Nakon 23 godine čekanja odbojkašice Ribole Kaštela osvojile su Kup Hrvatske za odbojkašice, koji sada nosi i naziv po Snježani Ušić. Veliki uspjeh, ostvaren na kraju protiv Mladosti, već desetljećima najmoćnijeg domaćeg odbojkaškog kolektiva.
Hrabro su jučer krenule Malene prema Sisku, gdje se finale igralo, u klubu su vjerovali da mogu do pehara, potajno su sa sobom ponijeli majice s natpisom "Kup je naš", postojala je ta nada u uspjeh. Krenuli su i navijači, organizirao je klub autobus kako bi imali podršku i s tribina. Više puta je zadnjih tjedana trener Mario Teppert napominjao i javno kako je ključ u koncentraciji, da im se često događaju crne rupe u igri u kojima jednostavno darivaju suparnice. Držalo se da mogu konkurirati i najboljima ukoliko zadrže dobru igru kroz čitav meč.
Počelo je ipak standardno, s dosta nervoze koju su Mladostašice koristile da odu koji poen u prednost. Na kraju set završava 25:20 za braniteljice naslova, ali jedna se stvar dala primjetiti, ni Mladost nije igrala savršenu igru. I one su imale pogrešaka koje nisu bile plod dobre igre Kaštelanki, koliko njihove nervoze. Igračice Ribole su osjetile da mogu.
I onda se kreće u drugi set, koji će se na kraju pokazati presudnim. Od zimske pauze on je znao biti izuzetno problematičan za Malene, modus operandi je bio da dobiju prvi, a onda s masom pogreški izgube drugi. Ovaj put bilo je drukčije, osjetile su djevojke da mogu, igralo se žestoko i žustro, Mladost se trudila parirati, ali su nastavili s pogreškama kao u prvom setu. Koriste to kaštelanske djevojke i srugi set završava 25:23 za njih, došlo se do izjednačenja.
Nakon toga trenutka Mladost kao da se gasi, a Ribola počinje igrati na savršenom nivou, bez bizarnih pogreški i padova u igri. Treći set završava sa skoro pa nevjerojatnih 25:12 za Ribolu, teško se sjetiti kad je Mladost s najjačom postavom u domaćim natjecanjima izgubila tolikom razlikom jedan set. Došlo se na kraju do situacije kojoj se Ribola teško mogla nadati i u najoptimističnijim snovima: četvrti set su praktički rutinski pobjedili s 25:19. Fešta je mogla početi.
Iz torba su se izvadile one pobjedničke majice, djevojke su sa stručnim stožerom trčale od sreće po terenu, a i na tribinama je bilo veselo, pedesetak navijača moglo je reći da su s razlogom išli do Siska. Podjela medalja i pehara daje novu kulminaciju veselja, usput je još BiH reprezentativka Dajana Bošković proglašena najboljom igračicom finala. A vjerojatno je Bošković pokazatelj kako se dolazi do ovakvih uspjeha.
Ona je pojačala Ribolu na polusezoni, tek je nešto preko dva mjeseca u Kaštelima, klub je vidio da imaju dobar sastav, ali da su česte te crne rupe, jednostavno to ide s mladom ekipom. Pa je dovedena iskusna 30-godišnjakinja, starija sestra Tijane Bošković, trenutačno jedne od najboljih igračica na svijetu (koja usput nastupa, za razliku od sestre, za Srbiju). Dajana je prošla sve u karijeri, nastupala je diljem svijeta i zna osvajati titule, ima dvoznamenkast broj titula i kupova u klubovima za koje je igrala. Takva igračica na terenu donosi smirenje suigračicama, može biti pomoć i treneru, a u ključnim trenucima ne puca pod pritiskom.
Iza meča jedan od najzadovoljnijih u Sisku bio je Mario Teppert, trener je zbilaj vjerovao u svoju ekipu i prije, znao je da mogu više nego su pokazivale i to mu se vjerovanje vratilo u najbitnijim momentima.
"Uspjeli smo osvojiti Kup, odigrali smo stvarno dobru utakmicu od početka do kraja. U prvom smo setu malo više griješili, ali nismo gubili glavu zbog toga. To je bilo ključno, taj psihološki nivo je bio jedino što je činilo koliko ćemo ili nećemo imati padova u igri. U pravo vrijeme smo odigrali najbolju utakmicu, bili smo koncentrirani od početka do kraja. Mislim da sam rezultat govori, na kraju smo pobjedili uvjerljivo. Ovo je dokaz da s predanim radom stvarno dobro igramo, a ima ova pobjeda i teže značenje. Vidjeli smo da ovako možemo igrati protiv najbolji, idemo utakmicu po utakmicu, mislim da možemo ovako do još jednog finala", kazao je trener. Koji je eto uz feštu zbog Kupa onako između redaka najavio kako su sposobni i za borbu za prvenstvo. Optimistično, ali ako će Ribola svaki dvoboj igrati ovako, ne i nemoguće.
Internacionalka Dajana Bošković trudila se pak skoro pa minorizirati svoju nagradu za igračicu finala, stalno ističući zasluge čitavog tima.
"Ja sam odigrala samo polufinale i finale, djevojke su i do mog dolaska mnogo napravile. Danas sam ja dobila nagradu za MVP, ali čitava ekipa je bila sjajna i da je bilo tko drugi dobio bilo bi zasluženo", skormno će Bošković. Kapetanica Dora Matas samo se zahvalila suigračicama, ali je prizemljeno istaknula da nema vremena za velike proslave, već u srijedu se protiv istih protivnica igra zaostali susret posljednjeg kola Superlige, prvenstvo ulazi u najbitniju fazu. Treba nastaviti s koncentriranim nastupima.
Kao što rekosmo, 2002. godine je Ribola osvojila kup, tada pod poduljim imenom Kaštela Dalmacijacement RMC. Četiri su se finala nakon toga igrala uz poraze, ali eto dočekala se 2025. godina, nova zlatna generacija za upisati. A kako trener Teppert veli, nije nužno da je ovo posljednji uspjeh generacije, čak i ove sezone. Ova igra nudi optimizam. Kako je kapetanica Matas kazala, nema vremena za velike fešte, neće gorjeti Kaštela, jer se već u srijedu nastavlja prvenstvo.
Sastav osvajačica Kupa Hrvatske Snježana Ušić:
Lea Deak
Dajana Bošković
Dijana Karatović
Ivana Nedeljković
Ema Šeremet
Klara Vasilj
Dora Matas
Nina Strize
Maja Višić
Anja Grbeša
Mara Eva Marković
Nikolina Dragičević
Tia Kovčo
Trener: Mario Teppert
Foto: FB ŽOK Ribola / ŽOK Ribola
