ŠTO TREBA, A ŠTO NE TREBA ČINIT
Ljetni praznici su pri kraju i u ponedjeljak, 4. rujna učenici će u školske klupe. Priprema za novu školsku godinu mnogim je obiteljima glavna okupacija, posebice u obiteljima koje imaju prvašića. Oni će prvi put u školu te je potrebno proći fazu prilagodbe kako bi usvojili nove navike i obaveze koje su pred njima.
Roditelj u svemu tome ima veliku ulogu, a što sve treba, odnosno ne treba raditi kako bi prilagodba njihove djece bila što bezbolnija, odnosno što „zdravija“ kazale su nam psihologinja Maja Đolonga i socijalna radnica Magdalena Katičin Gusić iz Obiteljskog savjetovališta Centra Maestral u Kaštelima.
Poticat ih da su sazrela za konkretne stvari, ne plašiti ih obavezama
Za djecu koja tek polaze u školu to je jedna velika promjena i zato im treba priprema. Odrasli nesvjesno školu prezentiraju kao nešto strašno, odnosno nešto s velikim očekivanjima. Gdje se djeci na neki način govori da im prestaje djetinjstvo, jer neće imati toliko slobodnog vremena kao dok su išli u vrtić, jer ih čekaju brojne obaveze, navela je psihologica Đolonga i dodala.
- Takav pristup nije dobar. To se može prezentirati u puno ljepšem ozračju. Djecu treba poticati da su sazrela da mogu učiti konkretne stvar. Djeci treba predočiti da je škola okruženje gdje će imati zanimljive učitelje i djelatnike stručnog tima, gdje će upoznat nove prijatelje, te da će to biti njihovo sigurno okruženje gdje će stjecati nova znanja – ispričala je.
Ocjenjivanje nije bitno, nego njihovo cjelokupan rast, razvoj, stjecanje novih znanja i vještina što roditelji mogu prezentirat kao veliku pozitivnu životnu promjenu, rekla je Đolonga.
Djeca se često pitaju hoću li ja to moći, jačajte njihovo samopouzdanje
Bitno je da roditelji naglase djeci njihove pozitivne stvari, jer je samopouzdanje jako bitno. Djeca se često pitaju „hoću li ja to moći, kako ću se snaći u školi, što me sve čeka, jesam li dovoljno zreo“. Roditelj treba djeci osvijestiti da im je najvažnije da im je dijete sretno. Poticati ga na način „ti to možeš i do sad si svladao puno prepreka“.
- Važno je da se dijete uklopi u okruženje. Ali isto je važno da ima svoje „ja“. Ako mu se događa nešto što mu se ne sviđa u ophođenju s drugom djecom, nešto što nije „ok“, ako ga netko dira, zadirkuje, ruga mu se i izaziva ga da se nauči nositi s takvom djecom na način da prijavi učiteljici ili stručnoj službi škole ili roditeljima – naglasila je Đolonga.
Važno je kako se dijete osjeća u školi, ocjene nisu mjerilo njih samih
- Ne postoji neka posebna priprema koje bi se trebali držati, ali bi valjalo naglasiti što se ne bi smjelo raditi. Djeci ne treba prepričavati neugodna iskustva sa školom. Niti ih treba plašiti na način da im se govori „ sad prestaje zabava, trebaš učiti i imati dobre ocjene“ – kazala je socijalna radnica Katičin Gusić i navela primjere manje bitnih stvari koje roditelji vrlo često rade kad se djeca vrate iz škole.
- Imaš li zadaću, jesi li dobio ocjenu, među ostalim to su manje bitne stvari, jer svakako roditelji te informacije mogu vidjeti preko ednevnika. Bitno je da s djetetom razviju komunikaciju na način „jesi se lijepo proveo, jesu čuo nešto zanimljivo, je li možda netko slavio rođendan – navela je napomenuvši da roditelj djetetu treba dati do znanja da mu je bitno kako se ono u školi osjeća i kako je doživljava, da ne bi djeca stekla dojam da su ocjene mjerilo njih samih.
Pripremite ih na odvajanje s konkretnim uputama, samostalnost je bitna
- Pripremite ih na odvajanje sa uputama. Na primjer, ići ćeš u školu koja traje od ponedjeljka do petka, provest ćeš tamo određeno vrijeme. Ili ako je dijete na cjelodnevnom boravku, objasniti mu koliko će vremena provesti u školi i da u tom vremenu roditelja nema. Ali da se u bilo kojem trenutku, ako se nešto desi može obratiti učiteljici – pojasnila je Đolonga.
Predložile su i kako je dobro prije početka nastave s djetetom posjetiti školu, dvorište i čak pogledati učionicu, kako bi se upoznali s novim okruženjem. Uz to, važno je da dijete zna zaključat kuću ili stan i prijeći cestu. Da zna tko će ga odvoditi do škole i čekati nakon škole ili će to možda morati sam.
- U školi se očekuje veća samostalnost u odnosu na vrtić i samostalnost je jako bitna. Zapravo, od rođenja se dijete uči i priprema na samostalnost – zaključile su.
Stručna služba škole je za svu djecu, ne samo „problematičnu“
Obiteljsko savjetovalište surađuje sa stručnim službama nekih kaštelanskih škola. Kako su kazali, imaju pozitivna iskustva i savjetuju roditeljima da djeci osvijeste kako psiholog ili defektolog nije samo za djecu s određenim problemom. Oni su na usluzi svakom djetetu koje treba bilo kakvu pomoć. Bilo da je potrebno dijete samo saslušati ili poduzeti konkretne korake u rješavanju potencijalnog problema.
- Djelatnici stručne službe u školama su osobe kojima je jako stalo da djeca budu dobro. Vole pružit pomoć, dati savjet i uputit roditelje. Nemaju razloga za srah od odlaska pedagogu, psihologu ili defektologu, jer to su osobe koje pomažu riješit problem – kazale su u Obiteljskom savjetovalištu i dodale da stručna služba škole ne služi samo za „problematičnu“ djecu te da djeci treba osvijestiti, odnosno dati mu do znanja da u školi uz učitelje imaju i takvu vrstu pomoći i podrške.
Najveća podrška su roditelji, vjerujte u sposobnosti djece
No, sami roditelji su najveća podrška svojoj djeci i to im trebaju dati do znanja te da uvijek mogu na njih računati, ali da za svoje postupke trebaju sami odgovarati. Vjerovanjem u njihove sposobnosti, naglašavanjem njihovih snaga i prihvaćanjem njihovih slabosti može se učiniti mnogo više za dijete, ne samo u pripremi za školu, već i u pripremi za život, zaključile su psihologica Đolonga i socijalna radnica Katičin Gusić koje rade u Obiteljskom savjetovalištu Centra Maestral koje djeluje u suradnji sa Hrvatskim zavodom za socijalni rad Split, Podružnica Kaštela.
Svoje poslove obavljaju i u prostoru koje su dobili na korištenje od Grada na adresi Ulica kneza Višeslava 4 u Kaštel Starom, a koji je od nedavno renoviran Europskim sredstvima.
