POPRIČALI SMO O NJEGOVOM RADU, TEŠKOĆAMA S KOJIMA SE SUSREĆE VELIK BROJ UMJETNIKA I PLANOVIMA ZA BUDUĆNOST
Božo Balov mladi je akademski slikar iz Kaštela koji se nakon završetka Umjetničke akademije u Splitu počeo baviti animacijom. Zahvaljujući svom nesvakidašnjem stilu animacije i velikom trudu koji je uložio u svoj rad, postao je jedan od najprepoznatljivijih umjetnika u području animacije kod nas, ali i u svijetu. Tijekom svoje kratke, ali vrlo uspješne profesionalne karijere, dobio je priliku raditi s umjetnicima iz cijelog svijeta, a na Instagramu ima gotovo 130.000 pratitelja. Surađivao je Božo tako s Netflixom, američkim software gigantom Nvidiom, a bavi se i mnogima nerazumljivim NFT-evima. Popričali smo s njim i saznali kako je izgledao njegov dosadašnji put, ali i koji su mu planovi za budućnost.
Pozdrav Božo, evo za početak intervjua jedno pravo pitanje iz dječjih leksikona, možeš li nam kazati nešto o sebi?
- Evo za početak ću reći da se zovem Božo Balov, akademski sam slikar rođen u Splitu s prebivalištem u kaštelanskim Rudinama i trenutno se profesionalno bavim animacijom.
Odakle tvoj interes za umjetnost, kako je sve počelo?
- Mater mi je slikarica tako da sam od najranijeg djetinjstva bio okružen slikama. U vrtiću sam stalno crtao, a teta me hvalila i govorila mi da najbolje crtam. Slična priča bila je i u osnovnoj školi, isto mi je govorila učiteljica. I tako, došao je dan da moram odlučiti gdje ću u srednju školu pa sam odabrao jedino što mi je imalo smisla, upisao sam Umjetničku školu u Splitu i odlučio se za smjer slikarstva. Nakon toga slikarstvo sam upisao i na Akademiji i eto... Otkad znam za sebe bio sam “mali koji dobro crta u razredu” i to me u konačnici dovelo tu gdje sam sada.
Spomenuo si da si na akademiji završio smjer za akademskog slikara, kako se onda dogodilo da si se na kraju počeo baviti animacijom?
- Jako je zanimljivo da se to dogodilo poprilično slučajno. Na petoj godini Akademije sam nasumično upisao predmet Animacija, na kojem sam upoznao svog profesora i sadašnjeg mentora Veljka Popovića i vrlo brzo se zaljubio u animaciju. Nakon što sam položio ispit, Veljko mi je odmah ponudio mjesto u svom Prime Render studiju u Splitu. Eto, na kraju me izborni predmet na faksu doveo do potpune promjene medija.
Je li ti ta promjena medija na početku karijere bila teška? Pretpostavljam da je to zahtijevalo dosta samostalnog učenja i truda.
- Ja sam među kolegama na godini uvijek bio taj koji se kuži u kompjutere, Photoshop i digitalnu fotografiju, tako da sam imao dobre predispozicije za animaciju. Također, cijeli život igram video igre, što mi je uvelike pomoglo u razumijevanju 3D grafike. U konačnici, mogu reći da mi ta tranzicija nije bila pretjerano teška. Ipak je to uključivalo i puno radnih sati doma pred računalom, ali nije mi to bio problem.
Spomenuo si i fotografiju, stigneš li se i tim još uvijek baviti?
- Nažalost, ne stignem više kao nekada. No, fotografija i 3D su jako slične stvari jer mi u 3D-u radimo s digitalnom kamerom pa sam to svoje prethodno poznavanje principa fotografije pretočio u 3D.
Moram priznat da te pratim na Instagramu i nije mi promaklo da te tamo prati impresivan broj ljudi, njih skoro 130.000. Škicnula sam i komentare, velik broj ljudi ističe tvoj specifičan stil animacije, a puno ih zanima i kako uopće to postižeš. Kako si zapravo razvio taj svoj stil, odakle ti inspiracija?
- Ja bi za svoj stil animacije rekao da je dosta slikarski. Za to su zaslužni moji slikarski korijeni, nije baš uobičajeno da ljudi koji se bave animacijom imaju pozadinu u slikarstvu. Želja mi je bila pretočiti svoj slikarski vizual u animaciju, sad mi je teško objektivno reći koliko sam u tome uspio, ali ljudima se očito sviđa. Klasičan 3D bi bio ono što vidite u Pixarovim ili Disneyevim filmovima, a moji radovi više izgledaju kao nekakve slike u pokretu.
Kad već spominjemo Instagram, koliko ti je on pomogao da se vineš u zvijezde?
- Taj moj “boom” se dogodio potpuno spontano. Čim sam počeo objavljivati svoje radove, dobio sam jako pozitivne povratne informacije. Moram priznat da nisam ulagao neke posebne napore u marketing, sve je krenulo nekako organski. Samo od Instagrama bi mogao živjeti, na tjednoj bazi preko Instagrama dobijem bar jednu ponudu za posao. Ideje i projekte koji mi se učine zanimljivima odnesem u studio i tamo ih realiziramo, a dosta toga moram odbiti jer nema šanse da stignem sve to. Instagram je super i za nekakve suradnje, tamo me direktno kontaktirala i Nvidia za koju sam na kraju radio i nekakve tutoriale. Svima koji se bave umjetnošću preporučio bih da se angažiraju na društvenim mrežama.
Za koji trenutak smatraš da je bio nekakav prijelomni trenutak za tvoju karijeru?
- Teško mi je to odrediti, u nekim trenutak me algoritam na društvenim mrežama stvarno počeo častit’. U nekim periodima svaki put kad bi osvježio profil imao bi nekoliko stotina pratitelja više. Tu se javlja još jedan problem, rekao bi vječna muka svakog umjetnika, kako zapravo odrediti radiš li stvari samo zato što će se svidjeti ljudima ili zato što je to neki iskreni osobni gušt. Za umjetnike je važno da shvate da stvari koje objavljuju na Instagramu i drugim društvenim mrežama moraju biti napravljene upravo za to - društvene mreže. Treba napraviti nešto što će odmah privući pažnju, tako to jednostavno funkcionira. Nema smisla naslikati sliku od 3x3 metra, slikati je fotoaparatom i staviti na Instagram, tako nitko zapravo neće primijetiti detalje i trud koji je umjetnik u to uložio.
Baviš se i NFT-evima, puno ljudi ni ne zna što je to, a velikom broju onih koji znaju što je to i dalje nije jasna svrha toga. Možeš li nam malo to objasniti?
NFT-evi su jako interesantni za digitalne umjetnike jer kroz relativno kratku povijest digitalne umjetnosti nikad nije postojao način da ljudi prodaju digitalni rad. U području digitalne umjetnosti još uvijek postoje umjetnici koji su zvijezde, a ne mogu prodati svoj rad nikako. Digitalni rad kopira se vrlo jednostavno, dovoljan je običan copy-paste i vi imate identični duplikat. NFT-evi su nam omogućili da tokeniziramo svoj rad, da od digitalnog rada napravimo da on bude jedan jedini original. Time su digitalni radovi dobili kolekcionarsku vrijednost i stvorila se prilika za nekakvu zaradu, princip je sličan kao i kod klasične umjetnosti. Realno, i Van Goghova slika nema stvarnu vrijednost od 100 milijuna dolara, ono što je čini vrijednom je baš ta kolekcionarska vrijednost. Ljudi danas time pokazuju status, a to je u digitalnom svijetu čak i lakše nego kod tradicionalnih oblika umjetnosti. Da bi netko vidio da ti imaš Van Goghovu sliku mora doći kod tebe doma, a ovako ti NFT možeš postaviti kao svoju profilnu sliku na Twitteru i samo je tebi dostupan.
Čime se trenutno baviš?
Evo baš smo završili izradu animiranog spota za američki bend AJR koji na YouTube-u ima preko 3 milijuna pratitelja i dosta je popularan među mlađim generacijama. Ono što me trenutno najviše veseli je to što za desetak dana počinjemo s produkcijom našeg novog animiranog filma Meta, na kojem ću ja biti, između ostalog, i jedan od režisera. To će biti jedan blagi znanstveno-fantastični film, nekakva distopijska budućnost i trebao bi biti gotov za neke dvije godine. Naravno, u slobodno vrijeme ću nastaviti raditi ove Instagram animacije koje radim za svoj gušt.
Evo, polako se približavamo kraju našeg razgovora, možeš li mi za kraj istaknuti nešto na što si najponosniji u svom radu?
Teško mi je zapravo istaknuti nešto posebno, najponosniji sam zapravo na činjenicu da postajem autor, da nisam samo netko tko reproducira tuđe ideje. Najbolje bi to usporedio ovako: imate bendove koji sviraju samo obrade tuđih stvari i bendove koji se bave autorskom glazbom. E, pa ja sam u ovom trenutku svoje karijere već u stadiju da se bavim isključivo ovim drugim. Ljudi me zovu baš zato što sam ja Božo Balov, žele da ja radim stvari, a ne da reproduciram neke njihove ideje.
Za mladog Božu sigurno ćemo još čuti, a svi koji niste upoznati s njegovim likom i djelom svakako ga zapratite na Instagramu i bacite oko na zaista zanimljive animacije koje on radi.
Foto: PGK
