REAKCIJA NA REAKCIJUU "Slobodnoj Dalmaciji" od 27.3.2009. godine objavljen je članak predsjednika Gradskoga vijeća Kaštela kao odgovor na moj razgovor s novinarom Miloradom Bibićem (SI. Dalmacija 21. 3. 2009.). Kako članak vrvi nebulozama i "netočnim navodima", molim Redakciju da objavi ovaj moj odgovor.
Nacionalizacija samo prelila čašu
Tvrdim da su istiniti razlozi za odcjepljenje Kaštela od Splita koje sam naveo u razgovoru s novinarom, a nacionalizacija - o kojoj ovaj put nisam ništa rekao - bila je kap koja je prelila čašu. Premještanje granice grada Splita na granicu Trogira, koja se pripremala za mandata predsjednika Skupštine općine Split ing. arh. Drage Matošića nije nikakva "nebuloza" nego gola istina. Do Ustava iz 1974. godine, nacionalizacija je bila isključivo u nadležnosti Sabora (kada su nacionalizirani K. Sućurac i K. Gomilica), a tek iza toga to je pravo preneseno na općine. Tada je jedna kaštelanska delegacija, u kojoj su pretežno bili Donjokaštelani, dva puta odlazila u Saveznu skupštinu u Beograd, tražeći da se ista poništi, u čemu nažalost nisu uspjeli. Skupština općine Split 1985. god. nacionalizirala je preostali dio Kaštela, a Skupština općine Kaštela 1990. god. je denacionalizirala cijela Kaštela, pa tako i K. Sućurac, u čemu nam je uputama i savjetima svesrdno pomogao tadašnji predsjednik Ustavnoga suda gosp. Jadranko Crnić (Službeni glasnik općine Kaštela br. 4 od 6. travnja 1990.). To smo nesmetano mogli provesti tek kada smo se oslobodili Gradske zajednice općina.
Nikada, bar što se moja dva mandata tiče u Skupštini općine Split, odbornici Donjih Kaštela nisu zajedno s odbornicima Splita nadglasavali odbornike iz K. Sućurca. Što se tiče Inine baze, zajedno smo se tome žestoko suprotstavili odbornik iz K. Sućurca Špiro Markov, iz Lukšića Bogdan Pensa i ja, a kada nas je predsjednik IV Ante Skataretiko uvjeravao da je to čisto poput apoteke, sjećam se da sam mu rekao: Ako je tako, zašto to ne izgradite na južnoj strani Marjana?!
Pri stvaranju općine jedinstveni
Pri stvaranju općine, nema govora o "uvjetima" Sućurana jer smo svi bili jedinstveni i težili istome. Svima nam je bilo logično da sjedište općine bude u K. Sućurcu kako zbog njegove gospodarske snage, tako i zbog činjenice da je i stara općina Kaštela, ukinuta 1962. godine, također imala sjedište u K. Sućurcu. Što se tiče drugoga čovjeka općine, doista je bio dogovor da bude iz K. Sućurca, a za izabranog - a riječ je o danas nažalost pok. Luki Meštrovu - i nije bilo baš presudno što je iz K. Sućurca, već njegove izuzetne intelektualne i stručne sposobnosti. Doduše, Luka nije sudjelovao u "mukotrpnom procesu" za dobivanje općine i nije bio član Koordinacionog odbora koji je to vodio, a ja sam mu bio predsjednik.
Ovakvim pisanjem da Donjokaštelani nisu pomagali Sućurane kod nacionalizacije, a oni jesu njih kod dobivanja općine predsjednik Gradskoga vijeća Kaštela raspiruje netrpeljivost među Kaštelanima, što mu baš i ne služi na čast.
Biočić „potpisao“ prelazak na kruta goriva ugljen i petrol koks?
Smatram besmislenim danas predbacivati što je tko kome ostavio, a dobro se zna što smo mi naslijedili od općine Split. Kada mi se u "grijehe" ubraja kanalizacija, želio bih naglasiti da smo mi u godinu i po dana staru Kaštelansku cestu, danas Cestu F. Tuđmana, u svoj dužini proširili, napravili ogradni zid, kupili kandelabre za javnu rasvjetu i cijevi za kanalizaciju, te isprojektirali i izgradili kolektor od K. Sućurca do K. Kambelovca, a u tome je bio ključan drugi čovjek općine. To je sve učinjeno bez pomoći ikakvih banaka i kredita, a u 15 godina, ne računajući vrijeme rata, s tuđim sredstvima i suvremenom mehanizacijom nova vlast ni do danas taj posao nije dokrajčila. Između ostaloga, dr. Biočić spominje mi prašinu iz DC-a, a zašto on ne bi upoznao kaštelanski puk o odluci Županijske skupštine - koju je potpisao kao tadašnji njezin predsjednik - kojom se odobrava Meksikancima da s tekućega pogonskog goriva nafte prijeđu na kruta goriva ugljen i petrol koks, koji su zbog enormno štetnih i otrovnih emisija plinova u EU odavno zabranjeni i zašto je zataškavao, kao predsjednik povjerenstva, pravo stanje stvari sa zagađenjem iz Željezare. I još nešto, vrlo važno, kako to da nije ni pisnuo kod ukidanja sudova u Kaštelima?
Obrušio se, i ne samo u ovome članku, na prof. dr. Jakšu Miličića, a upravo je on izmislio i osmislio Eko-projekt i poznavajući njegovu energiju, znanje i upornost u vođenju poslova, mi smo ga prihvatili, a on je, vjerujem, time htio bar donekle vratiti svoj dug prema Kaštelima.
Što se tiče nagrade grada Kaštela, u pravu je kad kaže da su za utemeljenje općine Kaštela zaslužni mnogi, ali otkud mu to da je ja tražim sam i samo za sebe? Valjda je kao predsjednik Povjerenstva za dodjelu nagrada pročitao da su me predlagali Mjesni odbor K. Novoga, HSLS Kaštela, Društvo "Bijaći" i grupa građana.
Pripisuje mi starački egoizam (valjda je to medicinski pojam), a onda on, koji je bio - rekao bih - od kaštelanskog pokreta daleko kao Mars od Zemlje, taksativno nabraja tko bi sve trebao dobiti tu nagradu. Tako su je Srećko Peran i Mladen Mateljan Volter već dobili (za životno djelo) i ja sam im je uručio.
Moj prijatelj Ljubo Braškin nije uopće sudjelovao u ovome, a u kabinet Ivana Kovača dolazili smo kao doma, ali je njegov resor u IV Sabora Hrvatske bilo gospodarstvo i nikad izravno nije sudjelovao u našim traženjima. Ivo Bašić također nije bio aktivan u "mukotrpnom procesu", ali je u funkciji koju je imao u općinskoj garnituri svojom trezvenošću, logičnim prosuđivanjem i hrabrošću najzaslužniji što smo se odhrvali splitskome Komitetu i uopće održali kao općina. O Luki Meštrovu sam svoje rekao. Dr. Biočić se ispričava ako je koga izostavio, a jest, puno ih je izostavio, a da ih ja sada nabrajam, uzelo bi previše prostora, ali se nadam da ću to nekom drugom prilikom učiniti.
Ja jesam našao svoj politički mir, ali ne znam kako će mi "osobno darovati srp i čekić i sliku voljenog Šuvara" on koji je od onoga sistema iskoristio sve - od stipendije, zaposlenja, specijalizacije, a bio je i rezervni vojni starešina - oficir JNA, a onda je nakon demokratskih promjena za pinkicu vlasti izdao ideale vlastitog oca partizana i strica, teškog invalida iz NOB-a. Kad mi te rekvizite "daruje", onda ih negdje sigurno čuva, zlu ne trebalo ... Jednom sam mu, kao stariji po godinama, uputio dobronamjeran savjet, a taj je da se okane politike i bavi strukom.
S ovim zaključujem bilo kakvu daljnju prepisku.
Mate Barišin
