Zadnji tjedan pred Uskrs naziva se Velikim, a označava spomen na posljednje Kristove dane na zemlji kao čovjeka. Započinje Cvjetnicom, a završava Uskrsom.
Cvjetnica označava spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem, a ujedno predstavlja i početak Kristove muke. Prije skoro 2 000 godina narod je dočekao Isusa te ga uveo u „glavni grad“ kličući mu kao kralju. Kada je uvidjelo da neće biti političke borbe protiv Rimskog Carstva, razočarano se mnoštvo od njega polako odvratilo te na kraju poduprlo protivnike koji su mu željeli smrt.
Na Veliki četvrtak Isus je s učenicima posljednji put proslavio Pashu, i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio euharistiju u kojoj je Crkvi i svijetu ostavio znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu. Isus je oprao učenicima noge i dao „posljednje upute“.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Prema evanđelju, uslijedila je izdaja, uhićenje te cjelonoćno „mrcvarenje“ u vidu ispitivanja, maltretiranja i premlaćivanja. Na kraju, kada su iscrpljene sve pravne mogućnosti toga vremena, osuđen je na smrt.
Veliki petak je dan Isusove muke i križa. Budući da su u to doba Svetom zemljom vladali Rimljani, osuda na smrt je značila razapinjanje. Isus je razapet na brdu Golgoti, odnosno Lubanjskom, koja je svoj naziv dobila po tome što je uistinu sličila ljudskoj lubanji.
Iako su razapeti u to vrijeme umirali i po nekoliko dana, Isus je toliko bio izmučen da je oko „ure devete“, tj. oko 15 sati izdahnuo na križu te mu je vojnik samo kopljem probo bok ovjeravajući tako smrt.
Tijelo mu je, kako svjedoče evanđelja, položeno u novi grob Josipa Arimatejca, koji su državne vlasti zapečatile te postavile stražare.
Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. U večernjim satima započinje Vazmeno bdjenje koje je – jednostavno govoreći – središnje liturgijsko slavlje cijele godine te simbolizira Kristovu pobjedu i prijelaz iz smrti u život.
