U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela u odjelu u Gomilici u utorak je održano putopisno predavanje pod nazivom „Cammino di San Benedetto – putevima kršćanstva u Europi“ koje je održala Ankica Cicvarić. O hodočašću Stopama sv. Benedicta uz Cicvarić govorila je i njena suputnica Deana Radić.
Ankica Cicvarić, profesorica teologije i likovne kulture, književnica i glazbenica, govorila je o svom iskustvu pješačenja kroz središnju Italiju na 300 kilometara dugom putu sv. Benedikta. Uz gostovanje suputnice Deane Radić, Ankica Cicvarić je kroz multimedijsku prezentaciju iznijeti svoje dojmove o putu koji povezuje najznačajnija mjesta povezana sa životom svetog Benedikta Nursiju, Subiaco i Montecassino.
- Imala sam ogromnu želju ići stopama sv. Benedicta i prilika mi se ukazala 2020. godine za vrijeme covida. Kada je svijetu prijetila bolest, brojna zatvaranja i kada je bila jedna nesigurna situacija, tada sam se odlučila na put dug 300 kilometara s nakanom očuvanja kršćanstva u Europi. Tada je bilo potrebno vratiti se na postavke sv. Benedicta i njegove sestre sv. Skolastike – kazala je Cicvarić.
- Prvi put na ovo hodočašće smo krenule Deana Radić i ja na Dan sv. Benedicta, 11. srpnja 2020. godine i završili na dan zaštitnika hodočasnika sv. Jakova, 25. srpnja s nakanom da prođemo put kojim je hodao sv. Benedict. Put počinje u današnjoj Nursiji, kroz središnju Italiju te kroz Subiaco drugu prevažnu točku kršćanstva i za sv. Benedicta bitn. Prolazi smo preko planina, raznih vrsta terena, nešto je bilo i ceste – ispričala je Cicvarić prisjećajući se samog kraja hodočašća za koji je kazala kako je simboličan jer se penjete i dolazite na sami vrh.
- Svako hodočašće nosi svoje posebnosti i izazove. Ono je zahtjevno i nije za ljude koji žele uživati u komodu života, nego je za one koji su spremni podnijeti određene žrtve, koji su spremni na predanje Bogu. Glavni motiv hodočašća za mene je bio vjernički. Tu vas nosi Gospodin. Sve što vam je potrebno on vam proviđa i daje snagu. Na hodočašće takvoga tipa ne idu ljudi koji nisu osjetili u svom srcu snažan poziv – pričala je Cicvarić.
Njena suputnica Deana Radić dodala je kako je put hodočašća nov i dosta ne poznat, odnosno ne označen te da je ekstremno težak. Prolazili su kroz razna mjesta, planine, ali i šikare. Ide se kroz četiri nacionalna parka, gdje je na pojedinim mjestima prosjek nadmorske visine tisuću metara.
- Naša nakana je bila tu godinu, kad se sve u svijetu uzburkalo i krenulo naopako da damo svoj obol očuvanja kršćanstva u Europi – zaključila je Radić.
Ankica Cicvarić autorica je putopisa Moj put u Santiago koji govori o hodočašću u Santiago de Compostelu, u svetište sv. Jakova Apostola. Riječ je o propješačenih 800 kilometara s jednog kraja Španjolske na drugi. Knjiga odražava autoricu kao pobožnu osobu koja u svemu vidi dublji smisao, a sva svoja razmišljanja i doživljaje uklapa u neporecivu Božju dobrotu kao dar prevelike Božje ljubavi. Autoričini neposredni doživljaji, impresije, opisi raznih dogodovština i krajolika, su vrlo dojmljivo, dinamično i književno jako dobro napisano štivo o istinski proživljenoj stvarnosti koja volumenom obuhvaća puno više od onog što bi se očekivalo.
Ankica Cicvarić (Split, 1970.) je učiteljica razredne nastave i profesorica teologije i likovne kulture. Živi u Strožancu kod Splita i radi kao vjeroučiteljica u tamošnjoj osnovnoj školi. Jedna je od autorica udžbenika za Vjeronauk za sedmi razred, a u izdanju MH Split joj je izašla knjiga poezije „Krik punog mjeseca“ 2005. Autorica se još bavi glazbom (pjevala je niz godina u klapi „Ješka“, članica je sastava „Riječ“, izdala je autorski CD kršćanskog punka), slikarstvom, fotografijom (članica je foto-kluba „Split“) gdje je sudjelovala u više skupnih izložbi, a 2005. je u Gornjoj Podstrani imala samostalnu izložbu fotografija „More, konop, mriže“ u sklopu manifestacije Podstransko ljeto. Bavi se i primijenjenom umjetnošću (izradom unikatne odjeće i nakita), a s eksperimentalnim filmom „Jarboli“ je osvojila II. nagradu na festivalu „More“ u Rijeci. Ovo joj je prvi putopis, izdan u vlastitom izdanju.
Foto: Ivana Topić
