Planinarsko društvo Malačka i udruga Divojevići Zagoričan 1272, prošlu nedjelju zajednički su organizirali planinarski izlet i cjelodnevno druženje za preko stotinu sudionika, svih dobnih skupina.
Dojmove njihovog prvog, a kako kažu i nadaju se, ne i jedinog izleta, opisale su vodičke ovog izleta, Ivana Jozić i Vlatka Cvitanić:
- Moram priznati da sam prošlu godinu kada smo slagali plan za ovu godinu i dogovarali ovaj izlet, bila malo skeptična. Koliko bi uopće planinarima, našim članovima, mogao biti zanimljiv izlet u Zagoru? Drago mi je da sam se prevarila i da nas je ovaj izlet podsjetio na ona prva predavanja iz planinarske škole, da cilj nije uvijek samo vrh planine i da je planinarstvo puno više od sportske aktivnosti. Osobito zato jer je ovo bio prvi planinarski izlet za većinu sudionika, naših novih članova i mještana. - opisala je Jozić, a Cvitanić ne nadodala:
- Divna priča dolazi iz sela Divojevići i drago mi je da smo postali dio nje.
Malo je to dalmatinsko selo s tek 20 stanovnika. Ostali su zbog posla i obrazovanja odselili većinom u obližnja Kaštela i okolicu, ali svakog vikenda bježe natrag “doma”.
Ustrajni da očuvaju kulturu, običaje, baštinu sela i Dalmatinske zagore, mladi su osnovali udrugu Divojevići – Zagoričan 1272, udrugu koja se, uz njegovanje tradicije, bavi i ekologijom i revitalizacijom cijelog kraja. Organiziraju i festival Ojkavice, balotaške turnire i predavanja različite tematike vezana uz njihov kraj.
Ako do sad i niste čuli za njih, uvjerena sam da u budućnosti sigurno hoćete. Inspirativni, uporni, sposobni, dobro organizirani te što je najvažnije, neopisivo zaljubljeni u svoje Divojeviće. Odavno nismo naišli na ovakav ponos na svoje porijeklo i rodni kraj - opisala je svoje dojmove.
U nedjelju su im planinari iz Malačke bili gosti, njih čak 60. Dobrodošlica kojom su ih dočekali, ostavila ih ne bez teksta. Od domaćih specijaliteta, hrane i pića, planinarske ture do brda Kita, do prijateljskog osmijeha gdje god pogledali.
Od dječje skrike i vriske, žamora i smijeha, zvukova balota i čaša, selo je prštalo životom.
- Našoj, ne baš maloj skupini, priključilo se barem još toliko mještana. Nakon pozdravne riječi predsjednika Udruge Petra Bogića cijela jedna „svatovska“ kolona se pod vodstvom iskusnog vodiča i lovca Ante i u pratnji naših vodički, uputila na obližnje brdo Kitu. Sunčani dan u veljači pokazao je da i mali usponi mogu i te kako oznojiti one s manje kondicije i iskustva. Ali nije bilo odustajanja, popeli smo se svi, od najmlađih petogodišnjaka pa do onih najstarijih.
Nakon zasluženog odmora i uživanja u pogledu na sve strane svijeta, otvorio se i slavljenički šampanjac, kako bi proslavili prvo, ali iskreno se nadamo, ne i posljednje zajedničko druženje. Nizbrdo je sve išlo lakše, noge su same žurile natrag u selo, na slastan ručak. A nakon druženja, uslijedila su ćakula i nezaobilazne balote.
Riječi hvale nisu dovoljna za sve što ste nam pružili.
Divojevići, pred vama je krasna budućnost - rekle su Ivana i Vlatka.
Foto: HPD Malačka
