DAN POSTA, NEMRSA I TUGE
Veliki petak dan je strogog posta i nemrsa i dan velike žalosti, a na taj dan se u starija vremena nije smjelo orati ni kopati, mesti i čistiti kuću, a nije se niti zemlja dirala, “jer u njoj leži mrtvi Krist”. Na taj dan jela se sočivica, riba i pršurate, a bakalar se pripremao “na brujet i na bilo”.
Na Veliki petak održavala se procesija sa upaljenim svijećama i nošenjem križa kao simbolom koji je od simbola muke i trpljenja postao znak spasenja i otkupljenja. Križ predstavlja pomirenje čovjeka sa Bogom, te je postao znak uskrsnog slavlja. U donjim Kaštelima u prošlom stoljeću članovi bratovština i stanovnici Kaštela u procesiji bi obilazili Božje grobove u crkvama Starog, Novog i Štafilića uz molitve i pjevanje krunice.
Na Veliki petak u Kaštelima bi na prozorima kuća pored kojih bi prolazila procesija gorjele dvije voštanice, a procesiju bi uvijek predvodio muškarac starije dobi koji bi nosio veliki križ. Sa njim su uvijek išla dva ministranta, a za njima djeca i odrasli muškarci odjeveni u crnu svečanu odjeću, pa predstavnici Bratovština sa bandirama, duplirima-dvokraki svijećnjak i baldahin-nebnica.
Ispod baldahina hodao bi župnik koji je nosio sv. Otajstvo, a zatim su išli ministrant sa kadionicom, zatim crkveni kantači, te predstavnici općine i na kraju žene prekrivene crnim rupcima i velovima. U procesiji se pjevalo “Puče moj”, a na povratku “Ispovidajte se Gospodinu, jer je dobar.” U Kaštelima se vjerovalo kako će godina biti slaba, ako procesija ne izađe van iz crkve. Nakon mise, pripremila bi se riblja večera za članove bratovštine. Procesije s križem i dan danas se održavaju u čitavoj Dalmaciji.
