DIPLOMIRANI PRAVNIK, BIVŠI NOGOMETNI TRENER, MASLINAR, VINOGRADAR I POLITIČAR, UTEMELJITELJ JE OPĆINE KAŠTELA
Silan porast stanovništva u Kaštelima ne prati nikakva infrastruktura. Vlada totalni kaos kod izgradnje kuća koje se grade na plodnoj poljoprivrednoj kaštelanskoj zemlji. Zemlji koja je hranila Kaštela. I ne samo Kaštela.
Smatraju vas utemeljiteljem općine Kaštela, a, kako sam čuo, svaki od pet prijedloga da dobijete Nagradu grada Kaštela za životno djelo završio je tako da je nagradu dobio netko drugi...
- Zahvalan sam onima koji su me dosad predlagali, ali da su me umjesto pet puta predložili 555 puta, nagradu ne bih dobio jer o njoj najviše odlučuje doktor Mihovil Biočić. Mogu dobiti Nobelovu nagradu, Oscara, mogu dobit sva najveća svjetska priznanja, ali ni onda ne bih dobio Nagradu grada Kaštela za životno djelo jer to ne želi malo prije spomenuti gospodin...
... Nije valjda dr. Biočić jedini koji odlučuje o tome?
- Ne budite naivni. Svi u Kaštelima znaju da je on taj koji sprječava da mi se da to priznanje, ali Kaštelani znaju i to kakav sam čovjek ja, a kakav je dr. Biočić...
Zašto je, kako vi tvrdite, dr. Biočić protiv vas?
- Sredinom devedesetih godina, sad već prošlog stoljeća, napisao sam jedan tekst na temu ekologije, on mi je 10. listopada 1996. godine poslao takvo pismo koje zasigurno ne bi uputio nekome da je taj zapalio cijela Kaštela. Toliko mržnje, uvreda i objeda na svoj račun nisam doživio u dosadašnjih 79 godina svoga časnog života. On je uvijek isticao da je vjernik, pravi katolik, ali se iz tog pisma, koje još uvijek čuvam, to ne da iščitati. Nastupao je s pozicija sile, bio je čelnik kaštelanskog HDZ-a, gdje god je mogao, rigao je vatru na mene. Meni je savjest mirna, njemu, ako je stvarno vjernik i katolik kakvim se prikazuje, savjest nikako ne može biti čista.
Čuo sam da je splitski profesor Vinko Bajrović jedanest puta predlagan za Županijsku nagradu i konačnu ju je dobio!
- E, ali uvaženi znalac matematike i košarke profesor Bajrović nije imao svoga Biočića. Barem ne taj put kad je nagrađen...
Dok Mate Barišin tvrdi da su prve Čehinje, koje su kao turistkinje pohodile Kaštela, počele dolaziti u Kaštel Stari, naš novinar je siguran da su prije nego u Kaštel Starome uživale u Kaštel Lukšiću
Borba za samostalnost
Jeste li baš vi utemeljili Općinu Kaštela?
- Nisam bio jedini koji je, nakon petogodišnje mukotrpne borbe za, ajmo tako reći, samostalnost Kaštela, doveo Kaštela do željenog cilja. Na tom projektu, kojemu sam bio na čelu od 1981. do 1986. godine, kad su posljednjeg dana siječnja Kaštela konačno dobila svoju općinu, radio je veliki broj Kaštelana. Zajedno sa Srećkom Peranom i Mladenom Mateljanom Volterom bio sam nekako najistureniji, vodio sam najveće bitke u Splitu, Hrvatskom saboru, ali i u Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske. I malo je nedostajalo da sva trojica budemo proglašeni – narodnim neprijateljima!?
Vi, Srećko Peran i Volter!? Zar vi niste bili osobe od najvećeg povjerenja tadašnje vlasti?
- Možda je tako i bilo dok nismo krenuli u borbu za samostalnost Kaštela. Ali, upravo zbog te borbe u kojoj smo ustrajali prijetio nam je izgon iz političkog i javnog života. Srećko Peran, komunist od 1935. godine i prvoborac, umalo je isključen iz Partije, proglašen za veliku opasnost za vlast...
Davno sam čuo da je on na jednom skupu Kaštelana, boraca za Općinu Kaštela, ismijavao tadašnjeg partijskog lidera Miku Špiljaka!?
- Taj skup se održao kod “Plavog Jadrana” u Kaštel Starome, okupili smo tisuće Kaštelana, imao je cilj upoznati Kaštelane s našim željama za samostalnost Kaštela, Srećko se nije libio udariti i po Miki Špiljaku koji nas je, nekoliko dana ranije u Fažani, proglasio opasnim elementima koji rade u službi kulaka. Kaštela su bila uz nas, to je republički i partijski vrh shvatio i digao ručnu kočnicu...
Split do Trogira
Zašto ste upirali da Kaštela izađu iz splitske općine?
- Zato što je prijetila ozbiljna opasnost da Split proguta Kaštela. Bio sam odbornik u Skupštini općine Split, tamo sam mogao čuti i takve nebuloze kao što su nekakvi projekti po kojima bi Split graničio s Trogirom. Kaštela bi tad naprosto nestala. To je bilo suludo. Ustao sam protiv toga, kao i protiv nemara Splita prema Kaštelima. Split je imao milijun svojih problema, sve probleme Kaštela su zapostavljali, svaku inicijativu svih ondašnjih kaštelanskih mjesnih zajednica ignorirali. Rekao sam sebi i svojim istomišljenicima: moramo se izdvojiti iz Općine Split, sad ili nikad!
Skoro se dogodilo ono – nikad!
- Najprije su nam zapinjali nogu u Splitu. Onda se nije moglo ništa bez partijskoga komiteta, a u splitskom Komitetu imali smo velikog protivnika te naše ideje u Borisu Maladi. On se grozničavo borio protiv samostalnosti Kaštela, tad sam doznao da se spremao poslati cirkularno pismo u 720 ćelija Saveza komunista, koliko ih je onda općina Split imala, da se upozori na dalekosežno štetne posljedice ako naša ideja prođe. Ali, Kaštela su usprkos svemu dobila svoju općinu. Kaštelani su zaslužili da sami brinu o svojim Kaštelima...
Bili ste prvi predsjednik Općine Kaštela...
... Odradio sam jedan mandat, a onda su početkom devedesetih godina prošloga stoljeća pomeli sve nas za koje su govorili da smo “došli iz mraka”. Normalno, ni ja nisam ostao pošteđen. Moji suradnici i ja imali smo jasnu viziju razvoja Kaštela, koja su onda imali oko 28.000 stanovnika. Ta naša vizija zasnivala se na razvitku turizma, poljioprivrede i, kako se onda govorilo, male privrede. I to iza Kozjaka, u zagorskom dijelu kaštelanske općine. Probiti tunel kroz Kozjak, kroz Malačku, izgraditi brzu prometnicu do kaštelanskog zaleđa, svu kaštelansku privredu preseliti iza brda...
Boom turizma
Je li točno da ste vi inzistirali da treba
ugasiti ‘Jugovinil’? - Da. Imali smo razrađen i pravi projekt gospodarenja Kaštelanskim zaljevom, njegov glavni kreator bio je profesor Jakša Miličić, turizam je trebao biti naš forte, osnovna pretpostavka bila je vratiti čistoću moru Kaštelanskog zaljeva, a onda je “Jugovinil” trebalo poslati u povijest...
Bili ste i prvi čovjek kaštelanskog turizma, direktor Kaštelanske rivijere...
- Učinili smo velike stvari za razvoj turizma u Kaštelima koji je doživio boom. Tad je izgrađen novi hotel Palace Kaštel Starome, hotel s pet zvijezdica, koji je davne 1928. godine utemeljio doktor Petar Kamber, kad su u Kaštela počeli organizirano dolaziti prvi turisti u velikom broju...
... Mislim da ste pogriješili: češki doktor Henrik Šoulavy dovodio je turiste iz Europe u Kaštel Lukšić dvadeset godina prije otvaranja Hotela Palace!
- To što vi kažete, uporno tvrdi i moj dragi prijatelj Neven Bućan iz Kaštel Lukšića. Uvažavam sve što je dr. Henrik Šoulavy i kao liječnik i kao čovjek učinio za Kaštela, ali se početak pravog kaštelanskog turizma ipak vezuje za Hotel Palace. Kad je Kaštel Stari, uz Dubrovnik, Makarsku, Hvar i Crikvenicu u razdoblju između dva svjetska rata bio peta prepoznatljiva turistička destinacija na Jadranu za europske turiste. Dok Mate Barišin tvrdi da su prve Čehinje, koje su kao turistkinje pohodile Kaštela, počele dolaziti u Kaštel Stari, naš novinar je siguran da su prije nego u Kaštel Starome uživale u Kaštel Lukšiću.
Organizirani kaos
Čitao sam i slušao kako je u vrijeme vašeg predsjednikovanja općinom Kaštela puno toga započeto, a ništa nije dovršeno. Da zapravo niste učinili ništa!
- To su lansirali, a i sad, nakon dvadeset godina, još uvijek lansiraju oni kojima su, čak i ako krupa stuče grožđe u vinogradima, krivci svi oni iz “doba mraka”. Kaštelane se ne može prevariti, znaju oni koliko je tko učinio za Kaštela...
Vi spominjete one koji vas zovu “političarom iz doba mraka”, ali i vi ste prilično žestoki prema njima. Pisali ste i otvorena pisma Slobodnoj Dalmaciji u kojima ste govorili, citiram: o današnjici u kojoj caruju korupcija, mafijaštvo, kriminal, droga, pedofilija, ubojstva i sucidi!
- Zar sam tu nešto lagao!? Onima koji su nemilice udarali po meni ništa, ali baš ništa u socijalizmu nije vrijedilo, pa sam ja, u onome što ste me citirali, kazao kakvo je stanje danas. I to da su u, kako ga oni zovu, “mraku” postojala socijalna sigurnost, potpuna zdravstvena zaštita, a stopa nezaposlenosti bila zanemariva. Da dalje ne nabrajam...
Malo tko vam neće prilijepiti etiketu jugonostalgičara...
- Ja samo govorim istinu. A istina je da nije istina kako onda ništa, ali baš ništa nije vrijedilo...
Vama nije vrijedio ni SDP, čiji ste bili član, pa ste otišli u SRP Stipe Šuvara...
- Shvatio sam da je SDP politička kamilica. Ta njihova politika “nit ću kakit nit ću piškit” mi se smučila. Kad je veliki intelektualac, častan i dosljedan čovjek Stipe Šuvar osnovao SRP, pristupio sam toj stranci, isključivo zbog poštovanja Stipe Šuvara. A nakon njegove smrti zauvijek sam svakoj politici kazao zbogom.
Govorili ste o Kaštelima onda. Kakva su po vama Kaštela danas?
- Sve mogu sažeti u tri riječi: Bidna moja Kaštela! U Kaštelima je nastao totalni kaos. Neki govore da je to organizirani kaos, ja ne znam je li to zaista tako. Ali znam da je situacija krajnje konfuzna, da su Kaštela skoro došla do brojke od 50.000 stanovnika. Da taj silan porast stanovništva ne prati nikakva infrastruktura, da vlada totalni kaos kod izgradnje kuća. Onih bez dozvole, ali i onih sa svim papirima. Da se kuće grade na plodnoj poljoprivrednoj kaštelanskoj zemlji. Zemlji koja je hranila Kaštela. I ne samo Kaštela. I da za to nikoga nije briga. Zaista se bojim da će Kaštela ugušiti sama sebe...
Val ljubavi
Bio sam osrednji nogometaš i, kako su govorili, perspektivan nogometni trener. Trenirao sam ‘Vala’ iz Kaštel Staroga, ‘Solina’ i splitsku ‘Nadu’. Tadašnji prvi čovjek dalmatinskog nogometa, legendarni Leo Lemešić, upirao je da završim Višu nogometnu školu, dobijem trenersku diplomu.
Sve mi se smučilo kad sam kao trener splitske ‘Nade’ doživio da naš izravni konkurent za prvo mjesto makarski ‘Zmaj’ pobijedi sinjskog ‘Tekstilca’ sa, čini mi se, 16:0 i pretekne nas na tablici. Inače, moja najveća sportska ljubav bio je i ostao moj matični klub ‘Val’.
Masline i vino
Ostao sam privržen djedovini koju sam naslijedio, zasadio sam maslinik sa 130 maslina koji je 2001. godine dobio nagradu kao najljepši maslinik u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Srećom, o toj nagradi nije odlučivao dr. Mihovil Biočić jer je inače ne bih dobio.
Imam i mladi vinograd s oko 800 loza, moje bijelo vino – kombinacija vlaške sorte grožđa, vugave i maraštine, dobilo je lani, u konkurenciji 110 vina, na 4. večerima kaštelanskih vina, prvu nagradu. Da je o tome odlučivao dr. Biočić, ni tu nagradu sigurno ne bih dobio...
Izvor: Slobodna Dalmacija
