OTKRILI SU NAM I KAKO PREPOZNATI PRAVI MED
Mirko Jurić se već više od dva desetljeća bavi pčelarstvom i proizvodnjom preparata na bazi meda. Sve je počelo 2000. godine kada je nabavio nekoliko košnica i odlučio se okušati u ovom hobiju, ni ne sluteći da stvara obiteljsku tradiciju. Naime, rad s pčelama ubrzo je privukao i njegova sina Andriju koji danas u tome vidi svoju budućnost.
- Počeo sam s nekih 20 košnica i s vremenom povećavao broj, tako da danas raspolažemo s njih 150. Cijela mi je obitelj priskočila u pomoć, a pogotovo Andrija. Da nije bilo njih, ne bih to mogao. Posao pčelara se čini ovako lagan, ali je zapravo mukotrpan i podrazumijeva stalno nadziranje košnica i zdravlja pčela, njihovo izmještanje na nove paše i održavanje maksimalne higijene - naglašava Mirko.
Ništa lakše nije ni financijski. Mirko ima i drugi posao, jer živjeti samo od pčela ne bi mogao.
- To bi bilo poprilično teško. Evo ove godine nam je zbog klimatskih promjena pao doprinos meda oko 50 posto. Problem je što nemamo proljeća, vrijeme ide iz zime u ljeto, zatopli već kroz drugi mjesec, sve rano procvjeta, a onda dođe hladni val i uništi pašu. Ove godine je bilo i dosta kiše što je uništilo draču, pa je podbacila proizvodnja našeg glavnog proizvoda, meda od drače. I kako se onda usuditi ostaviti drugi posao? – pita se.
Upravo zbog toga Jurići svoje košnice sele po cijeloj Hrvatskoj, pa osim drače, proizvode i med od kadulje, bagrema, vriska, ružmarina i šumskog bilja.
- Neusporediva je kvaliteta meda u unutrašnjosti gdje ih vozimo, od ovog koji dobijemo iz dalmatinskog krša i kamena. Jedino što nas izvlači je to što pčele odvezemo u Liku i Gorski Kotar, pa i do Zagreba – objašnjava Andrija.
Danas 27-godišnjak, Andrija je od malih nogu pokazao zanimanje za pčelarstvo, ali košnicama nije smio prići zbog teške alergije.
- Kad bi me ubola pčela sve bi nateklo, zatvorili bi mi se dišni putevi i ne bih mogao gledati na oči, ali nisam posustajao. S vremenom je tijelo stvorilo imunitet i sad mi je svejedno hoće li me ubosti – kroz smijeh će ovaj mladi pčelar. Nakon srednje škole krenuo je na fakultet, no brzo je shvatio da to nije put kojim želi ići. Položio je tečaj kao najmlađi pčelar u Pčelarskoj udruzi Kaštela.
- Nakon tri mjeseca na faksu sam shvatio da to nema smisla, da ću pet godina učiti, polagati ispite, da bih nakon toga opet bio nitko i ništa. Razgovarao sam s ocem, on je poduplao broj košnica i posvetio sam se tome. I mogu reći da mi nije nimalo žao – zadovoljno će.
Ističe da osim meda u ponudi imaju i prirodnu kozmetiku od mediteranskog ljekovitog bilja.
- Sve su kreme na bazi meda i ulja od naših maslina. Radimo i macerate, a svaka krema ima neku svoju prednost za ljudsko zdravlje. Ne stavljamo nikakve konzervanse, sve je 100 posto prirodno, pa se što se kaže, može i pojesti. Osim toga imamo sirupe od borovih iglica koji su odlični za dišne probleme, a koliko su traženi ne stignemo ih napripraviti, zatim sirup od zelenog oraha koji je odličan za imunitet. Sezonski proizvedemo i med sa sačem i cvjetni prah – kaže Andrija te naglašava da se svi njihovi proizvodi mogu pogledati na Facebook i Instagram stranicama Pčelarstvo Jurić.
O prednostima pojedinog meda za ljudsko zdravlje ima diplomatski odgovor.
- Volim reći da je svaki dobar. Svaki med ima ista svojstva i djelovanje, ali do osobe je što kome odgovara. Na primjer med od bagrema je jako lagan, dok je od vriska dosta težak za želudac, pa će netko s gastritisom vjerojatno izabrati bagrem. Drača je zlatna sredina i meni je osobno najdraža – govori Andrija.
Jurići su nam ponudili i odgovor na vječno pitanje – kako prepoznati pravi med od onog lažnog?
- Svaki pravi med se nakon nekog perioda kristalizira. Brzina ovisi koji je med, koje je godišnje doba, kad je izvrcan i u kakvim ga uvjetima držite, ali svaki će se s vremenom u potpunosti kristalizirati. Zato mi imamo dekristalizator koji ga vrati u njegovo normalno stanje. To vam je jedini pokazatelj da je med pravi. Ovi koji nisu će se samo djelomično kristalizirati i ako se stvara tekućina nešto nije u redu, jer se pravi med može postupno kristalizirati, ali neće se nikada na taj način odvojiti – objašnjava Andrija.
Ipak, neke kupce nije lako uvjeriti.
- Smiješno mi je kad vide teglu meda u krutom stanju, pa kažu: "To je šećer". Treba se bojati meda koji uvijek ostaje u tekućem stanju - kroz smijeh će Mirko.
Andrija je u planu imao širenje obiteljskog posla, no uvoznom medu, kaže, jednostavno ne može parirati.
- Ruše nam cijenu. Nekad se dogodi da nam dođe kupac i kaže zašto bi plaćao naš med kad u trgovačkom lancu može kupiti za tri puta manji iznos. Onda ih ja uputim da idu u trgovinu, jer znam što prodajem i koliko smo radili na svakoj boci. Mi tome ne možemo konkurirati, kad ne bi bilo svega po trgovinama vjerojatno bi nam bilo lakše probiti se na tržište, ali ovako nas spašava što imamo svoje stalne kupce, a nekom velikom širenju se i ne nadamo. Hoće li se to i kada regulirati, ne znam, ali s obzirom u kojem smjeru idemo kao država, mogu jedino zaključiti da se pokušava ubiti sve što je domaće i mi tu teško što možemo napraviti – razočarano će Andrija.
Upravo zbog toga napustio je ideju o širenju i osnovao dodatni obrt kao vozač, pa sad i on ima dva radna mjesta.
- U kući smo otac, ja i dvije sestre i mjesečno nam treba samo za preživjeti barem 1500 eura, pa ne možemo riskirati i povećavati proizvodnju kada unaprijed znamo da nemamo gdje plasirati proizvode. Ne bi mi bio problem parirati količinom, ali jednostavno ne mogu cijenom. Ako se situacija nekim čudom popravi, lako mogu napraviti iskorak, toga se ne bojim – ponosno će za kraj ovaj mladi pčelar.
Foto: PGK
