Muzej grada Kaštela organizirao je jučer izložbu dviju mladih autorica, Ivone Pupačić i Ružice Rimac, koje će dijeliti izlagački prostor polivalentne dvorane kaštela Vitturi.
Iako se bave različitim temama i posve su različita likovnog usmjerenja i senzibiliteta povezuje ih ljubav prema vizualnom, prema kreativnom radu i duboka senzibiliziranost u umjetničkom promišljanju i izvedbi. Obje su završile studije na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu i članice su Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split od 2023. godine.
U ime Muzeja nazočne je pozdravila muzejska savjetnica Mirela Vujević Duvnjak i otvorila izložbu naglasivši kako u Muzeju slijede zacrtane smjernice u izlagačkoj djelatnosti Odjela moderne i suvremene umjetnosti te se zahvalila autoricama i svima koji su došli podržati njih i njihov ali i muzejsko – galerijski rad.
- Nastojeći slijediti zacrtane smjernice u izlagačkoj djelatnosti Odjela moderne i suvremene umjetnosti, Muzej grada Kaštela nakon otvorenja promjenjivog stalnog postava u Noći muzeja ove godine, zatim izložbe Maje Zemunik, umjetnice i likovne pedagoginje na UMASU, pripadnice mlađe srednje generacije, zatim izložbe našeg poznatog kipara i slikara starije generacije, od ove godine umirovljenog profesora UMAS-a Matka Mijića; večeras predstavljamo dvije vrlo mlade autorice - kazala je Mirela Vujević Duvnjak.
Umjetnice Ivona Pupačić i Ružica Rimac pozdravile su okupljene i zahvalile se Muzeju i djelatnicima koji su pomogli realizirati izložbu
Izložbom, Hortus conclusus / Zatvoreni vrt koja je svojevrsni koncept Ivona Pupačić promišlja o naravi kontroliranog, oblikovanog vrta kao metafori stvaranja sigurnog utočišta u odnosu prema neizvjesnoj prirodi. Sintagma Zatvoreni vrt priziva kulturološke, biblijske, kolektivne, psihološke i intimne refleksije. Izložbu čine središnja trodimenzionalna instalacija naslovnog imena Hortus conclusus i tri fotomontaže izrazito velikih formata. Primjećujemo da su svi radovi monokromni, u crno – bijelom spektru i svaki sadržava biljke s bodljama: središnja instalacija Hortus conclusus sadrži porculansku ružu ograđenu starom željeznom kovanom ogradom. Printevi minuciuznih, vještih fotomontaža s motivima vrata, elipsoida i izdužene biljne forme s desetcima plamičaka. Ova posljednja priziva značenja i simboliku Mojsijeva gorućeg grma kao tinjajuće i pročišćujuće snage koja osvjetljava, grije, donosi spoznaju i život. Biljke koje je Ivona koristila poslužile su joj izraziti njezinu emocionalnu, filozofsku i estetsku misao, ali nas je istodobno potakla da se pitamo o kojim biljkama je riječ te smo uz pomoć dvije stručnjakinje za bilje to i otkrili. Vjerujem da nitko od nas nakon ovih radova, kad se nađemo u prirodi, neće mimo tih biljaka proći bez misli, asocijacije ili osjećaja.
Zatvoreni vrt Ivone Pupačić metafora je duše i stvaranja identiteta, ali i paradoksalna slika svijeta koji računa s životom, ali ga svojim postupcima zatire.
Ivona Pupačić je diplomski studij Slikarstva završila je 2021. godine uz Dekanovu nagradu za diplomski rad. Dobitnica je i Rektorove nagrade. Nakon završenog diplomskog studija Slikarstva upisuje diplomski studij Likovne kulture i likovne umjetnosti, gdje je diplomirala prošle godine sa specijalizacijom iz Grafike pod mentorstvom spomenute profesorice Maje Zemunik. Dobitnica je jednogodišnje stipendije Erste fragmenti 16 i jedna je od finalista natječaja izložbe Erste Fragmenti 18. Sudjelovala je na rezidencijalnom programu za umjetničke institucije u Belgiji 2023. godine. Dobitnica je Posebnog priznanja Odbora za nagrade 9. hrvatskog trijenala grafike. Asistentica je na Umjetničkoj akademiji u Splitu pri kolegijima grafike na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost.
Nanizane, prividno lebdeće krpene glave mlade kiparice Ružice Rimac mogu se shvatiti kao pomalo ritualni čin odvajanja od tradicionalnog poimanja skulpture. Riječ je naravno o intimnom činu odvajanja jer skulptura je već od početka 20. st. podložna različitim shvaćanjima, praksama i metamorfozama koje sežu do samih granica njezina identiteta.
Ružica svojim radovima propituje granice skulpture izrađujući je od tekstila ali istodobno propituje i granice čovjekova identiteta. To su ekspresivne i groteskne glave, teško odredivih crta lica. Neke od njih su granično animalne. Pomalo podsjećaju na srednjovjekovne vodorige ili gargulje u pravilu smještene visoko uz rubove krovišta crkava, katedrala i palača. Ružica naprotiv svoje glave postavlja u visini očišta stavljajući ih u odnos s gledateljem pri tom im dajući snagu i mogućnost refleksije. Gledajući ih u nama se mogu izmjenjivati smetenost i čuđenje, odbojnost i privlačnost, znatiželja i asocijacije rađajući pomalo ideju da je ovdje možda riječ o ironiji i humoru, o kritici suvremenog čovjeka. Uz 71 krpenu glavu izložena su i dva brončana odljeva na postamentima smještena točno na polovini dvorane dijeleći tako prostor na dva dijela, predstavljajući svojevrsni ulaz. Ova dva postamenta s brončanim glavama asocirajući na spomeničke biste naglašavaju grotesku i paradoks, doživljaj istodobno svečan i bizaran.
Ružica Rimac završila je preddiplomski i diplomski studij Kiparstva na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu pod mentorstvom profesora Nikole Džaje. Dobitnica je Dekanove nagrade za izvanredne rezultate postignute tijekom studiranja, nagrade Kiparskog odsjeka za najbolji izložbeni rad studenata kiparstva na izložbi KIP 3, a prije desetak dana primila je i Dekanovu nagradu za diplomski rad. Završila je jednogodišnji Program pedagoško – psihološko - didaktičnog obrazovanja čime stječe i pedagoške kompetencije.
I na kraju zahvaljujem autoricama i svima Vama što ste došli podržati njih i njihov ali i naš muzejsko – galerijski rad.
Izložba će biti otvorena za sve posjetitelje do 18. siječnja 2025.
Foto: Muzej grada Kaštela
