Hrvatska udruga obiteljskog smještaja (HUOS) i njezine članice nisu protiv poreza ne nekretnine, ali su nezadovoljne predloženim rješenjima za obiteljski smještaj u turizmu, jer smatraju da će unazaditi ponudu tog smještaja po čemu je Hrvatska među najboljima u Europi, ističe za Hinu tajnica te udruge Ana Brničević, piše N1.
Stvarno stanje na terenu
“Koliko je to sve to potreslo naše članove, ali i ostale iznajmljivače turističkog smještaja u domaćinstvima, kod obitelji i s domaćinima, najbolje pokazuje podatak da nam se samo u zadnjih par dana e-mailom prijavilo za članstvo njih više od 400 novih i to svaki dan raste, a sada ih je već na tisuće. Sigurno ćemo kao udruga raditi određeni pritisak za bolja zakonska rješenja tog važnog dijela turističkih kapaciteta u zemlji”, kaže Brničević.
Nada se da će sve brojnije članstvo “netko čuti” i da će to utjecati na konačne odluke.
Kaže kako je važno razdvojiti obiteljski smještaj u turizmu od rentijerstva, apartmanizacije i zapravo nekretninskog biznisa.
Smatra da predložena regulativa ne prati stanje na terenu.
Prema vladinom prijedlogu, uvodi se paušalni godišnji porez na dohodak po krevetu, koji će ovisiti o stupnju indeksa turističke razvijenosti općine ili grada, pri čemu će općine i gradovi donositi odluku o visini paušalnog poreza u propisanim granicama.
On će iznositi između 150 i 300 eura za najrazvijenije jedinice, za one u drugoj skupini od 100 do 200, trećoj od 30 do 150, a u najnerazvijenijim turističkim područjima od 20 do 100 eura po krevetu. Pritom donji prag za utvrđivanje iznosa poreza za kratkoročni najam kod najrazvijenijih jedinica raste za 653 posto, u drugoj skupini za 402 posto, trećoj za 51 posto, dok u četvrtoj ostaje praktički isti, dakle 20 eura.
Za stanove koji se iznajmljuju turistima uz taj paušal plaćat će se i porez na nekretnine, između 0,6 i osam eura po četvornom metru godišnje.
Važnost kontrole stanja na terenu
Brničevć podsjeća što zapravo znači obiteljski turizam ili smještaj kod domaćina – to je smještaj turista u privatnom objektu, kući, dijelu stana, na imanju ili sl. u kojoj boravi domaćin i njegova obitelj, ili su u blizini, i pružaju ugostiteljske usluge smještaja i/ili i hrane i pića.
“To je ono što je desetljećima poznato kao smještaj u domaćinstvu, a poznata je i činjenica da se zadnjih 15 godina puno toga dopustilo u registraciji apartmana za turiste, pa i u stambenim zgradama. Prije 20 godina stanovništvu na moru bilo je nepojmljivo da turisti na ljetovanju odsjedaju u nečijem stanu, recimo u Omišu, a sada se to toliko razvilo da se stanovi kupuju i napuštaju zbog toga i vlasnici su našli načine za zaraditi, a to znači i da se dopustio opći nered u državi”, kaže Brničević.
Pokušaj sređivanja stanja rekategorizacijom drži dobro zamišljenim.
Više pročitajte na N1...
Foto: arhiva
