MJESTO KOJE SPAJA UMJETNIČKI IZRIČAJ, SUŽIVOT S PRIRODOM, EDUKACIJU KROZ ZABAVU I IGRU…
Salonitanske Starine svjetski su poznat arheološki kompleks, no jeste li ikada čuli za "Park Nove starine"? Ovaj projekt solinskog samoukog kipara Ivana Tokića prostire se na čak pet hektara šume na području Svetog Kaja, a u njega je uložio posljednjih dvadeset godina života.
Nove starine koje naziva još i "rezervatom prirode i kulture" zamislio je kao mjesto koje spaja umjetnički izričaj, suživot s prirodom, edukaciju kroz zabavu i igru i općenito priliku za odmak od užurbanog modernog života. Kroz park je kroz godine prošlo na stotine volontera iz čitavog svijeta, a svatko od njih je ostavio svoj trag, pa se tamo danas mogu naći zanimljive građevine od prirodnih materijala, knjižnica ispunjena literaturom na svim jezicima, kino na otvorenom, permakulturni vrt i izložba kamenih skulptura koje je izradio sam Tokić. A sve je započelo 2004. godine kada se povratkom iz Njemačke odlučio okušati u kiparstvu.
- Tamo sam bio u glumi, ali zainteresiralo me kiparstvo kao medij u kojem sam se bolje mogao izraziti. Prošao sam nekoliko sati obuke kod jednog kipara i započeo. Kad sam se vratio tražio sam u gradu Solinu nekakav prostor na kojem bi mogao raditi i izlagati svoje instalacije. Ponudili su mi ovo područje koje je tada bilo ogromni ilegalni deponij građevinskog otpada. Prihvatio sam i uz pomoć prijatelja i volontera sve raščistio i malo pomalo smo krenuli uređivati - prisjeća se Tokić. Vrlo brzo je njegova ideja zaživjela, a od samih početaka je kaže imao neobičnu sreću.
- Mnogi umjetnici priželjkuju da izlažu u salonu Galić u Marmontovoj barem jednom za života, a meni se dogodilo da sam sasvim slučajno na samom početku karijere dobio tu priliku i tu je sve krenulo. Imao sam ja tada i tu hrabrost i aroganciju da bez problema kontaktiram lokalne vlasti i ponudim postavljanje svojih instalacija, pa sam dobivao najjače javne lokacije za izlaganje - govori. Njegove kamene skulpture su krasile brojne hrvatske gradove, a s najvećim se zadovoljstvom prisjeća suradnje s Nacionalnim parkom Plitvička jezera.
- Bio sam prvi koji je dobio priliku postaviti svoju instalaciju na Plitvicama i to nasuprot Velikog slapa gdje je najatraktivnija lokacija. I to je zanimljiva zgoda. Te 2013. sam saznao da se očekuje milijunti gost, pa sam odlučio ponuditi im cijeli koncept tog događaja. Ali kad sam stigao, tadašnja šefica me dočekala riječima: ”Upravo sam izbacila delegaciju njemačke serije 'Das Traumschiff' jer im nisam htjela dozvoliti da u parku rade što god ih je volja. Što mi vi imate za ponuditi?”.
Živio sam u Njemačkoj i znam što je Traumschiff, to vam je serija koju gleda 15 milijuna ljudi i ona mene tako prima u ured. Ali nisam se dao, ispričao sam joj svoj koncept. Ništa nije decidirano potvrđeno i mislio sam ništa od toga, ali nedugo nakon su me pozvali da ostvarim svoju ideju. Kompletna priča je bila uspješna, a zamislite ove slučajnosti; tamo svakodnevno dolazi gomila Kineza i tada je bila jedna velika grupa, a među njih se baš tada ugurala jedna Hrvatica iz Francuske koja nosi prezime moje matere i ona je bila milijunti putnik - priča Tokić. Izlagao je i na Pilama u Dubrovniku povodom povijesnog humanitarnog teniskog meča McEnroe – Ivanišević 2010. godine, a na izradi skulpture su simbolično sudjelovali i sami tenisači. U svoje instalaciije koje su nerijetko nosile komentar društvenih događanja uključio je brojne osobe iz hrvatskog kulturnog i političkog života, no danas se, kaže, svega zasitio. Ostala mu je tek jedna neostvarena želja, skulpturu s meča McEnroe – Ivanišević izložiti u Wimbledon.
A dok to ne ostvari, posvetio se parku Nove Starine koji iz godine u godinu privlači sve više kreativaca.
- Ja sam kao uvijek i u ovoj priči potpuno spontan. Samo sam klesao svoje instalacije za ljude i bio tu, a s vremenom se razvila cijela priča. Više puta su dolazili razni glazbenici, imali smo koncerte bendova, nastupe bubnjara, limene glazbe, Limić je više puta svirao klavir. Održavala su se i razna čitanja, djeca su radila teatar, promocije filmova, pa razne radionice. Ponekad se istovremeno odvijalo više događanja - priča Tokić. U posljednje vrijeme najveće zadovoljstvo nalazi u radu s vrtićkim grupama.
- I to je krenulo sasvim spontano. Jedna od teta je pitala može li tu organizirati dječji rođendan. Dovela je djecu i shvatila da to apsolutno funckionira, djeca su imala prostor za igru, ja sam ih zabavio i tako su počeli dolaziti. Organizirao sam im i radionicu kruha, zajedno smo zamijesili tijesto, ispekli ga i djeca su bila oduševljena, a nešto su i naučila. Super sam zadovoljan kako je sve ispalo. Trudio sam se da sve što radim s njima bude zanimljivo, ali i poučno, jer vjerujem da se na taj način treba učiti – govori. Kroz park je zasad prošlo pet grupa vrtićke djece iz Kaštela, a nada se da će prednosti ovog prostora prepoznati i vrtići drugih gradova.
Tokić je kroz godine ostvario i suradnju s brojnim udrugama s područja Splita, Solina i Kaštela, a spreman je prihvatiti sve koji imaju ideju izraziti svoju kreativnost u prostoru Parka.
- Mislim da bi svaki grad trebao imati jedno mjesto gdje bi se ljudi mogli slobodno izražavati, ja volim reći da je to kao ježinac na dnu mora koji čisti sve one šporkice od grada. Voljan sam otvoriti ovaj prostor svima s područja tri grada koji mogu na neki način benefitirati kroz boravak ovdje. Ima tu dosta potencijala u vidu edukacije u gradnji održivim materijalima, uzgoju hrane, odmaku od užurbanosti grada… ovo mjesto ima sve to, a i priliku da se upoznaju s volonterima koji dolaze iz svih krajeva svijeta – poručio je za kraj Tokić.
Foto: Ivana Perković
