Čak dva kaštelanska planinarska društva - HPD Kozjak i HPD Malačka-Donja Kaštela, pohodili su istočne Alpe, točnije bajkovite Dolomite. Iako u različitom vremenskom razdoblju, Kaštelani su ostavili stope po brojnim planinarskim stazama ove atraktivne destinacije.
U posljednje vrijeme Dolomiti su sve popularnija turistička i planinarska destinacija među Hrvatima. Riječ je o planinskoj skupini u istočnim Alpama u Italiji, proglašenoj prirodnom svjetskom baštinom UNESCO-a 2009. godine, a protežu se na oko 141.903 hektara, među kojima je 21 tritisućnjak. Neke od njih popeli su i naši planinari.
Članovi Kozjaka su sa svojim gostima na Dolomitima boravili od 27. do 30. srpnja, dok su članovi Malačke na prostranstvima Dolomita uživali od 1. do 5. kolovoza.
Planinari Malačke svoj prvi dan boravka popeli su Piz Boè, najviši vrh grupe Sella: - Uspon kreće iz perivoja Passo Pordoi, od kud smo dio visinske razlike “odradili” žičarom, pritom uživajući u prekrasnim vidicima. Dio grupe ostao je na Sass Pordoi, uživao šetnjama, gastronomskoj ponudi i vidicima. Kada smo se približili visini od 3000 m, zelena boja se mogla vidjeti samo u daljini na mjestima gdje su stjenoviti masivi to dozvoljavali. Često se čulo “Ovo je kao Pag”, upravo zato što stjenovita okolina podsjeća na poznatu stazu Life on Mars. Međutim vidici su bili svugdje oko nas, a pogled je najčešće išao prema Marmoladi, kraljici Dolomita, ujedno i najvišem vrhu. Korak po korak i stigli smo do Piz Boè, smještenog na 3152 m nadmorske visine, mnogima prvi tritisućnjak pod nogama. Ponos, uzbuđenje, sreća i fotografijama ovjekovječeni trenuci.
Piz Boè, 3152 m
Obje skupine su posjetile park prirode Tre Cime, koji obiluje najposjećenijim stazama na Dolomitima. Sućurani su odradili kružnu turu oko Tre Cime di Lavaredo i uspon na vrh Monte Paterno, ferratom De Luka – Innerkofler, smješten na 2744 mnv: - Bez daha su nas ostavili pogledi na brojne planinske masive, zelene pašnjake i ostatke povijesti iz prvog svjetskog rata, no moguće i da je za to bio kriv rjeđi zrak ovih nadmorskih visina.
Ferrata de Luka
Tre Cime di Lavaredo, vodeća su prirodna atrakcija u Dolomitima, nalaze se u grupi Dolomiti di Sesto. Preko puta njih su impresivni tornjevi Cadini di Misurina, koje često uspoređuju s Mordorom, zemljom iz Gospodara prstenova, a donjokaštelanski planinari su ovaj dan proveli nešto drugačije: - Nakon fotografiranja ispred ovih impozantnih šiljaka krećemo na krug oko Tre Cime di Lavaredo, a šećemo sve do Lagi di Piani, u kojima je kupanjac obavio samo najhrabriji Zoran. Obavezno smo prošetali do poznatih prozora, nekada promatračnica talijanskih vojnika, a sada mjesta na kojima nastaju najpopularnije fotografije na Tre Cime.
Tre Cime di Lavaredo
I jezero Sorapis, jedno od najpoznatijih jezera u Dolomitima posjetile su obje grupe: - Dvosatno planinarenje odvelo nas je do jezera koje svoju tirkiznu boju može zahvaliti ledenoj prašini s obližnjih planina i ledenjaka koji ga okružuju. Dno jezera obloženo je vapnencem koji mu daje boju i “mliječni” izgled. Nijanse tirkizno plave boje mijenjaju se ovisno o vremenskim uvjetima.
Lago di Sorapis
Kao i većina očaravajućih lokacija i ovo tirkizno jezero krije svoju priču. Legenda govori o dobrom i voljenom kralju Sorapisu koji je imao tvrdoglavu i sebičnu kćer Misurinu. Ona je od oca zatražila na poklon začarano vilinsko ogledalo. Vila je zauzvrat od kralja tražila da se pretvori u planinu kako bi njenoj nastambi pružio hlad. U tom trenutku kćer Misurina krade ogledalo nakon čega se kralj pretvara u planinu Sorapis. Tada Misurina shvaća koliko je njena želja sebična, a njezine suze natapaju podnožje planine i stvaraju jezero Sorapis u kojem se do dan danas reflektira obris nekadašnjeg kralja Sorapisa.
Jezero se nalazi nedaleko od gradića Cortina d'Ampezzo u sjevernoj talijanskoj regiji Veneto. Smješten je na obroncima Dolomita na visini od 1210 m, a središte grada predstavlja korzo Coros Italia, prepun dizajnerskih trgovina, odličnih restorana i jako dobrih gelaterija. Zanimljivo je da je okolica Cortine je poslužila za snimanje filmova kao što su Cliffhanger: Na rubu sa Sylvesterom Stalloneom u glavnoj ulozi te Pink Panther s Davidom Nivenom i Peterom Sellersom, a Cortina d’Ampezzo je bila i domaćin Zimskih olimpijskih igara 1956. Taj grad je prije toga trebao biti domaćin Zimskih olimpijskih igara 1944., neodržanih zbog Drugog svjetskog rata. Iznad Cortine nalazi se i Tofane di Mezzo, smješten na 3244 m, a dostupan žičarom. Da bi se došlo do vrha prolazi se kroz tri etape nakon čega se do samog vrha šeće dodatnih 15 minuta, a tamo vas čeka pogled zbog kojeg mislite da ste na vrhu svijeta. Razlog više, objema grupama da ne propuste ovakve spektakularne vidike.
Sućurani su se još čamcima otisnuli preko jezera Braies, smještenog u netaknutoj stjenovitoj udubini, na kojem se odražava Croda del Becco, impozantna planina koja se strmo uzdiže nad obalama, stvarajući scenografsku sliku rijetke ljepote.
Nakon ovakvih izleta lako je zaključiti da kaštelanska planinarska društva imaju dobre organizatore i planinarske vodiče, a njihove zahvale prenosimo u cijelosti.
Članovi Kozjaka su zahvalili riječima: - Imamo samo riječi pohvale i zahvale za naše vodiče Nikolinu, Baru, Sandu, Luku i Zrinku te Marina i Maria, na izdvojenom vremenu i trudu za realizaciju ovako kompleksnog izleta i rješavanju svake zapreke na koju smo putem naišli!
Članovi Malačke su poručili: - Ovakav izlet zahtjeva veliku organizaciju, stoga od srca zahvaljujemo upravi društva, zatim organizatoru i glavnoj vodički Snježani, njezinoj desnoj ruci Ivani Perici te ostalim vrijednim vodičima koji su na svakom koraku brinuli na za našu sigurnost, Ivni, Kristini, Mariju, Vici i Duli. Izrazi lica i riječi oduševljenja sudionika govore sve i veliko vam hvala što ste bili točno takva grupa kakva ste bili. Najvažniji cilj je ostvaren, vratili smo se kući živi i zdravi, a sve ove uspomene koje su obojile našu petodnevnu avanturu neka grade ljubav prema našem društvu i vode nas u naše sljedeće avanture.
Foto: HPD Kozjak i HPD Malačka
