POVIJEST JEDNOG TURISTIČKOG BISERA, OD ROĐENJA, PREKO ZLATNOG DOBA DO NESLAVNOG KRAHA
Prije nego ćemo zagrabiti tekstualno u zlatne godine Palaca, radi se o sedamdesetima i osamdesetima, vrijeme je za mali partijski intermezzo. Naime, kao i svi privredni kolektivi i Kaštelanska rivijera, pod kojom je Palace službeno bio, imala je svoju partijsku organizaciju. A u njoj, čini se po medijskim napisima, nije vladala baš potpuna harmonija.
HOTEL PALACE Dio četvrti: Početak Kaštelanske rivijere i uspon turizma
HOTEL PALACE Dio treći: Drugi svjetski rat i poslijeratna dogradnja
HOTEL PALACE Dio drugi: „Vrhunac i kraj Petra Kambera, oca Hotela Palace“
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
HOTEL PALACE Put od turističkog giganta do zapuštene ruine – Dio prvi: „ROĐENJE“
Prvi put se partijski problemi spominju u listopadu 1966. godine, na sjednici Općinskog komiteta Saveza komunista Hrvatske u Splitu. Podsjetimo, Kaštela su tada bila pod ingerencijom Splita još uvijek. Starijim čitateljima bi već ova godina mogla dosta značajna biti i bili bi u pravu. Ova se sjednica održala kako bi se raspravilo o zaključcima Četvrtog plenuma SKJ-u održanog u srpnju te godine na Brijunima, a na kojoj je sa svih pozicija smijenjen Aleksandar Ranković Leka, jedan od najmoćnijih ljudi u Jugoslaviji tada, šef tajne policije. Pod pritiscima je podnio ostavku na sve pozicije, a razlog je bilo prisluškivanje samog Josipa Broza u njegovoj rezidenciji.
Na tom Brijunskom plenumu donesena je i odluka o samim lokalnim organizacijama, zbog čega su i pohrlili na ovakve sjednice. Sama odluka bila je dosta uopćena:
Donoseći ove odluke Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije obraća se svim komunistima i radnim ljudima Jugoslavije da ulože maksimalne napore u daljem razvoju samoupravljanja i neposredne demokratije i ostvarenja ustavnih prava, učvršćujući na taj način povjerenje u demokratske institucije našeg društva. Samo u ovim institucijama mogu se donositi političke odluke i u njima radni čovjek treba da ostvaruje pravo na punu kontrolu svih društvenih organizama. Kadrovsku politiku u društvu treba osloboditi svakog subjektivizma i monopolizma i ostvarivati je uz puni uticaj javnosti u za to stvorenim institucijama.
Na splitskom sastanku se pak zaključilo kako se brojne organizacije ne znaju nositi s uočenim problemima, koji su se kretali od "birokratskih pojava, loših međuljudskih odnosa, nerazvijene samouprave i sistema raspodjele." Među spomenutim problematičnim firmama spominje se tako i Kaštelanska rivijera. Skupa sa Carinarnicom Jadrankamenom i Transjugom. Najzanimljivija stvar vjerojatno je da se na sjednici zapravo nije raspravljalo o pojedinačnim problemima u poduzećima te samim time na kraju nije dan nikakav prijedlog za rješavanje situacije.
Treba uzeti u obzir da se sve ovo događa nakon dvije sjajne turističke sezone u Kaštelima, zbog kojih su i Palace i čitava Kaštelanska rivijera imali ogroman privredni uspjeh. Ukratko kazano, bili su jedan od bitnih izvora deviza u regiji, a to je bila najbitnija uloga turizma u Jugoslaviji. U tome se onda može tražiti i povod pojedinih članova na sjednici da kažu kako se neka poduzeća kupaju u samozadovoljstvu zbog svojih privrednih uspjeha. Kao zanimljivu fusnotu s partijskog sastanka spomenimo kako splitska općina u to doba ima 35.500 zaposlenih, od kojih je tek 5.000 članova partije.
Za potencijalno objašnjenje ovoga u listopadu 1966. godine ipak se treba vratiti tri mjeseca u prošlost, na prvu općinsku sjednicu SK-a u Splitu nakon samog Brijunskog plenuma. U toj situaciji gdje još nikome nije želja isticati se, jer traje politički odstrijel Rankovićevih kadrova, a u kojima su pozicije znali gubiti i oni koji veze nisu imali s njim, ali se eto znala iskoristiti situacija da se neke osobne razmirice riješe. U takvoj atmosferi iz splitske centrale je jasno poručeno lokalnim organizacijama da više sami rješavaju probleme. Jer, kao, stalno se očekuje da netko riješi problem, a "postavlja se pitan je tko je taj netko".
"Ovih dana nekoliko se drugova iz hotelskog poduzeća Kaštelanska rivijera obratilo članu Općinskog komiteta sa zahtjevom da komitet raščisti nezdravu situaciju u njihovom kolektivu. Komunisti u tom poduzeću i ne pokušavaju da razgovaraju o svojim slabostima, o uzrocima loših međuljudskih odnosa i o mogućim rješenjima, traže intervenciju komiteta da im on uredi sve što treba." Tako se s Općinskog komiteta malo i kritiziralo ove koji su tražili intervenciju. A iako smo od onih koji su živjeli i radili u to doba pokušali doznati što je točno bio taj problem kojim se i Partija morala baviti, bilo je nemoguće doznati s ovolikim vremenskim odmakom. Ipak, onovremenici spominju kako su se ovako uz intervencije partije znale rješavati i banalne poslovne stvari, poput razlika u plaći, netrpeljivosti sa šefom, pa čak i dogovori oko radnog vremena.
Za kraj, kao jednu opoziciju ovim temama kojima je Kaštelanska rivijera zaokupljala partijske odbore, navedimo i najveću zamjerku lokalnih stanovnicima prema ovom poduzeću. A radilo se o Plavom Jadranu, u to vrijeme zapravo kantini za goste po hotelima i pansionima. Naime, iz poduzeća je bilo obećano kako će van ljetnih mjeseci taj prostor biti dostupan Kaštelanima za njihov provod u slobodno vrijeme, ali od početka baš i nije bilo tako. Iz današnje perspektive znamo kako se to naknadno ipak promijenilo te je i Plavi Jadran bio jedna od destinacija za večernju zabavu u Kaštelima.
Toliko za ovaj unutarnjepolitički intermezzo, u sljedećem nastavku feljtona bavimo se zlatnim razdobljem najpoznatijeg kaštelanskog hotela.
