Sveta tri kralja, Vodokršće, posljednji je dan Božićnoga ciklusa. Na crkvenom obredu uoči Sveta tri kralja 5. siječnja, svećenik blagoslivlja vodu i sol koja se nosi kućama i čuva obitelj od bolesti, smrti ili nesreće.
Sol se po povratku kući posipa živini u travu ili u mekinje, a ostatak se uspe u solnicu. Voda je znak očišćenja i ozdravljenja, a sol znak mudrosti.
Toga dana svećenik, remeta i tri ministranta (popići) kreću u obilazak – kađenje i blagoslov
kuća. Nosili su kađenicu, tamjanicu, sić i veliki bijeli krtol s poklopcem. Po običaju se znalo koja se kuća prva blagoslivlja ’prima sera’.
Najprije bi blagoslovili kuću načelnika i školsku zgradu, kuću glavara sela, članova bratovština i svećenika, a zatim ostale kuće redom. Remeta obavlja kađenje prostorija tamjanom (borova smola), običaj je koji se sačuvao od davnina sve do današnjih dana. Za vrijeme blagoslova u prostoriji je gorila Božićna svijeća. Župnik bi šetao po cijeloj kući blagoslivljajući je, a ona bi u sljedećoj godini trebala biti sačuvana od zla i propasti. Domaćini ih svečano dočekuju, časte prošekom, mendulatom i daruju novcem, do 1910. godine nije se darivao novac nego meso koze ili tuke i slatki kolači.
Župnika i remetu obično bi pratila grupa djece tzv. ’glorijaši’ koji bi pjevali prigodne pjesme religioznog sadržaja i uzvikivali: “Bacite nan sto i jednu smokvu!” A kad bi se to bacilo, nastalo bi ’gracanje’, jagma tko će uhvatiti više smokava.
Djeca bi pjevala ’Gloriju’ :
“Glorija, glorija, cicindela,
usve vrime godišća,
neću vikat za ništa -
baci, baci, suvi rogači!”
“Glorija, glorija, cicindela,
u sve vrime godišća,
neću vikat za ništa,
baci, baci, smokav,
rogači, zeleni buvači!”
“U se vrime godišća – mir se svitu navišća.
Porojenje Ditića – svete Dive Marije.”
“Ko to gori škripje – Gospe sina zibje,
prosela se komora – Gospe sina pomogla.”
Misa na Sveta tri kralja održava se rano ujutro. Tada bi u crkvi gotovo uvijek bilo jako hladno pa bi se moglo čuti: “Vodokršće - i pop dršće.”
Na ovaj blagdan u Kaštelima se posljednji put pali badnjak. Nakon toga ugljen i pepeo od nagorena badnjaka nosi se u polje kako bi se zaštitilo od nevremena i dalo uspješniji rod.
Posljednja se blagoslivlja župnikova kuća. Nakon blagoslova župnik sve poziva na već ručak. Ovo je ujedno završetak Božićnoga ili zimskog skupa običaja (paljenje Božićne svijeće, badnjaka, blagoslivljanje određene hrane i kuća). Tada završava Božićno vrijeme, također
i osobito folklorno razdoblje između Badnjaka i Sveta tri kralja nazvano Dvanaestodnevnica, vrijeme u kojem se u narodu česta gatanja i čaranja. Skida se Božićno drvce u svim kaštelanskim naseljima osim u Kaštel Novom gdje se čuva do blagdana Svetog Fabjana i Sebastijana 20. siječnja.
Božićni krug običaja završava na Svijećnicu Kandaloru 2. veljače, te blagoslovom grla na Svetoga Blaža 3. veljače.
