Članovi Hrvatskog planinarskog društva Kozjak, proteklu nedjelju, vođeni Lukom Bebićem, proveli su na Bojincu, još jednom stjenovitom biseru nacionalnog parka Paklenica.
Jedan od najljepših stjenovitih krajolika u Hrvatskoj i izdvojeni dio nacionalnog parka Paklenica je Bojin kuk ili Bojinac. Divlji kraj, izbrazdane stijene, koje se izmjenjuju sa šumom, a pogled seže do mora, i do najviših vrhova Velebita. Do Bojinca, smještenog na 1110 metara, uputili su se i ovi kaštelanski planinari.
Na usponu koji započinje u mjestu Veliko Rujno, pratila ih je, kako kažu, prigodna instrumentalna pratnja drevnog puhačkog instrumenta.
Uspon su nastavili šetnjom kroz šumu, povremenim penjanjem po stijenama na sve četiri noge, divljenjem visinama planinskih vrhova i dubinama procjepa. Posebno im je bio impresivan pogled na Jagin kuk u čijoj se blizini nalazi i Jeličin kuk. Ovi nadasve neobični kukovi nose ženska imena, a legenda kaže da su seoske pastirice bježeći pred Turcima radije birale smrt sa kukova nego gubljenje časti.
Po dolasku podno vrh, planinari mogu birati između dvije mogućnosti: jedna je uspeti se strmijom i kraćom stazom uz pripomoć sajli, a druga dužom planinarskom stazom do vrha, a i ova grupa se ovdje okušala u obje staze.
Velebit nikad ne razočara, pa tako nije ni ovu dvanaestorku, koji su se na vrhu zadržali toliko dugo, da su upili svaki komadić vidika koji se pružao na Vaganski vrh i Sveto brdo, na otok Pag te na čitavo Veliko Rujno. Ljepota ovog planinarskog izleta ponajviše je u prekrasnim kamenim galerijama koje djeluju kao samonikle iz livada usred kojih stoje. I zbog toga je ovo po mnogima jedan od najljepših uspona na hrvatske vrhove.
Foto: HPD Kozjak
