VJERA I TRADICIJA
Blagdan Svih svetih i Dušni dan stoljećima se obilježavaju među kršćanima, kako kroz mise i molitve, tako i kroz izraze pijeteta prema pokojnicima. Uz ove blagdane vezano je i niz tradicijskih običaja, a kako bi vam približili kako je to nekad izgledalo u Kaštelima, još jednom vam donosimo tekst o toj kršćanskoj tradiciji u našem gradu.
Prema kršćanskoj tradiciji, spomen na svete mučenike slavi se od 4. stoljeća, no tek je 835. papa Grgur IV odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi 1. studenog.
Don Frane Bego u knjizi o Kaštel Kambelovcu i Kaštel Gomilici piše kako je crkva znala prigodom seoskih blagdana organizirati zajednički rad, a to su bili redoviti radovi, kada je npr. trebalo oprati pločnik u crkvi, isplesti zelenilom stupove i «đirlande», okititi oltare svijećama i cvijećem, a narod se u Kaštel Kambelovcu posebno pozivao na uređenje groblja za blagdan Svih Svetih.
Maoleti i lumini u Kambelovcu
U knjizi se također navodi: “Svaka kuća imala je malih kandelira za šterike i voštanice. Lumini su gorjeli u kućama za Mrtvi dan i kad bi tko umro. «Maoleti», smotuljci od duge uske voštanice koji su bili isprepleteni i išarani, čuvali su se i nosili u crkvu u osmini Svih svetih i kroz cijeli mjesec studeni. Djevojke bi ih razmotale iz šudara, jer one onda nisu niosile torbice, zapalile i stavile ispred sebe. Ovi maoleti bile su duge, tanke svjećice namotane kao klupko, a bilo ih je raznih boja i skupih. Djeca bi nosila u crkvu neke manje, većinom od crvenog voska.
Krunica i litanije
U listopadu se molila krunica pred izloženim Svetim otajstvom. Svake subote uvečer pjevale su se u crkvi Gospine litanije. Pjevanje tih litanija bilo je vrlo jednostavno, za razliku od drugih prigoda kada su se pjevale vrlo svečano, npr. u procesijama s Gospinim kipovima.
Pred velike blagdane slavilo bi se u sva zvona ujutro, u podne i navečer i posebno pred «sunce zavod».
Na Sve svete poslije podne išlo se na groblje sv. Lazara i molilo za mrtve. Na groblje se posebno dolazilo na Ime Marijino i molilo za pokojne koji su umrli od kolere 1855. godine.
Na Mrtvi dan mise su se govorile ujutro ranije. Govorile su se tri mise. Ali bi se prije toga pjevala Jutarnja, tj. Služba čitanja i Pohvale. Tada bi gorjele mnoge svijeće, među kojima i maoleti.
U Sućurcu su se činili bobići
Od J.K. iz Kaštel Sućurca saznali smo i kako se ovaj blagdan slavio u “prvon Kaštilu”, Kaštel Sućurcu: “Svi Sveti slavija se ka prvi od božićni blagdani,a kako je bija posrid jeseni, po njemu se već vidilo i znalo kakva će bit zima.Takorekoć, znalo se već onda oš li zimu gladovat manje, oli ćeš zimu gladovat višje, je se u to doba skoro uvik gladovalo. U to vrime okolo Svi sveti i vino je pristajalo vrit i valjalo je učinit prvo pritakanje, a onda bi se bačve nadolivale sve do vrja i začepile bi se tapunon. Do Svi sveti, bačve su začepljivane šupjin provrćenin tapunon poradi oduška, jer je vino vrilo, pa da se šćeta ne dogodi, činilo se tako. Ko je tija moga je odma peć rakiju, a ko nije tija ostavlja je to za kasnije, za prid Božić.
Nike kuće su za Svi svete frigale fritule u starija vrimena, a u nikin kućan su se posli činili i bobići, a činija se i galetin koji bi se supa u prošek poza obida. Posli obida bi se išlo u crikvu, di su se u šudaru nosile svićice.
Bija je običaj da se na Svi svete naviščuje sa propovidaonice i ko će se vinčat, jer je dolazila i Sveta Kate, a bija je običaj da se u to doba najviše ženu...”
U Starome se kolendalo po kućama
Don Frane Ivasović u knjizi “Kaštel Stari” piše: “Na blagdan Svih Svetih je poslije podne i iza večernje i mrtvačka večernja. Na Mrtvi dan je rano mrtvačka jutrenja, a iza nje slijede tri sv. Mise. Na blagdan Svih Svetih poslije podne, na Mrtvi dan i preko osmine djeca pale svjećice u crkvi. U nedjelju kroz osminu Mrtvog dana ide se u procesiji na groblje sv. Nikolegdje bude odrješenje za mrtve i sveta Misa. Kroz mjesec studeni svako jutro rano moli se preko mise sv. Ružarij.”
“Prije su djeca na blagdan Svih Svetih kolendali po kućama i pjevali: “Ja sam mali rebac, doša sam vam krkelezat: kogod smokvu, kogod grozdić, na dobro vam doša prvi Božić”, navodi dalje don Frane Ivasović o blagdanu Svih Svetih.
Duše koje lebde nad svićicama
Crkva je na Svi svete bila urešena cvićen i svićama, gorili su lumini,a niti vani, niti na dvoru nije bilo nikakve igre. Prema pričanju jedne Sućurke, njena baka je palila toliko svjećica, koliko je mrtvih oplakivala. Za svakog je gorila po jedna na maloj tronožnoj drvenoj stoličici, ili na bančiću. Tu se je tada molilo Bogu za mrtve i reklo se je da tad sve te duše lebde nad onim svjećicama, što je djeci donekle i strah ulijevalo u kosti.
Na Dušni dan hrlilo je sve staro i mlado na groblje, gdje su se nakon misa posjećivali grobovi puni cvijeća i svijeća, a groblje je po cili dan bilo puno naroda. Tek poslije rata počelo se je već na Svi Svete popodne polaziti na groblje.
Dani sjećanja na mrtve
Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, 1. i 2. studenog, na Dan Svih svetih i na Dušni dan vjernici se sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima. Tada se odaje počast svima onima koji više nisu s nama i tih dana se obilaze grobovi, pri čemu se polaganjem cvijeća i upaljenim svijećama odaje počast onima koji više nisu s nama.
Prema kršćanskoj tradiciji, spomen na svete mučenike slavi se od IV. stoljeća, no tek je 835. papa Grgur IV. odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi 1. studenoga. Crkva je također od davnina uoči svetkovine Svih svetih uvela za vjernike post, kada se moralo jesti jelo bez masti i mesa, čega se mnogi vjernici i danas pridržavaju.
Spomendan mrtvih, odnosno Dušni dan, koji slavimo 2. studenoga, počeo se obilježavati od početka XI. stoljeća i ubrzo se proširio među narodima.
Crkva je od početka njegovala spomen na pokojne, a o toj brizi svjedoče natpisi u katakombama i spominjanje pokojnika u misama od samog početka, pri čemu se Crkva uvijek poziva na riječi Druge knjige Makabejaca iz Staroga zavjeta: "Sveta je i spasonosna misao moliti za pokojne da im se oproste grijesi".
Foto: Ivana Topić
