Nakon predstavljanja MO Štafilića, Lukšića, Starog, Rudina, Sućurca i Novog na redu je MO Kambelovac. Zanimalo nas je kakvi su planovi za ovu godinu te koji su to najčešći izazovi s kojima se u MO susreću.
Ante Garbati do ovog mandata nije se vidio u ulozi lokalne politike, kaže nam: - odbacivao sam sliku o sebi kao bilo kakvog političara. No, ipak na izborima se kandidirao za mjesto predsjednika i zajedno s članovima MO u sastavu: Tonia Rušnov, Luka Žuljević, Josipa Kunac, Vice Dražin, Josipa Britvić, Marlena Miletić, Ante BAturina i Marija Jurić brine o lokalnoj politici Kambelovca.
Što vam je osobna motivacija za bavljenje lokalnom politikom?
U početku ove priče o Mjesnom odboru nisam uopće razmišljao o tome da se počinjem baviti politikom i odbacivao sam sliku sebe kao bilo kakvog političara. Doduše i sad mi je pomalo smiješno čuti: “Di si, političaru!?”. Ali neka, razumijem da je politika vrlo konfliktna djelatnost, područje najžešćih društvenih sukoba, budući da se njome odlučuje o raspodjeli dobara i tereta u kojima sudjeluju subjekti različitih i suprotnih interesa, tj. subjekti koji se ne slažu kako odnose usmjeravati i kako dobra i terete raspodijeliti. S obzirom na to, odlučio sam aktivno zastupati interese nas koji živimo u Kambelovcu i usmjeravati politiku našeg grada prema unaprjeđenju svih sfera naše mjesne zajednice. Primarna nit vodilja moga razmišljanja je mnogo puta izrečeno: “Djeluj lokalno, misli globalno!”. Sada sudjelujem u kreiranju mjesnih politika za koje držim da su od interesa za nas nešto više od pet tisuća koji živimo u Kaštel Kambelovcu. Rekli bi stari ljudi: “Ko će ti pomoć nego susid, pozdravi susida, pomozi susidu!”
Kakvo ste stanje preuzimanjem ove nove uloge zatekli?
Započet ću s onim na prvu vidljivim. Ured Mjesnog odbora pošteno rečeno nije bio prikladan za boravljenje, arhiv koji se nalazi u njemu nije bio najuredniji, telefonska linija neaktivna, oglasna ploča nije pokazivala informacije o Mjesnom odboru. Nadalje, samostalno se upoznajući sa svime što mi je činiti kao Predsjednik Mjesnog odbora, čitajući i sortirajući arhiv, primijetio kako se velik broj točki u programima rada iz godine u godinu ponavljaju. Dakle, postoje dugogodišnji problemi koje su vijećnici uočili godinama unatrag. Smatram kako grad Kaštela treba usmjeriti puno više interesa i dobara prema našem Kambelovcu.
Uočili ste ponavljanja u Planovima rada i koje ste si korake zacrtali?
Očekivanja su ambiciozna. Smatram da vlada poprilična letargija među ljudima, to se lijepo vidi u ovako maloj sredini, što u konačnici oslikava i naše cjelokupno društvo. S jedne strane zaokupljeni smo mnoštvom osobnih aktivnosti poput rada, svakodnevnih obveza, onoga što se “mora obaviti”, preživljavanja, upijanja popriličnog broja nepotrebnih informacija. A na drugu stranu premalo se bavimo zajedničkim vrijednostima, uglavnom “ne metemo pred svojim vratima” i polako se otuđujemo. Društveni život u Kambelovcu, prema pričama starijih i mome sjećanju, godinama je bio izuzetno bogat i svima zanimljiv. Očekujem da ćemo ustrajati u poticanju svih mještana na uključivanje u aktivan život naše mjesne zajednice.
Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete?
Iskreno priželjkujem da svi mi, koji smo u Kambelovcu, postanemo zainteresirani i pokažemo kako zajednički možemo suživot učiniti zdravim i podnošljivim, bez obzira predstavljamo li se kao zeleni, plavi, crveni ili žuti. Najveći izazov je upravo osvijestiti ljude da se “stvari” mogu promijeniti i da svatko treba uložiti makar malo vremena u svoju ulicu, susjedstvo, mjesto… Primjerice smatram kako za kronični problem “šporkice u našen malon mistu” nisu odgovorni samo oni koji su plaćeni za čišćenje, nego upravo pojedinci koji svjesno i namjerno ostavljaju smeće gdje mu nije mjesto, ne kupe izmet svojih ljubimaca s javnih površina i na druge načine “šporkaju” Kambelovac.
Budući niste član niti jedne političke stranke, nemate iskustva u bavljenju politikom, na koji način očekujete podršku Gradske uprave u vidu financijske mogućnosti usklađivanja lokalnih potreba s gradskim budžetom?
Nisam uključen ni u jednu političku stranku, djelujem pri svojoj listi grupe birača Kaštel Kambelovca s koje su Tonia Rušnov, Luka Žuljević, Josipa Kunac, Frankica Rajič i Josipa Britvić izabrani za trenutno aktivne vijećnike. Njihovu podršku i poštovanje uživam bez obzira na povremene burne rasprave koje vodimo kad dođe do neslaganja na temu, ali učimo kompromisom pronaći rješenja. Što se financija tiče, znam što piše u zakonu i u statutu Grada, a kako to realizirati, na tome radimo. Cilj je svakako potaknuti ulaganja Grada u Kambelovac i osigurati sredstva za unaprjeđenje svih mjesnih potreba. Mogućnosti su beskrajne, ja sam kreativan, mi imamo volje za radom i rezultat je neizbježan.
Koji su najveći problemi koje uočavate u svakodnevnom radu i razgovorima s mještanima?
Prisutan je problem dugotrajne inertnosti ljudi. Pri tome mislim da se jako malo razgovara i brine o zajedničkim vrijednostima i ciljevima. Većina je slabo uključena u rješavanje problematike i kreiranje mjesnih politika, što pokazuje i broj građana na izborima, javnoj tribini, sjednicama Vijeća i konačno u uredu Mjesnog odbora. Također, želim istaknuti i tromost funkcioniranja gradske uprave, međutim, time ne mislim da su njezini zaposlenici nužno izravno odgovorni, moguće je da su više instance vlasti te cjelokupan politički sistem naše države pozamašno doprinijele usporenom načinu funkcioniranja.
Već se godinama intenzivno radi na aglomeracijskom projektu izgradnje kanalizacijskog sustava, Kambelovac je jedan od primjera gdje još uvijek imamo ispuste u centru mjesta. Koja su vaša očekivanja od tog projekta?
To je vrlo jednostavno, očekujem da svi legalno izgrađeni objekti u kojima živimo imaju mogućnost spajanja na vodnu i kanalizacijsku mrežu, da svi radovi koji se odvijaju u Kambelovcu što kraće traju i da ljudi imaju mogućnost normalno funkcionirati za vrijeme odvijanja radova. Također, očekujem da ovaj projekt u potpunosti zaustavi istjecanje svih vrsta fekalija u zaljev što se nažalost učestalo događa na više lokacija duž kambelovske obale.
Spomenuli ste inertnost mještana, imate li vi kakvih inicijativa za akcije, bilo da je riječ o humanitarnim, zabavnim?
Od malih nogu volim pomagati drugima, to je i urođeno i usađeno u moju osobnost. Sretan sam kada ljudi oko mene, čak i oni koje ne poznajem, žive dobro, napreduju i ne oskudijevaju ni u čemu. U samom početku kreiranja aktivnosti Vijeća sugerirao sam da započnemo provoditi karitativne akcije za pomoć najugroženijima u našem mjestu. Također, želim da najosjetljivija skupina, “naša dica”, dobiju veću pažnju i da im probamo omogućiti kvalitetnije odrastanje u Kambelovcu. Nadam se da će bar neke od ideja zaživjeti i na taj način povećati humanitarni rad svih nas koji živimo u mjestu.
Kako ste osigurali dostupnost MO prema mještanima?
Volim reći da polako “otvaramo vrata” Mjesnog odbora Kaštel Kambelovac za sve koji žele unaprijediti “naše malo misto”. Ured se nalazi na prvom katu Bratske kuće (Brce kambelovsko 23) i otvoren je utorkom između 9 i 10 sati te četvrtkom po dogovoru, osim praznicima i blagdanima. Adresa e-pošte je
I za kraj osvrnut ćemo se na plan rada za 2023. godinu. Što ste si zadali u četverogodišnjem mandatu?
Usvojeni plan rada Vijeća obuhvaća: uređenje prometne infrastrukture, očuvanje kulturne baštine i kulturnih dobara, uređenje javnih površina, revitalizaciju brda Kozjak, provođenje malihkomunalnih akcija, provođenje akcija na području zdravstva, pronalaženje rješenja zanedostatak dječjih vrtića i doma za stare i nemoćne osobe, odlaganje komunalnog otpada,javna parkirališta, provođenje humanitarnih akcija, zaštitu okoliša i drugo. Međutim, djelovanje i rad Vijeća fluidni su i promjenjivi, ovisno o realnim potrebama mještana koje se mijenjaju iz dana u dan. Ovaj plan je takozvani “kostur”, problemi koje smo mi vijećnici uočili kao mještani Kambelovca i sigurno da će se on već do kraja godine promijeniti.
