Gordan Ruščić, pedesetosmogodišnjak iz Kaštel Sućurca, po zanimanju trgovac zaposlenik je trogirske gradske komunalne tvrtke „Trogir holding“ kao čistač javnih površina, a njegova javna površina proteklih šest godina je gradska ribarnica. Jedna i jedina u Trogiru s dugogodišnjom tradicijom i prepoznatljivosti, smještena nadomak zelene tržnice koju od povijesne jezgre dijeli mali kameni most, piše Trogirski portal.
Gordan savjesno i odgovorno radi svoj posao što je za svaku pohvalu, ali ono po čemu je javnosti zanimljiv, pa i novinarima je to da je u svojoj radnoj jedinici jedini muškarac među čistačicama, njih dvadesetak, odnosno jedini muškarac čistač u gradu. Taj posao, mora se priznati, svojstven je ženama, no ni Gordan, pa ni oni koji ga poznaju nemaju niti malo predrasude o tome.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Još kao dječak volio je da sve oko njega bude uredno i čisto, i nije se libio dovesti nered u red. Sjeća se da je prvi put ozbiljno uzeo metlu u ruku kao „klinac“ sa šesnaest godina. Budući da je sin jedinac, a jedinci kao jedinci posebno su vezani za roditelje, želio je pomoći majci koja je 80-ih čistila Hajdukovu zgradu i stadion. Želio joj je veli olakšati.
Metla mi nije bila nepoznanica ni ranije, ali moram priznati da nisam predviđao da ću svoj radni staž završiti kao čistač već prodavač u “Dalmacijavinu“, tvrtki u kojoj sam radio 27 godina, sve dok nije propala. Nakon toga dvije godine bio sam bez posla i taj period mogu slobodno kazati bio mi je najteži u životu. Ne srameći se raditi bilo kakav posao, 2015. godine javio sam se na natječaj „Trogir holdinga“, koji je tražio čistačicu ili čistača, i bez problema sam primljen. Procedura je trajala, ma ne znam je li tjedan dana. Prvi zadatak bio mi je naplata ulaznica za gradski WC, zatim sam pometao ulice na Balančanima, potom na Čiovu i skrasio se na peškariji, kazuje Gordan. Možda je iz početka malo ljudima bilo čudno kada bi me vidjeli na ulici s kantom koju „guram“, ali kada svaki dan vidiš nekoga u istu uru na istoj lokaciji, to je postala normalna pojava, dodaje.
Pitamo ga jesu li Trogirani uredni i dobivamo zagonetan smiješak, a nakon kratkog razmišljanja odgovor da se na počeku kada se zaposlio i nisu mogli baš pohvaliti, no kako je vrijeme odmicalo i Holding uložio puno u nabavku opreme za zbrinjavanje otpada da je slika sasvim drugačija.
Svoj radni dan opisao je toliko zorno da smo imali osjećaj kako on to radi već rutinski, ali i jako odgovorno kako bi ribarnica bila besprijekorno čista i bez neugodnog mirisa “friškine”.
Dolazim na posao u 11.30 sati, a odlazim kasno poslijepodne. Najprije pokupim smeće, stiropor od kašeta, papir, plastične vreće… Kad odu prodavači kupim ostatke ribe na bancima, potom slijedi pranje banaka i poda. Na kraju je obavezna dezinfekcija cijelog prostora. Nakon unutrašnjosti, prebacujem se na vanjski dio, pometanje ispred ulaza i čišćenje okoliša. Tende obavezno pokupim da nisu otvorene preko noći. To sve skupa traje više od pet sati. Ako perem s mini vošem onda i duže… , opisuje. Zimi je kako tako raditi, a ljeti je prava ludnica. Bez obzira na to ljeti mi je draže, zimu ne podnosim baš dobro jer sam stalno u vodi, a ljeti je to drugačije, dodaje.
Doznajemo kao je tijekom šest godina na ribarnici upoznao sve prodavače, koji ga poštuju, te da među njima postoji obostrano povjerenje. A i kupci su ga upoznali. Napravi im uslugu veli kada idu kod liječnika, ili imaju neke obaveze u gradu, sačuva im ribu, stavi je u hladnjak. Iako je svakodnevno okružen raznim vrstama ribe, od obične do oborite ističe kako joj nije ljubitelj. Voli jedino spremiti dobru riblju juhu od oslića. Pomislili smo kako se u to možda „upetljala“ i Slavonije s obzirom da se rodio u Osijeku gdje su mu roditelji tada živjeli, a tek 1970. su se vratili u Kaštela.
Na ribarnici je upoznao i neke svjetski poznate face poput Bernija Eklestona za kojega kaže kako je običan i skroman čovjek, te da tek kad se vidi koliko je oborite ribe kupio kako se može zaključiti da je dubokog džepa.
Gordan je zadovoljan s procesom zbrinjavanja otpada s ribarnice koji provodi Holding, a koji se sortira u zato predviđene kontejnere (papir i plastiku), dok se riba koja kojoj je prošao rok zbrinjava u škrinje, a kada se one napune firma koja je zato zadužena odvozi je. Zna se nakupiti i do 400 kilograma.
Naš sugovornik kaže kako je sretan i zadovoljan čovjek.
Ekipa s kojom radim, a prvenstveno mislim na poslovođu Nediljka Rubelja, je dobra i slažemo se. Imam sređen privatan život sa suprugom Ivonom i kćerkom Lucijom, i što mi više treba osim zdravlja, a sve ostalo će doći, veli.
Ostatak teksta pročitajte na Trogirski portal.
GORDANA DRAGAN
Foto: Trogirski Portal
