DOGODINE KREĆE GRADNJA KANALIZACIJSKE MREŽE VRIJEDNE 60 MILIJUNA EURAIduće godine bit će velike gužve u Kaštelima — tim je riječima Bogdan Ivančić Aučina, izvršni direktor Agencije EKO-Kaštelanski zaljev, najavio opsežne radove, u gusto naseljenom području, na izgradnji velikog kanalizacijskog sustava Trogir-Kaštela. Riječ je o radovima koji - zbog otpora stanovnika općine Okrug na Čiovu da se na njihovu području izgradi uređaj za pročišćavanje voda — kasne već tri godine.
U međuvremenu pronađena su alternativna rješenja, te obavljene predradnje koje će osigurati da izgradnja hidrotehničkog tunela Čiovo počne u siječnju iduće godine, početak izgradnje drugih dijelova projekta očekuje se krajem 2005. godine, a završetak radova i puštanje sustava u rad - krajem 2007. godine. Izgradnja kanalizacijskog sustava Kaštela-Trogir stajat će nešto više od 59 milijuna eura koji će se dijelom osigurati iz zajma Svjetske banke, a dijelom iz "domaćih sredstava" (na proračun RH otpada 20,7 milijuna eura).
Drugi veliki kanalizacijski sustav, Split-Solin — "težak" 55 milijuna eura - nedavno je završen, uz svečanost kojoj su prisustvovali i premijer Ivo Sanader, te Marina Matulović-Dropulić, ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Konačno, kad oba velika kanalizacijska sustava projekta EKO-Kaštelanski zaljev prorade, Trogir, Split, Kaštela i Solin zapljuskivat će čisto plavo more (Kaštelanski zaljev bit će opet Kalifornija, rekao je premijer na otvaranju sustava na TTTS-u), osigurat će se puno ugodniji život i puno više razvojnih šansi. Sadašnje stanje imalo bi se, dakle — što i jest svrha cijelog projekta, najvećeg ove vrste na Mediteranu — potpuno izmijeniti.
Poguban utjecaj
Gusta koncentracija stanovništva i industrije, a slaba i nikakva kanalizacijska premreženost područja, pogubno su utjecali na poluzatvoreni Kaštelanski zaljev u kojemu se more (u središnjem dijelu) izmjenjuje svakih trideset dana, a na rubnim dijelovima, naročito istočnim, još rjeđe. Odavno je jasno da se nešto trebalo uraditi, a sve ideje, zamisli i planovi oblik su dobili 1998. godine kad se, pod stručnim vodstvom Agencije EKO-Kaštelanski zaljev, počeo ostvarivati ovaj složeni projekt, kod lokalnog stanovništva ne uvijek tretiran s odobravanjem i prihvaćanjem.
Projekt EKO-Kaštelanski zaljev trebao bi, konačno, biti i osnova iz koje će se dalje širiti vodoopskrbni i kanalizacijski sustavi. Dugopolju su se, na primjer, upozorava Ivančić, naglim širenjem industrijske zone znatno povećale vodoopskrbne potrebe, kao i potrebe za uređenom kanalizacijom, pa sustav treba širiti u tom pravcu.
Projekt, međutim, kako je poznato, ne ide baš posve glatko, niti ga uvijek prati dobar glas: dio lokalnog stanovništva vjeruje da je dosad premalo napravljeno, uz potrošen veći dio novca, dio javnosti drži da je projekt prevelik da bi se mogao uspješno kontrolirati, što ga onda čini pogodnim za "mutne poslove", i slično. Dio zainteresirane javnosti ostao je, pak, pogođen ministričinom izjavom s otvaranja sustava Split-Solin da se nelegalizirane građevinske objekte neće moći priključiti na sustav, što u kombinaciji s načinom financiranja projekta dovodi do otpora i sumnje u krajnji dobar ishod cijeloga posla.
U sustav EKO-Kaštelanski zaljev nije, naime, uključena sekundarna kanalizacijska mreža, što znači da bi se kućanstva koja nisu priključena na postojeću odvodnu mrežu - morala sama priključivati na glavne cijevi, i sama to financirati. Upravo izostavljanje sekundarne mreže iz ovoga projekta Kaštelani - koji, inače, ovakav projekt drže potrebnim - smatraju slabom točkom cijele ideje o čišćenju Kaštelanskog zaljeva od otpadnih voda.
Otpadne vode
Slično je i na drugim područjima koja pokriva projekt, ali u puno manjoj mjeri. Kaštelani, naime, praktički nemaju kanalizacijsku mrežu; otpadne vode često cijevima usmjeravaju direktno u more, a ako su dalje od mora, često im kao odvodne cijevi služe žile podzemnih voda kojima Kaštela obiluju. Takvo stanje moglo bi, međutim, ostati neizmijenjeno i nakon što se izgradi kanalizacijski sustav Kaštela-Trogir, upravo zato što ne uključuje sekundarnu mrežu, drži Goranka Adam iz ekoudruge "Lijepa naša Kaštela":
— Čemu napraviti skupi cjevovod bez sekundarne mreže, i kakav se problem time rješava? I hoće li nam se ovim projektom dogoditi kao i s HT-om, da damo velike novce za priključke, koje će onda netko nekome prodati?
— Što znači — pita se dalje Goranka Adam — to što će građani priključke na glavnu mrežu plaćati iz džepa? Plaćanje priključka ne treba odijeliti od plaćanja svega ostaloga. Zar neće, kroz poreze i veću cijenu vode, građani ionako platiti cijeli projekt.
Što se, pak, bespravne gradnje tiče, kaže da za nju nisu odgovorni samo građani — "netko je pravio urbanističke planove i primao plaću da bi oni funkcionirali, a ne funkcioniraju. Osim toga, i ’nelegalni’ plaćaju vodu, i oni kroz povišenu cijenu vode financiraju projekt!".
Bogdan Ivančić Aučina kaže da je rješavanje problema sekundarne kanalizacijske mreže i pronalaženja novca za to — problem gradova uključenih u projekt. Svakako, glavni projekt omogućuje daljnju gradnju i grananje sustava, a "ako netko nema građevinsku dozvolu, nema se što buniti, nego riješiti papire".
Sustav za trideset godina
Kanalizacijski sustav Split-Solin bit će potpuno završen tek kad se završe radovi na dodatnoj kanalizacijskoj mreži — komunalna infrastruktura Vranjica, crpne stanice Strožanac i Stobreč, kanalizacija Zapadne Bilice, kolektor Bilankuša-Rupotine-Klis, te kanalizacija na Sirobuji. Objekti iz sustava Split-Solin po veličini i kapacitetima mogu zadovoljiti potrebe za pročišćavanjem otpadnih voda do 250.000 stanovnika u idućih trideset godina.
Izvor: Slobodna Dalmacija
