Sveti Nikola oduvijek je bio jedan od najomiljenijih svetaca u čitavom katoličkom svijetu, čiji blagdan djeca radosno iščekuju pišući svom zaštitniku pisma o dobrom ponašanju tijekom čitave godine. Sveti Nikola je svetac zaštitnik pomoraca, pomorskih putnika, mornara, trgovaca, putnika, ribara, zaručnika i djece, a njegov blagdan se slavi 06. prosinca.
Prema starom običaju, kako u većini hrvatskih krajeva, pa tako i u Kaštelima, večer uoči blagdana Svetog Nikole djeca u blizinu prozora vješaju čarapice i odlaze ranije na spavanje, kako bi Sveti Nikola neometano mogao ostaviti sitne darove.
Skromni darovi
U današnje vrijeme dječji zaštitnik djecu daruje sa čokoladicama i bombonima, a prema tradiciji, i priči naših očeva i majki, te baka i djedova, Sveti Nikola je u doba njihova djetinjstva u očišćene čizmice stavljao naranče, jabuke, suhe smokve, rogače, suvice, suhe šljive, orahe i bademe.
Ipak, do danas se zadržao običaj prema kojemu su darovi Svetog Nikole mnogo skromniji i jednostavniji od darova koje daruje Mali Isus za Božić, ali djecu neizmjerno uveseljavaju.
Večer uoči blagdana Svetog Nikole pred ognjištem su stariji djeci pričali priče o ovom poznatom dobrom svecu koji je učinio mnoga dobra djela, te je i ostale ljude poticao da budu plemeniti.
Prema priči starijih Kaštelana, u starija vremena, imućnije obitelji koje su imale više hrane dijelile su je sa siromašnijima i tako su dobrim djelima iskazivali radosti milosrđa i davanja.
Krampus prati Svetog Nikolu
Kod djece je oduvijek postojao strah kako tijekom godine nisu bili dovoljno dobri, a u tom slučaju bi ih u čizmici dočekala šiba, koju bi umjesto Svetog Nikole u čizmici ostavio Krampus.
Prema predaji, dan uoči blagdana Svetog Nikole je prozore sa dječjim čizmicama uz biskupa Nikolu, koji je nagrađivao poklonima dobru djecu, obilazio i zločesti Krampus, koji je zveketao lancima i plašio zločestu djecu ostavljajući im šibe kao upozorenje da slijedeće godine budu bolji.
Očišćene čizmice u prozorima koje čekaju da ih Sveti Nikola napuni slatkišima, voćem i drugim sitnim poklonima, ili možda šibama, kao tradicija zadržali su se do dan danas u čitavom katoličkom svijetu, pa tako i u Kaštelima, a blagdan Svetog Nikole je i danas posvećen dobročinstvima i darivanju, te ljubavi prema bližnjemu i prema Bogu.
Dvije tradicije nikolinjskih običaja
Kako piše Josip Barlek, autor knjige “Narodni običaji Hrvatske”, u Hrvatskoj su zaživjele dvije tradicije nikolinjskih običaja.
U prvoj, maskirani lik Svetog Nikole u predvečerje samog blagdana, odjeven u biskupski ornat, zaogrnut crvenim plaštem, ulazi u kuću gdje ima djece i daruje ih. U svečevoj pratnji nalazi se i lik Krampusa odjevenog u crno odijelo s crvenim rogovima, a u okolici Zagreba i Posavini sveti Nikola pojavljuje se u pratnji anđela.
Barlek ističe i drugu tradiciju-nikolinjsko potajno darivanje noću, koje prethodi blagdanu Svetog Nikole, kad se u prozor, u cipelice ili čizmice stavljaju darovi za djecu.
O Svetom Nikoli
Adventski lik Svetog Nikole prema srednjoeuropskoj tradiciji je plemeniti starac i Božji čovjek koji na glavi nosi mitru, biskupsku kapu, te ima moć vidjeti u dubinu čovjeka, otkriti njegove muke i brige i podariti mu utjehu i pomoć. Povijest o njemu zna vrlo malo, ali zato o njemu postoje mnoge predivne legende.
Iako se blagdan Svetog Nikole posebno štuje i u primorskim krajevima, u Dalmaciji i na otocima djeca su se više darivala na blagdan Sv. Lucije, 12 dana prije Božića, i to slatkišima i suhim voćem ostavljenim u čarapama ili papučama.
Predaja kaže kako je Sveti Nikola svetac koji dolazi iz Male Azije. Rođen je u gradu Patari u 3. st. Prije Krista. Njegovi roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Poznato je nekoliko priča o njegovu životu. Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za novac za tri djevojke kako bi se mogle udati. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) i odatle veza s darivanjem. Prema drugoj, oživio je troje djece i tako postao zaštitnikom najmlađih. Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao – time je postao i zaštitnikom mornara i putnika.
Rano mu umiru roditelji i Nikola nasljeđuje imetak koji je iz ljubavi prema ljudima podijelio siromasima. Tako Nikola postaje i zaštitnikom siromašnih. Odlazi u školu za svećenike u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Nikola postaje svećenik i nakon stričeve smrti odlazi u Palestinu gdje živi pobožnim i samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i postao novi biskup. Od tada se potpuno posvećuje molitvi, pomaganju siromašnima i širenju vjere.
Uvijek se borio protive nepravde i za ljubav prema bližnjem. Iscrpljen pokorom i dobročinstvom umire 6. prosinca 327. godine. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje je proglašen svetim. Nakon što mu je ondje krajem 11 stoljeća podignuta crkva, počelo se širiti njegovo štovanje, koje traje do današnjih dana.
Foto: PGK arhiva
