Posvećenost i ljubav prema vinu i vinogradarstvu temelj su obiteljske tradicije koja se prenosi već šest generacija u obitelji Kuzmanića iz Kaštel Novog. Marina Kuzmanić šesta je generacija u svojoj obitelji koja nastavlja sjedinjavati stručnost, predanost i ljubav, u svaku kapljicu vina. Naime, Marina je u rujnu završila preddiplomski studij Mediteranske poljoprivrede u Splitu, smjer vinogradarstvo i vinarstvo te upisala diplomski studij.
Za temu završnog rada odabrala je crljenak kaštelanski o kojem, kako nam je sama rekla, nije znala puno jer u njihovom vinogradu još uvijek nemaju tu sortu vinove loze. U ugodnom razgovoru Marina nam je otkrila zašto je odabrala baš crljenak za temu svog završnog rada, ali i odakle ljubav prema vinarstvu u vinogradarstvu, kako pomaže svom ocu Ivanu, je li ovaj posao težak te kakve planove za obiteljsku vinariju ima u budućnosti.
U rujnu ste završili preddiplomski studij, a tema vašeg završnog rada bila je analiza vina Crljenak, zašto ste odabrali baš tu temu?
Kada sam upisala treću godinu studija izabrala sam svog mentora za završni rad, doc. dr. sc. Lea Gracina koji je iskusan vinar, jedan od cijenjenih profesora sa područja vinarstva i vinogradarstva i jako puno studenata odabralo je baš njega za mentora. Kada smo raspravljali o temi mog završnog rada, on koji je s jako puno studenata radio deskriptivne senzorne analize na babiću, kojundžuši, pošipu, meni je predložio crljenak. Mentor mi je predložio crljenak zbog toga što puno vinara ima crljenak kaštelanski, a bilo bi lijepo, s obzirom da sam ja iz Kaštela, da radim na crljenku. Međutim, ja na prvu nisam željela raditi na crljenku jer nisam bila upoznata sa tom sortom. Inače, moja obitelj trenutno još uvijek nema tu sortu vinove loze i ne radi vino od te sorte. Tema mog završnog rada bila je deskriptivna senzorna analiza vina crljenka kaštelanskog sa područja Dalmacije. Cilj mog rada bio je opisati to vino, opisati njegove deskriptore, njegovo tijelo, punoću, miris, okus te općenito opisati vino crljenak.
Kako je izgledalo vaše istraživanje za završni radi i upoznavanje sa crljenkom?
S prikupljanjem uzoraka krenula sam već u ožujku i travnju ove godine. Skupila sam dvadeset i jedan uzorak vina crljenka kaštelanskog. Imala sam čak trinaest uzoraka sa područja Kaštela, ali htjeli sam proširiti područje, pa sam uzela još dva uzorka iz vinogorja Zadar-Biograd, jedan iz Komarne i jedan sa Brača kako bi imali što više teroara kako bi mogla usporediti sve te uzorke teroara. Teroar je francuski neprevedivi izraz koji nam daje odgovor kako se sa različitih područja mogu spraviti različita vina od jedne iste vinske sorte. Voljela bih se zahvaliti svim vinarima što su mi dali svoje butelje vina: Obrt vinarija Vuina, OPG Marin Milan, OPG Mladen Kuzmanić, OPG Perišin, P.U.O. Kovač, OPG Čagalj, Vinarija Matela, OPG Ante Gruica, OPG Ivica Radunić, OPG Jakša Bedalov, OPG Anton Kovačev, Vinski dvori d.o.o. (Kairos), OPG Perišin, Jako vino d.o.o. (Stina), Bratinčević boutique vinarija, Vinarija Rizman, Kraljevski vinogradi, Markus vinarija, Saint Hills vinarija i Sikuli vinarija. Zaista su mi pomogli da što više i bolje upoznam to vino zato što prije razgovora sa tim vinarima nisam znala kakvo je to vino, kada se bere, njegov okus, njegov miris. Meni je sorta koja je najpoznatija u Kaštelima bila totalna nepoznanica i zahvaljujući svima njima upoznala sam tu vinsku sortu i njegovo vino. Bilo je tu različitih uzoraka i sa svim vinarima sam imala jedno lijepo iskustvo, mogla sam ih pitati sve me zanimalo, a dali su mi dobre i konkretne odgovore na sva moja pitanja. Uz mentora i profesoricu doc. dr. sc. Anu Mucalo, otac mi je najviše pomogao u završnom radu pri prikupljanju svih tih uzoraka jer je on imao kontakt svih vinara i za sve što mi nije bilo jasno tokom tih razgovora, otac bi mi pojasnio. Sve uzorke mi je zapravo otac uspio nabaviti
Da se vratimo na početak, odakle ljubav prema ovom poslu?
Ljubav prema vinogradarstvu i vinarstvu došla je spontano. Moj otac ima tri kćeri, ja sam najmlađa. Od malena smo bili povezani sa vinogradom, sestre i ja, pomagale bi u berbu i u rezidbi. Kada sam krenula u srednju školu otac se počeo baviti vinskim turama gdje su ljudi dolazili na naše imanje i ja sam tu radila sa ocem i polako se upoznavala sa tim svijetom vina. S vremenom se pojavila želja da znam više. Ljubav prema vinogradarstvu i vinarstvu najviše je došla do izražaja tijekom srednje škole kada sam se počela malo više upoznavati sa tim vinarsko-vinogradarskim predmetima, jer sam završila poljoprivrednu školu. Profesori su me naučili puno toga, ali htjela sam znati još i više, pa sam naposljetku i upisala fakultet. Najviše te ljubavi prenio je otac i nikada ni jednu od nas nije forsirao da se time bavimo, to je bio moj odabir. Majka i otac od početka su mi velika podrška u svemu.
Kako pomažete ocu, koja su vaša zaduženja u vinogradu?
Pomažem ocu koliko mogu, jer sam, i on će se složiti s tim, tijekom ove tri godine fakulteta više bila na fakultetu nego u vinogradu i podrumu. Najviše pomažem ocu u poslovima koji nisu fizičke prirode, već poslovima u kojima je potrebna koncentracija, na primjer uzeti dobar uzorak u vinogradu, izmjeriti šećere, kiseline, ph, to sve ja radim. Otac radi onaj fizički težak posao. Naravno, pomažem u berbi i najviše u zimskoj rezidbi koja započinje kroz dva mjeseca. Otac zimsku rezidbu prepusti meni.
Koliko je posao vinara i vinogradara u Kaštelima težak?
Mislim da ni jedan posao nije težak ako ga voliš. Ako ga radiš s ljubavlju i ako si ponosan na svoj finalni proizvod mislim da se sve isplati. Kada napokon vidiš tu flaširanu bocu s etiketom vidiš da su svi radovi u vinogradu i u podrumu stvarno bili isplativi. Ono što olakšava sve to je pomoć Grada u vidu poticaja. Mi smo iskoristili poticaje koje Grad daje na strojeve i na vodu. Ove godine smo postavili sustav navodnjavanja kap na kap u vinograd. To nam je bilo dosta od pomoći ovu godinu jer je bila izuzetno sušna godina.
Stariji vinari često se žale kako nema mladih u ovom poslu, što mislite zašto je to tako?
Ne bih rekla da nema mladih koji se bave ovim poslom. Mi na fakultetu imamo novu generaciju od dvadeset i dva studenta, ima ih i na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i Fakultetu biotehničkih znanosti u Osijeku. Možda se to tako čini jer današnji mladi ljudi nemaju toliki interes prema tome jer misle da je to posao najobičnijeg težaka. Mislim da dosta mladih nije upoznato s tim što znači biti agronom i da to nije samo biti u polju i kopati zemlju. Agronomija je nešto puno više i šire od toga.
Imate jako puno obaveza i na fakultetu i u vinogradu, stižete li sve?
Moja klasična godina izgleda ovako. U deseti mjesec kreće akademska godina koja traje do šestog, sedmog mjeseca. I prije kraja akademske godine krećem raditi sezonu, ovo mi je već treća godina da radim u Marini Kaštela kao konobarica. Preko ljeta radim kako bi uštedjela za sebe. Stignem dosta toga, iako je ovu godinu uz završni rad bilo izazovno. Imala sam puno posla oko završnog rada i imala sam osjećaj da mi je sve zbrda-zdola. Nastavljam dalje, trenutno nam se otvara diplomski studij Agronomija Mediterana u Splitu na kojem ću nastaviti studirati i drago mi je što ne moram ići u Zagreb već ću svoje znanje koje sam stekla tijekom tri godine studija prenijeti ovdje kod kuće i biti uz svoju obitelj i pomoći im u vinogradu.
Kako vidite vašu obiteljsku vinariju u budućnosti, imate li već neke planove?
Prije nego što krenemo u ozbiljne poslove, da stavljamo naše vino na ozbiljno tržište, voljela bih najprije preurediti etiketu na način da izgleda suvremenije. Osim etikete voljela bi izgraditi marketing, stranicu vinarije oglasiti na društvenim mrežama, više se promovirati prije nego napravimo korak dalje na tržište. Otac je sudjelovao na Međunarodnom susretu vinogradara i vinara Sabatina sve do 2019. godine, ali sada je došao u neke godine gdje sve te stvari želi prepustiti meni, a ja definitivno planiram otići na takve susrete i razna natjecanja. Moja ideja je da dogodine u našem vinogradu posadimo crljenak jer bih zaista voljela imati svoj.
Foto: Ivana Topić
