Kraj prošlog tjedna inspirirao nas je da napravimo đir po Kaštelima i vidimo kako diše naš grad nakon što se broj turista ipak malo prorijedio. Jutro je, sigurno će biti šušura i ljudi koji obavljaju spizu i druge obaveze da bi se za vikend mogli opustiti, pomislili smo. Vođeni tom mišlju, uputili smo se prvo do pazara u Starom da vidimo što se tamo događa.
Dočekao nas je očekivan prizor, na štandovima voće i povrće, a oko njih kupci koji si pokušavaju priskrbiti poneku voćku ili prilog za ručak. Ubrzo nam se s obližnjeg zidića obratio glas starijeg gospodina, koji je bio u društvu još dvojice prijatelja.
- Došli ste na pazar vidit’ šta ima? - dobacio nam je.
Potvrdno smo odgovorili i s njim se upustili u opušteni razgovor. Prvo smo malo prokomentirali kako je ipak vidljivo da je u mistu manje ljudi.
- Je, je, ali lipo je vrime pa će možda još neko doć’, živimo u nadi – kazao je jedan od gospode kroz smijeh. Kaže da je zadovoljan onim što gradska vlast radi u Starom, i to, kako kažu, u kratkom roku. No, smatraju da uvijek ima mjesta za napredak.
Zadovoljni su stanjem u mistu, nova luka odlično im izgleda, a veseli ih i to što će se uskoro urediti i brce. Jedan od njih nudio je i svoje domaće maslinovo ulje pa smo ga priupitali kako ide.
- Ma nema baš ljudi – priznao nam je.
Osim na brcu, jutro u Starom bilo je poprilično mirno. Napravili smo đirić po luci i obližnjoj plaži, ali tamo nismo pronašli gotovo nikoga, osim nekoliko kupača ranoranioca. U želji da nađemo još kojeg sugovornika, idealno iste demografske skupine, uputili smo se obalom do kambelovskog brca. Tamo nas je dočekala ipak nešto življa atmosfera, obližnji kafići vrvjeli su ljudima koji su ispijali svoje prve kofeinske doze. Nešto niže uz obalu na klupici su svoje mjesto našla dva starija gospodina, koji su nam privukli pozornost. Došli smo do njih i priupitali ih jesu li voljni s nama razmijeniti koju besidu, na što su potvrdno odgovorili.
Pitali smo ih prvo primjećuju li da ima manje turista.
-Ništa za to – kazao nam je jedan od njih. Upitali smo ih zatim kakvo je, po njima, stanje u mistu i smeta li im što.
- Evo pogledaj iza sebe – kazao je gospodin pokazujući na rivu i nastavio – najjače ribarsko misto u Kaštelima, a imamo najgori porat. Doduše, moram pohvaliti koliko je čisto, čišće nego u Zagrebu. Imamo mi tu našeg Matu koji čisti, osim ako ne bere smokve - zaključio je stariji gospodin kroz šalu.
Pošto su gospoda penzioneri, pitali smo ih i primjećuju li mlade i ima li za njih sadržaja u Kambelovcu.
- Mladih tu baš nema, pogotovo ovako u jutarnje sate, dođu jedino navečer. Prijašnjih godina ih je bilo i više, ove godine slabije – kazao je gospodin.
Samo nekoliko metara od njih na drugoj klupi sjedila su još trojica penzionera. Pristali su na razgovor, ali na fotku ih nismo uspjeli nagovoriti. No, nije nas to spriječilo da malo prokomentiramo aktualna zbivanja. Prvo smo ih upitali što bi u mjestu promijenili da mogu.
- Baš smo popričali s dva gospodina koji su nam se požalili na stanje u lučici, kažu da ima tu mjesta za napredak, slažete li se i vi s tim? - upitali smo ih.
- Je, je, čini mi se da Kambelovac tu još nije doša na red. Moram priznat da sam primijetio da su sve institucije van Kambelovca, nemamo osnovnu školu, nemamo ambulantu, ništa na našem terenu nema – kazao je jedan od njih.
- Ni ne mirita da bude – dodao je drugi, nasmijao se i nastavio – Uredili su nam park, to moram priznat da je dobro. Baletna također, tamo ima nečega. No, za sve nekakve administrativne poslove moramo ić’ van Kambelovca. Ovdje nam jedino dođu mirit’ tlak, koji je uvik visok - zaključio je.
- Ono čime se moramo pohvaliti je činjenica da imamo najlipše brce u svih sedan Kaštela. Ono je misto okupljanja, pogotovo za penzionere kao što smo i mi – kazao je jedan od njih.
- Za mene je najlipše živit’ u Kambelovcu – kazao nam je gospodin za kraj.
Foto: Ivana Topić
