Na Okruglom stolu pod naslovom „Spomendan na ubijenu djecu u Domovinskom obrambenom ratu“, koji je u nedjelju u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću organizirao KUD Karol Wojtyla, svoje viđenje teme iznijeli su prof. dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata, prof. dr. sc. Mihovil Biočić, ratni ravnatelj KBC Split, dr. sc. Tihomir Rajčić, prof. povijesti u OŠ kneza Mislava i mr. sc. Petar Perić, prof. geografije i povijesti u OŠ Bijaći.
Profesor Petar Perić je svoje izlaganje započeo sa izazovima u odgoju i obrazovanju učenika u osnovnoj školi tijekom rada na temama vezanim uz Domovinski rat, a posebno stradanje djece u Domovinskom ratu. Profesor je ukazao na važnost razvoja suosjećanja kod učenika za patnju i stradanje djece u svim sukobima.
- Teško je postići suosjećanje u današnjem svijetu u kojem učenici zaokupljeni sadržajima na mobitelima često ne primjećuju niti patnju, potrebu ili osjećaje svojih bliskih vršnjaka. Još izazovnije im je približiti nešto što se događalo djeci u nekom drugom vremenu i drugačijim, nečovječnim okolnostima. Zbog toga je važno da sudjeluju u različitim aktivnostima u školi i izvan škole, poput današnje antiratne drame Brod, kojima će razvijati empatiju i razvijati ono što će postati kultura sjećanja na žrtve koje su imale svoje ime i svoje djetinjstvo koje je nasilno prekinuto. Tome će svakako pridonijeti uspostavljanje Spomendana na djecu ubijenu, ali i stradalu u Domovinskom ratu. Djeca čija su djetinjstva prekinuta te su postala nevine žrtve Domovinskog rata nikako ne smiju biti zaboravljena. Jer zaboravom žrtve ubijamo po drugi put - istaknuo je Perić koji je i sam bio dijete stradalnik, gubitkom oca koji je poginuo na bojišnici 1993. godine kao dragovoljac 6. Domobranske pukovnije Hrvatske vojske.
Prof. dr. sc. Tihomir Rajčić je na samom početku izlaganja istaknuo kako je večerašnji skup vrlo važan jer nastoji iz zaborava istrgnuti hrvatsku djecu koja su bila žrtve vojnih i paravojnih formacija koje su beogradska gospoda slala u Hrvatsku. Posegnuvši za zapadnim primjerima njegovanja sjećanja na stradalu djecu koji bi i Hrvate trebali potaknuti na odlučnije čuvanje važnog povijesnog sjećanja Rajčić je govorio o spomeniku stradaloj djeci iz Drugog svjetskog rata koji se nalazi u Londonu, o putujućoj izložbi „Bez dječje igre“ iz Yad Vashema u Jeruzalemu o stradanju židovske djece u Drugom svjetskom ratu, o češkom mjestu Lidice gdje danas stoje pojedinačni spomenici u sjećanje na 82 djece koje su u II. svjetskom ratu ubili nacisti te o izložbi najnovijeg datuma o stradanju ukrajinske djece „Nenapisana knjiga života“ koja je otvorena 6. lipnja 2024., a na kojoj su posjetitelji mogli ostaviti igračku na prigodni „Žrtvenik djece“.
- Moramo biti snažni, odlučni i diplomatski mudri. Moramo Europi i svijetu, uporno, koristeći provjerene podatke, objašnjavati sjećanje na potisnute hrvatske žrtve 20. stoljeća, a među njima i djecu stradalu u Domovinskome ratu“ istaknuo je prof. dr. sc. Rajčić zaključivši: „ Nadamo se da će novi saziv Hrvatskoga sabora uskoro ustanoviti ovaj spomendan i tako na prikladan europski način obilježiti sjećanje na djecu-mučenike Domovinskog rata – rekao je Rajčić. 
Prof. dr. sc. Mihovil Biočić, ratni ravnatelj KBC-a Split i dječji kirurg svoje izlaganje započeo je riječima:
- Ne postoji na svijetu veća bol od gubitka djeteta, osobito ubojstvom. I ne postoji na ovom svijetu razlog ili ideologija koja bi opravdala ubojstvo djeteta. Danas posebno boli relativiziranje svega i zaborav koji promiču glavni mediji. Prema knjizi prof. Andrije Hebranga „Zločini nad civilima u srpskocrnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ u Domovinskom obrambenom ratu u Hrvatskoj je stanje ovakvo - 345 izravno ubijene djece tijekom rata i 57 ubijene djece mina. Dakle, 402 ukupno ubijena djeteta i 15 nestale djece; 1.184 ranjene djece,108 trajni invalidi; 219 djece je zatočeno u srpskim koncentracijskim logorima, dok je 4.285 djece ostalo bez jednog roditelja, a 54 djeteta ostalo je bez oba roditelja.
Prvi znanstveni simpozij o ubijenoj i ranjenoj djeci u Domovinskom ratu održan je u franjevačkom samostanu sv. Vlaha u Pridvorju u Konavlima od 4. do 6. travnja 2018. godine sudjelovali su i roditelji ubijene i ranjene djece, povjesničari, zdravstveni djelatnici i drugi. Skup je održan pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar - Kitarović - istaknuo je prof. dr. sc. Mihovil Biočić u svom izlaganju navevši kako su zaključci sa simpozija poslani hrvatskim institucijama.
Ravnatelj HMDCDR-a prof. dr. sc. Ante Nazor u svom je izlaganju naveo sljedeće podatke, upozorivši kako se radi o trenutnim, a ne konačnim i službenim podacima, jer provjera i ažuriranje još uvijek traje.
- U popisu HMDCDR-a trenutno je 385 smrtno stradale djece tijekom Domovinskog rata 317 smrtno stradalih na slobodnom području, uključujući i 20-ero ubijene hrvatske djece na okupiranom području, te 68 smrtno stradale djece na okupiranom području – kazao je.
- Najtragičniji dan u Domovinskom ratu po smrtnom stradanju hrvatske djece je 3. svibnja 1992., kada je u napadu JNA i srpskih snaga ubijeno devetero djece: u Slavonskom Brodu ubijeno je sedmero djece, dok je u Ljubuškom (BiH) ubijeno dvoje djece. Prema izvješću voditeljice Odjela zdravstvene statistike i epidemiologije – Klinike za dječje bolesti u Zagrebu, dr. Vlaste Hiršl-Hećej, od 29. ožujka 1996. temeljenom na podacima Odjela za informiranje Ministarstva zdravstva, Ureda za žrtve rata RH i izvješća zdravstvenih ustanova, navodi se da je u Republici Hrvatskoj, kao posljedica rata, od 1991. do ožujka 1996. smrtno stradalo 267 djece u dobi 0-17 godina, a lakše ili teže je ranjeno 1044 djece - naveo je Nazor.
Na samom kraju Okruglog stola koji je moderirala Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela donesen je zaključak kako odluku o nadnevku spomendana ubijene djece u Domovinskom treba prepustiti Zajednici udruga hrvatskih civilnih stradalnika domovinskoga rata Republike Hrvatske, a kao mogući nadnevci navedeni su 1. listopada, kako je dogovoreno u Pridvorju, 10. svibnja 2019. godine na Prvom simpoziju o ovoj temi, odnosno 3. svibnja, na dan kad je ubijeno devetoro djece.
Foto: Ivana Topić
