuju i duga putovanja i veliki broj sudionika. Daljnji planovi ovise najviše o čelnim ljudima grada. Imamo dosta upita za kulturnu suradnju, gostovanja, Erasmus razmjene učenika… što će se od toga realizirati ostaje vidjeti. Ja sam uglavnom zadužena za operativni dio same provedbe projekata – kazala nam je Marijana
Posvećeni ste radu u zajednici i upravnim vijećima gdje se zalažete za unapređenje kvalitete rada ustanova kao i svih građana. Kako sve to uspijevate s obzirom na vaše brojne projekte i to da ste majka?
- Rad u upravnim vijećima je nekako bio logičan slijed, visoka stručna sprema na području obrazovanja te bogato iskustvo u radu s djecom i mladima, ali i 27 godina voditeljskog posla valjda je djelovalo tako da me osnivač prepoznao kao dobar izbor za upravna vijeća. Koliko su zadovoljni mojim angažmanom, morate pitati njih. Često me ljudi pitaju kako sve to uspijevam, vide li me ukućani ikad doma. Ali zapravo ja sam jako puno doma. Kad su cure bile male, vodila sam ih sa sobom na sve što se moglo. Tako da je šušur javnih događanja njima normalan. Drago mi je vidjeti da su nastavile mojim stopama: starija kći je, uz sve ostalo, plesni trener i ponekad voditeljica, a mlađa glumi u predstavi. Pomagao je i suprug koji srećom razumije da ja bez aktivnosti ne mogu. Kad je baš gužva, puštaju me na miru i sklanjaju se s puta. Sve je stvar dobre organizacije. I da znate što želite – poručuje Marijana.
Foto: arhiva PGK i Facebook
