U sklopu obilježavanja Dana Grada Kaštela, planinarsko društvo Ante Bedalov iz Kaštel Kambelovca, i ove godine organiziralo je planinarski pohod Kolijevkom hrvatske državnosti kojim su okupili sedamdesetak planinara svih dobnih skupina te šetnjom među starohrvatskim lokalitetima čestitali rođendan svojim voljenim Kaštelima.
Sedamdesetak planinara okupilo se u nedjelju ujutro, 3. ožujka pored crkve sv. Martina na Kruševiku, kako bi prešli određene kontrolne točke obilaznice koja spaja starohvratske crkvice i lokalitete, a sve s ciljem proslave rođendana grada Kaštela. HPD Ante Bedalov, organizirao je dvije planinarske ture, jednu kraću i jednu dužu, a kuda su išle pojasnio nam je njihov predsjednik Marin Vukman: - Danas prolazimo određeni broj točaka naše planinarske obilaznice Kolijevka hrvatske državnosti. Grupa A će proći kontrolne točke od 1 do 9, počinjemo od sv. Marte, preko sv. Nofra, zatim idemo na Stomoriju, sv. Lovru i idemo do sv. Mihovila u Kambelovcu te potom na naš dom. Grupa B će ići odavde pješke preko sv. Lovre do sv. Ivana i na naš dom gdje se nalazimo svi skupa i gdje će biti mala feštica. – iznio nam je plan planinarskih tura Vukman.
Planinarsku obilaznicu utemeljio je Josip Pejša povodom Dana hrvatske državnosti, davne 1992. godine te su Kambelovčani otvorili obilaznicu koja vodeći preko 19 kontrolnih točaka, sudionike upoznaje s bogatom hrvatskom povijesnom baštinom. Upravo na kaštelanskim prostorima, nekad naznačenim kao kraljevski posjed, 4. ožujka 852. godine u Bijaćima je izdana Trpimirova darovnica u kojoj hrvatski knez Trpimir sebe naziva: DUX CHROATORUM IUVATUS MUNERO DIVINO (pomoću Božjom knez Hrvata), a važnost dokumenta je tim veća jer se u njemu prvi put spominje ime Hrvata.
Jučerašnja planinarska tura, bila je u nešto kraćem izdanju no predsjednik Vukman kaže: -Mi u Društvu tiskamo dnevnike obilaznice i popisom svih kontrolnih točaka i svaki planinar može doći i kupiti ju po simboličnoj cijeni, obilaznica se ne mora proći odjednom jer je dosta duga i zahtjevna, no po skupljanju pečata na svih kontrolnih točaka od nas se dobiva priznanje i značka za prolazak obilaznice. – objasnio je Vukman
Nakon uvodnog pozdrava domaćina, okupljeni su se spustili na grob Ante Bedalova, planinara po kojem Društvo i nosi ime. Ante Bedalov smrtno je stradao na Kavkazu 1974. godine, a njegov otac, njemu u čast osnovao je ovo planinarsko društvo šest godina kasnije, kao sekciju HPD Mosora, čiji je Ante bio član, a Društvo se kasnije odvojilo te počelo samostalno djelovati. Nakon polaganja vijenca i minute šutnje, planinari su se predvođeni vodičima i pripadnicima GSS-a uputili na ture. Među vodičima bila je u članica Društva, inače turistički vodič Jasenka Perišin Blandford, koja je okupljenima na svakom lokalitetu ispričala ponešto o njegovoj povijesnoj baštini.
Obje planinarske ture su počele od 10. kontrolne točke, crkve sv. Martina na Kruševiku. Ova crkva nazvana je još i Gospe od Sniga, a bila je središte srednjovjekovnog naselja Kruševik. Potom je, prema planu, grupa A autobusima otišla do crkvice sv. Marte, a grupa B nastavila je prema sv. Lovri od Ostroga i sv. Ivanu Birnju.
Mi smo se pridružili grupi A i planinarskoj turi koja je počela od sv. Marte, a kada smo stigli, Jasenka nam je objasnila da se nalazimo na sv. Marti i pored sv. Marte: - To je zato što ovdje imamo ruševine rano srednjovjekovne crkve, a ispod nje se nalazi još starija crkva iz 6. stoljeća, iz vremena Rimljana. Ovo mjesto se zove Bijaći, brdo koje ćemo sada prijeći je Veli Bijać, a iza njega je Mali Bijać. Znanstvenici koji su istraživali ovo područje pronašli su ornamente i razne kamene dekoracije koje su ukrašavale ovu crkvu koja je građena 1908. godine na poticaj našeg don Frane Bulića. Na dnu se nalazi krsni zdenac što znači da su Hrvati već tad imali razvijenu kulturu krštenja u crkvi. – objasnila je Perišin Blandford te nadodala kako zbog ratova, između ostalog, onog između vlastele plemenitaša Trogira i Splita koji su željeli zauzeti ovo područje i uništiti ga, grad Bijaći više ne postoji. Isto tako 1242. godine horde Mongola su ovdje prolazile, što objašnjava nestanak Bijaća. Upravo u Bijaćima knez Trpimir je napisao svoju poznatu darovnicu jer je Bijaći bio važan grad.
Bijaći - Crkva sv. Marte
Put nas je dalje odveo do crkvice sv. Nofra, mjesta odakle se pruža jedan od najljepših pogleda na Kaštela i Split. Na ovom lokalitetu Jasenka nam je ispričala da se nalazimo na brdu Veli Bijać: - Sveti Nofar je sveti Onofrije i naši ljudi to uvijek nekako skrate, a bio je mučenik iz početka kršćanstva. Bio je zaštitnik volova i polja, a sveta Marta bila je zaštitnica kućanstva, doma i rada, što govori da su ovdje živjeli vrijedni i radišni ljudi. – poručila je Jasenka
sv. Nofar
Šećući dalje stižemo do crkve sv. Jurja od Žestinja, veoma stare crkve s lijepim nadvratnikom ukrašenim stiliziranim lišćem i križem, a Jasenka nam je i ovdje vrlo rado prenijela svoje znanje i o ovom lokalitetu: - Vidite i sami da nam proljeće stiže, a upravo 23. 4. slavimo svetog Jurja, i zato se upravo ovdje u pogansko vrijeme slavio početak života i početak ljeta, a kasnije je to preneseno na svetog Jurja. Svi Slavenski narodi su u slično vrijeme primili kršćanstvo, u isto vjerujemo, a i jezik nam je sličan, Srbi kažu za ljude koji su seljaci, planinari i obični ljudi da su oni Mirjani, jer su to ljudi koji su u miru, nisu monarsi i nisu sveti. Jedan od prvih samostana za kojeg se pretpostavlja da ga je osnovao knez Trpimir se nalazio uz more uz Kaštel Novom. Bilo je to na prostoru današnjeg brca pored crkve sv. Petra, nekoć je to bila luka, koja se zvala Koludrovo, a brce nije postojalo. Nadalje, pretpostavlja se da je postojala palača u Miri, a to je ovo područje, međutim nije to palača nalik dvorcima kakve poznajemo, već su to staroslavenske palače ranog srednjovjekovnog doba i iz toga vidimo da su ti naši vladari imali jednu kulturu. Palača je sa stražnje strane imala gospodarske zgrade, a s prednje četverokutnu kulu. Materijal s te palače korišten je za gradnju trogirske katedrale.
sv. Juraj od Žestinja
Korak po korak, povremeno se ogledavajući prema prelijepoj kaštelanskoj panorami, stižemo i do četvrte kontrolne točke, sv. Marije od Špiljana ili Stomorije, jednog od poznatijih lokaliteta u Kaštelima, za kojeg nam je Jasenka ispričala da se naziva još i Lipo poje: - Ovo područje se zove Špiljani, pretpostavljate po pećini ili špilji koja je tu malo poviše. Ovo oko izvora se naziva Počivala, jer je zgodno za počinuti, odmoriti se, jer voda odmara i obnavlja. Ovo mjesto je prvi put spomenuto za vrijeme kralja Zvonimira i njegovog sina Stjepana 1076. što nam govori da je ovo bio kraljevski posjed koji je on kasnije darovao Crkvi. Sve ovo nam govori da smo mi Hrvati bili plemenitaši, odnosno gospodari ove zemlje, a zvali su se plemeniti Didići. Didić je onaj koji je poštovan, pa tako taj naziv označava ljude koji su plemeniti. Kako je vrijeme protjecalo, a Split i Trogir se bogatili, dobivali su ambicije za teritorijem Kaštela i počeli su napadati te prouzrokovali užasan rat 1276., ali Didići se nisu dali i da bi ih nadmudrili osnovali su takozvana Nadarja i tako su ovo područje darovali Crkvi, to jest između sebe su izabrali svećenika koji je živio od uroda darovane zemlje i svi koji su bili u bratovštini su se organizirali i bili potomci Didića. – ispričala je Jasenka i pozvala da krenemo dalje.
sv. Marija od Špiljana ili Stomorija
A dalje smo stigli do sv. Nikole od Podmorja, gdje smo svi i dalje pretvoreni u uho, poslušali još jednu vrijednu Jasenkinu povijesnu lekciju: - Spominjala sam vam sv. Petra od Klobučca, a ispred njega kraljevsku luku Koludrovac. U današnjoj crkvi iz 15. stoljeća, se nalazi dekoracija Bogorodice s djetetom iz te prastare crkve. Kada je don Frane Bulić s arheolozima krajem 19. početkom i početka 20. stoljeća istraživao to područje, s ciljem nalaska tog samostana, bacali su taj materijal ispred crkve u more i stvorili su brce koje danas imaju. Ovdje gdje se nalazimo je crkva sv. Nikole od Podmorja, a stari Slaveni su dio uz more zvali podmorje. Na nadvratniku piše Ljubomir Tepčija, a tepčija je službenik na dvoru, tepati znači govoriti šaputati, isto tako i hodati uz. Dakle, tepčija je onaj koji hoda uz kralja i šapuće mu na uho, njegov savjetnik, drugi čovjek na dvoru. Još jedna stvar, kralj Bela IV. kojeg vi znate povezati s bitkom s Mongolima na Klisu, sklonio se u Trogir, Mongoli su poharali čitav ovaj kraj, zaustavili se ispred Trogira. Nakon što je Trogir spasio život kralju, on je njima poklonio sv. Martu i ovaj prostor, međutim predomislio se i potom dolazi kod sv. Petra od Klobučca gdje je imao rasprave i sudišta. Kad su Kaštelani imali spor oko toga kome što pripada, o tome su odlučivali pape. Također piše, da je iz ove luke Bela IV. otplovio u Split.
sv. Nikola od Podmorja
Nastavljajući dalje šetnjom uz željezničku prugu, stižemo do sv. Jurja u Radunu. Riječ je o jednoj od najljepših predromaničkih crkvi: - Nema puno podataka o ovoj građevini – poručila je Jasenka te nadodala: - Međutim, ono što ja vidim promatrajući konstrukciju, vidim da je tu veliki utjecaj Bizanta. Ovi lukovi ukazuju na svodove i svetost, a imaju svrhu i u slučaju potresa. Znamo da je područje Male Azije trusno područje i zato su se građevine ovako gradile. Ovdje je bilo srednjovjekovno selo Radun.
sv. Juraj od Podmorja u Radunu
Pred nama su ostala još dva lokaliteta, a prvi na redu je sv. Lovre od Ostroga: - Na ovome Balavanu, ovoj stijeni, živjelo se još u doba neolotika što je skoro 4000. godina pr. n. e. i tu su pronašli ostatke stare keramike koja datira iz starijeg i mlađeg neolitika. Na tom Balavanu su utvrde iz tog doba. Potom utvrdu uzimaju Rimljani, a potom i Hrvati koji osnivaju svoj grad Ostrog, grad Didića. Spominala sam vam Split i Trogir i njihove ratove. Na kraju su se ujedinili da bi uništili Didiće i pokrali im zemlju, totalno uništili grad i poubijali sve. Nakon toga dolaze Mongoli, međutim Didići su se opet obnovili sve do Turaka u 15. stoljeću kada se stanovništvo spušta uz more. Ova crkvica sv. Lovre vjerojatno je postojala i u 10. stoljeću, a kasnije je obnovljena. – ispričala je Jasenka
sv. Lovre od Ostroga
Polako stižemo i do posljednjeg lokaliteta na današnjoj planinarskoj turi, crkve sv. Mihovila od Lažana: - Ovdje je nekoć bilo mjesto Lažani, dolazi od riječi Laza, što znači šuma. Hrvati su se naseljavali na ove visove, a ne uz more, tamo su uvijek bili Saraceni i gusari. Lažani su spomenuti i u Trpimirovoj i u Mucimirovoj i u Zvonimirovoj darovnici. Ove zemlje su još uvijek u vlasništvu potomaka tih istih ljudi, zato smo uznemireni jer se sve ovo želi uništiti. Kada kažemo od stoljeća 7., to vam je ovo. Na ovoj uzvisini u prastaro doba je bilo pogansko svetište, da bi Hrvati ovdje dobili crkvu svetog Mihovila branitelja. Dakle imamo crkve svetog Jurja, svetog Mihovila, zato što je sveti Jure ubio zmaja, a sveti Mihovil otjerao sotonu. To su najjači zaštitnici u nevoljama i kasnije u borbama protiv Turaka. – ispričala je Jasenka povijesne činjenice vezane i za posljednju današnju, inače 9. kontrolnu točku, od ukupnih 19.
Po dolasku na planinarsku kuću Pod Koludrom, domaćini su za sudionike pripremili okrjepu u vidu hrane i pića, a večer se nastavila uz glazbene ritmove i zabavu.
HPD Ante Bedalov organizira i opću planinarsku školu koja počinje u srijedu 6. ožujka, a ostalo im je još nekoliko slobodnih mjesta stoga pozivaju zainteresirane da im se pridruže.
Foto: Ivana Topić / Snježana Plazonja
