Visoke ljetne temperature planinare iz HPD-a Kozjak predvođene njihovim vodičem Lukom Bebićem, „potjerale“ su u noćni pohod na obronke Kamešnice. Planina koja se nalazi na granici Hrvatske i BiH ugostila ih je u jednoj od svojih najljepših udolina, u Kurtegića docu.
Na samom rubu udoline, PU Dinaridi postavili su malo, bajkovito sklonište, koje nosi ime po tragično preminulom planinaru, Edvardu (Edi) Ratelju. To sklonište, ta drvena kućica, dodatno začinjava ovu, magičnim velom zavijenu udolinu, a kako je bilo našim kaštelanskim planinarima opisala je njihova članica Josipa:
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
-U noćnim satima sa subote na nedjelju naša se ekipa uputila u Kurtegića dolac. Krenuli smo iza ponoći tako da smo praktički ušli u novi dan. Vožnja do granice je prošla u raspravama tko će prvi zaspati, putnici ili vozač, al’ nije se naš Luka tako lako dao. Odma nakon graničnog prijelaza ušli smo na makadamski put, dosta obrastao travom i šikarom, koja nam je svima pomalo ulijevala strah u kosti, a nekima su se i počele priviđat oči koje svijetle iz mraka, ali nismo se dali omest.
Lagana šetnjica, lagani uspon koji praktički ne možeš ni doživit jer si zapanjen prizorima oko sebe, šumom, stablima, zanimljivim detaljima koje će vam Luka zasigurno ponovno htjeti pokazat.
Nakon sat i nešto sitno, stigli smo pred sklonište “Edo Retelj”. Malo prije očekivanog vremena, pa je u opciju upa i spavanac. Doduše nisu svi bili za to, od općeg uzbuđenja dočeka Sunca, pa ta jedna (ja) nije to dozvolila ni drugima. Malo spize, dojmova i koji minut hrkanja i prid svitanje smo krenili do Vilinskih stina, oko pola sata hoda. Točno pred najljepši izlazak bili smo na poziciji. Svaki sekund otkrivanja Sunca iza predivne Svilaje, oborio nas je s nogu. Tek po povratku shvatili smo koliko je staza zaista posebna. Mnoštvo raznolikog bilja, jestivog (bar mislimo) voća, ali nažalost ne i tih "sa svijetlećim očima". Cijela je tura uistinu predivan hod kroz šume, proplanke i dolce uz koje sve tako brzo prolazi. Na kraju je pao dogovor da ćemo se defitivno ponovno skupit jedne subote poslije izlaska i podravit Sunce na najljepšem mjestu, - napisala je Josipa.
Foto: HPD Kozjak
