Knjiga "Prošlost Kaštel Lukšića" autora Ive Rabadana predstavljena je sinoć u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću. Uz autora, knjigu je predstavio predsjednik Društva "Bijaći", dr. sc. Tonči Burić.
Knjiga "Prošlost Kaštel Lukšića" sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu autor donosi tekst o prošlosti Kaštel Lukšića od prapovijesti do početka 20. st. koji je podijeljen u devet poglavlja. On je taj dio teksta pronašao u prostorijama nekadašnjeg kina u Kaštel Lukšiću u kojem je i sam radio. Iz konteksta sadržaja pretpostavio je da je autor toga spisa prof. dr. Vjeko Omašić. Drugi dio knjige čine poglavlja deset i jedanaest koji su izvorni autorski rad Ive Rabadana u kojima je prikupljena raznovrsna građa o prošlosti Lukšića iz raznih segmenata društvenog života i svakodnevnice.
Predstavljanje knjige otvorili su mladi talentirani glazbenici, autorovi unuci, Hana Rabadan na violončelu i Matija Rabadan na gitari, koji su publici pružili lijep glazbeni ugođaj.
Prilikom predstavljanja knjige predsjednik Društva "Bijaći" Tonči Burić istaknuo je kako mu je drago zbog velikog zanimanja javnosti za ovu knjigu te da je ona memorija Kaštel Lukšića.
- Jedna veoma zanimljiva knjiga koju je priredio naš sumještanin Ivo Rabadan koji se nakon mirovine uhvatio prikupljanja svih podataka do kojih je mogao doći o svom mjestu Kaštel Lukšiću. Ovo je jedna krasna memorija našeg malog mjesta u koju je on komponirao tekst o prošlosti Lukšića kojeg je pronašao u nekadašnjem kinu, u kojem je radio 25 godina, za kojeg je pretpostavio kako ga je napisao prof. Omašić, autor čuvene "Povijesti Kaštela". U knjigu smo ubacili i popis novije literature s kojom Omašić tada nije raspolagao, jer postoje zastarjeli dijelovi koje nije imalo smisla popravljati, već smo ju izdali u originalu da bi se sačuvala kao dokument vremena. Strukturom svojega sadržaja razlikuje se od uobičajenih povjesnica nekog mjesta ili zavičaja. Predstavlja zbir raznolikih priloga koji oslikavaju prošlost Kaštel Lukšića od najstarijih vremena do naših dana, ali nisu poredani kronološkim slijedom već su grupirani po pojedinačnim temama i kao takva sačinjava bogati opus raznolikih izvora o prošlosti jednoga mjesta koji su važna zbirka za buduća istraživanja - kazao je Tonči Burić.
Ideja za nastanak ove knjige, kako je kazao sam autor, potaknuta je slučajnim pronalaskom vjerojatno zagubljenih spisa, koje je pronašao prilikom primopredaje kinoopreme u kinu u Lukšiću početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
- Prilikom primopredaje nedostajali su mi neki dokumenti koje sam morao pronaći. Tražeći te dokumente, sasvim slučajno, ispod balkona kina u prostoriji koja je bila vlažna i puna različitih odbačenih stvari, pronašao sam fasciklu na kojoj je pisalo "Kaštel Lukšić". Kako sam se zanimao za povijest uzeo sam fasciklu, odnio je kući i stavio u kutiju. Nakon odlaska u mirovinu, nisam znao što bi sa sobom, pa sam uzeo te skripte koje su bile pune vlage. To je bio rukopis prof. Omašića koji je pisao na mašini i kada sam uzeo te listove, ono što je bilo na jednom kopiralo se na drugom listu. S modernim skenerima i printerima, uspio sam sedamdeset posto materijala sačuvati, trideset posto ipak nisam. Ono što sam uspio sačuvati ubacivao sam u kompjuter, ali ne samo tekst već i slike, a razmake sam ostavljao za onih trideset posto što mi je nedostajalo. Nabavio sam knjige iz kojih sam izvlačio sve ono što mi je nedostajalo u skriptama. Kaštel Lukšić je imao i svoju župu, i svoju kulturu, školstvo, nogometni klub, vaterpolo klub, pa sam se pitao zašto ja i o tome ne bih pisao. Knjigu sam posložio tako da u njoj imate i onaj moj Kaštel Lukšić kakav je bio - kazao je autor knjige Ivo Rabadan.
U knjizi se nalazi i poglavlje Fotomonografija s velikim brojem fotografija Lukšića, kulturnih događanja u mjestu, raznih sportskih društava do kojih je, kako je sam autor kazao, došao na različite načine, a trajalo je jako dugo.
- Dosta sam vremena potrošio dok nisam pronašao određene slike. Same skripte vraćao sam u život pet godina. Deset godina sam potrošio na ovu knjigu. Nisam nikome govorio da ju pišem, samo su moji ukućani znali i u tome me podržavali. Isprintao sam ju u četiri primjerka i odnio uvezati. Dao sam ju djeci i jednu sam ostavio sebi. Što sam ju više gledao, činila mi se boljom i odlučio sam ju pokazati Tončiju koji je zaključio da je vrijedna objavljivanja - zaključio je autor.
Nakon završetka predstavljanja, autor je pozvao sve prisutne da slobodno uzmu po jedan primjerak knjige.
Foto: Ivana Topić
