REAGIRANJE MIHOVILA BIOČIĆA POVODOM MOSOROVOG RAZGOVORA S MATOM BARIŠINOM (PUNA VERZIJA)U SD od 21. ožujka 2009. Vaš novinar gosp. Milorad Bibić-Mosor, objavio je razgovor s gospodinom Matom Barišin, Predsjednikom skupštine općine Kaštela iz razdoblja prije devedesetih. Kako sam višekratno apostrofiran u negativnom kontekstu, kao i grad Kaštela, dopustite mi kratak odgovor.
Iako nisam dužan, iznijet ću svoje mišljenje i neke činjenice u svezi upornog traženja nagrade za životno djelo Mate Barišina. Prije svega tvrdim da nisu istiniti razlozi odcjepljenja Kaštela od Splita, koje u članku navodi tadašnji odbornik Skupštine općine Split Barišin: ''nebuloze... kojima bi Split graničio s Trogirom'' ili jer su Splićani ''svaku inicijativu kaštelanskih mjesnih zajednica ignorirali'' i sl. Pravi razlog odcjepljenja je što je tih osamdesetih Općina Split donijela Odluku o nacionalizaciji zemlje i Donjih Kaštela. Tada su se drug Barišin i prijatelji pobunili. Zašto to nisu učinili kada su K. Sućurac i K. Gomilica bili nacionalizirani do 1968., ako su im Kaštela na srcu, nego onda kada je zaprijetila nacionalizacija njihovoj vlastitoj zemlji. Podsjećam ih da su u Skupštini općine Split znali zajedno s odbornicima Splita, nadglasavati odbornike iz K. Sućurca, primjerice kod odluke o izgradnji INA-ine baze u Sućurcu. Za razliku od njih, Sućurani su pomogli kod njihove inicijative 
za odcijepljenjem od Splita, pod uvjetom da ''općina bude u Sućurcu, kao kaštelanskom gospodarskom središtu i da jedan od dva prva čovjeka u općini bude iz Sućurca'', kako mi je kazao drugi čovjek tadašnje općine. Postavlja se pitanje, zašto Barišin inzistira da samo on dobije nagradu grada, kada nije bio sam u tom mukotrpnom procesu. Ako je tomu razlog starački egoizam, onda mogu razumjeti, ali za tu nagradu su trebali biti predloženi: Srećko Peran, Mladen Mateljan Volter, Mate Barišin, Ljubo Braškin, Luka Meštrov, Ivo Bašić i Ivan Kovač (Brdajkov), tadašnji Potpredsjednik Izvršnog vijeća SRH (ispričavam se ako sam koga izostavio). Članovi sućuračkog SDP-a, stranke koju Barišin naziva ''nit ću kakit nit ću piškit'' (nemaju više čari boljševičke revolucionarnosti!), također su stajališta kako nije pošteno da samo jedan od utemeljitelja tadašnje općine dobije nagradu.
I tako, čim se općina odvojila (zaštitio od nacionalizacije dio Kaštela koji nije bio nacionaliziran!), počela je rasprodaja didovine za njemačke marke i naseljavanje Kaštela. Nered u gradnji kuća (ne samo u Kaštelima), koji Barišin imputira danas, je i tada bio u punom sjaju. Postavlja se također pitanje, tko je prodavao poljoprivrednu zemlju, koja je bila najvažniji razlog odcjepljenja od Splita?
Naravno ''fetivi'' Kaštelani, koji su potrošili novac a (zamislite) došljaci su ostali! Pretpostavljam da nekima ne bi smetali da su to glasači SRP-a i ''časnog'' Stipe Šuvara, gdje je Barišin našao svoj politički mir.
Uistinu nemam ništa protiv druga Barišina, a o prepiski iz devedesetih ne bih govorio, ukoliko ne budem primoran. Ne slažem se kako u njegovo doba ''ništa nije valjalo'' kada je vladala ''socijalna sigurnost'' te da je to bilo ''doba mraka'' itd. Ako netko i jest govorio o tom ''mraku'', upravo vidimo da se svako malo razdanjuje, kad provire bijele kosti po šumama i jamama...
Na Barišinovu izreku da su ''bidna moja Kaštila'', dodao bih da su nam ih ostavili bez kanalizacije i vodovoda za veliki dio Kaštela, s Jugovinilskim otrovima i smradom te radioaktivnom šljakom, otrovima iz Željezare, prašinom iz DC-a itd. Tvrdim da je u Kaštela uloženo u zadnjih osamnaest godina više nego u proteklih pedeset (bez Željezare i Jugovinila). Trenutno se u Kaštela (država, županija, grad) investira oko 450 milijuna kuna plus oko 250 milijuna u zajedničke projekte s Trogirom, iako se veliki dio toga ne vidi jer je pod zemljom. Barišinove objede tipa kako je danas vrijeme ''korupcije, pljačke, samoubojstava...'' dok insinuira dojam kako je prije vladao svekoliki sklad i (po potrebi mrtvački) mir, je zasluga svih demokratskih hrvatskih Vlada, što nisu procesuirale do devedesetih privredni kriminal, politička ubojstva, otimačinu pod različitim imenima itd. Priznajem da se i prije devedesetih dosta uložilo u Kaštela. Bilo je značajnih zahvata i planova, ali hvala Bogu da nisu mogli nastaviti s ''kreatorom'' prof. Jakšom Miličićem, kako navodi Barišin, jer je dovoljno ''zadužio'' Kaštela, osobito Sućurac. Nikada mu to ne možemo zaboraviti.
I na kraju, u trenutnoj funkciji Predsjednika gradskog vijeća, zahvaljujem se svima koji su bilo kada pomogli Kaštelima, ali nije lijepo samo za sebe tražiti nagrade koje pripadaju i drugima. Drugu Barišinu želim dug život u svojim maslinicima i vinogradima i sve zaslužene nagrade, i ako već nema, osobno ću mu darovati srp i čekić i sliku voljenog Šuvara.
Prof. dr. sc. Mihovil Biočić
Predsjednik Gradskog vijeća Grada Kaštela
Predsjednik Povjerenstva za nagrade Grada Kaštela
