Planinari Hrvatskog planinarskog društva Kozjak iz Sućurca, prošli su vikend organizirali pohod na Komove, planinski masiv na istoku Crne gore. Ovaj dio Dinarskog gorja propinje se do visine od 2487 metara, a upravo na tom dijelu zemaljske kugle stajali su kaštelanski planinari.
Nesnosne ljetne vrućine, planinari Kozjaka zamijenili su ugodnim temperaturama u crnogorskim Komovima, a svoje dojmove podijelila je njihova članica Lucija:
U petak, 21.6.2024., zaputili smo se prema planini Komovi u Crnoj gori, uz malo zakašnjenje koje nam je barem omogućilo jutarnju kavu u miru. U busu su se većinski smjestili članovi HPD Kozjak, a na turi su nam se pridružili i članovi PK Split, HPD Ante Bedalov i HPD Vrgorac. Naš nam je vozač autobusa Tomo, osim sigurne i zabavne vožnje, omogućio i internet u ključnim trenucima…za dijeljenje slika, naravno.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Nakon 10 sati vožnje, stanki u Čapljini i Podgorici, stigli smo u Park prirode Komovi gdje smo upijali zapanjuće poglede na prirodu, planine, izvore, brojne konje, ovce i krave te dvije patke uspinjući se prema smještaju Kobil do na 1700 metara nadomorske visine. U smještaju su nas toplo dočekali domaćin Vladeta, Tetka i đevojke koji su nam pripremili ukusnu večeru i rakiju dobrodošlice. Na kraju najdužeg dana u godini, našu prvu večer proveli smo uz priču, smijeh i pogled na Komove obasjane svjetlošću punog mjeseca.
Sljedeće smo jutro, nakon kave, bogatog doručka i Tetkinih uštipaka, započeli uspon od 3 ipo sata do vrha Kučki kom. Zaputili smo se direktno iz smještaja, prolazili smo šumom, siparom, još jednom šumom, siparom, planinskim proplankom, sve do strmog uspona prema samom vrhu i kamenjaru. Vrućina nas je tjerala na češće stanke i pokušaje skrivanja u hladu, stoga se naš uspon produžio na 5 sati. Kada smo došli pred sam vrh, napravili smo malo veću stanku kako bi skupili snagu i hrabrost za prelazak tehnički najzahtjevnijeg dijela ture.
Nakon uputa naših vodiča, stavljanja kaciga i ostale potrebne opreme, čak su se i oni najuplašeniji odvažili pobijediti svoj strah od visina te su sigurnim i opreznim koracima prešli greben do samog 2487 metara visokog vrha Kučki kom! A to ushićenje na vrhu nije moguće opisati riječima.
Nakon pomaknutih granica, slikavanja, osvježavajućeg pića i užine, započeli smo spust. Inspirirani pogledima s vrha, pojedinci su kovali planove za buduće ture po Crnoj gori, BiH, Tenerifima, Peruu…
Na povratku smo imali par prosklizavanja, za koje su odgovorni bili veliki nagib i umorne noge, no svi smo se sretno i uspješno vratili s desetosatne ture taman na vrijeme za večeru. Večernje se slavlje proteglo dugo u noć, smijeh se orio, dojmovi su se slijegali, rakija se pila na crnogorski način (polagano, umjesto naiskap), domaćin Vladeta i mještani su nam pričali kako izgleda zima na Komovima, kako je imanje postalo to što je danas i što ćemo još doživiti kada dođemo sljedeći put.
Zadnje smo jutro započeli uz kavu, suhomesnate delicije i Tetkine pužiće, a nakon dugog oproštaja započeli smo svoj povratak kući. Prva stanica povratka bilo je Biogradsko jezero gdje smo vrijeme proveli u šetnji i kavi uz zvukove ptičica. Druga je stanica bila konoba Amanet gdje smo se najeli tradicionalnih jela u isto takvom ugođaju, dok smo na trećoj stanici u Čapljini pojeli desert i nastavili završni dio puta. Oko 22 sata pozdravili smo se uz lijepe riječi naše vodičke Sande i punog srca otišli kućama!
Na kraju svega, možemo reći da su nas Komovi svojom ljepotom i surovosti ostavili bez riječi, smještaj u Kobil do i njegovi domaćini oduševili, a cijela nas je tura napunila dojmovima i uspomenama koje ćemo još dugo prepričavati!
Foto: HPD Kozjak
