Planinarsko društvo Malačka iz Kaštel Staroga, ove godine su za svoj centralni višednevni izlet odabrali crnogorski dio Prokletija, smještenih unutar istoimenog nacionalnog parka.
Prokletije (albanski: Bjeshkët e Nâmuna) je atraktivna gorska skupina koja svojim kontrastima i visinom te izazovnim vrhovima, privlači veliki broj planinara i ljubitelja prirode, a nalaze se u sklopu Dinarida. Uz ovaj kraj vežu se i brojne legende, među kojima su najpoznatije one koje tumače kako su Prokletije dobile ime, a u mističnost i veličanstvo ovoga kraja uvjerili su se naši planinari svojim četverodnevnim boravkom.
Živopisna dolina Grebaje je pravi planinski raj. Do pedesetih godina prošlog stoljeća Grebaja je bila vojna zona, pa je pristup bio ograničen. Poslije toga, grupa planinara iz Beograda pod vodstvom Branka Kotlajića, otkriva ljepote ove doline. Dolina je okružena oštrim vrhovima čiji prizor podsjeća na oštre zubi češlja.
“Drugog dana našeg izleta, budući da smo prvi proveli u putu, popeli smo tri prokletijska vrha, Popadiju, Talijanku i Volušnicu. Staza je impresivna. Sve nijanse zelene prosule su se po ovoj prekrasnoj dolini, nazubljeni stijenski masivi Karanfila zaštitnički su je okružili i nama priuštili nezaboravne vidike. Grebenskom stazom stigli smo do prvog planiranog vrha. Popadija (2034m) se nalazi na samoj granici s Albanijom i od tu se pogled pruža na staze koje vode do obližnjih albanskih katuna. Iza nas u daljini sniva Karaula, a s druge strane vrha pogled se pruža na ulančanu brijegovitu zelenu dolinu i obližnje Karanfile, a onda dalje na masiv Prokletija sa svojim najvišim vrhovima. Odmah pored Popadije, na samo dvadesetak metara višoj nadmorskoj visini smjestio se vrh Talijanka (2057m). Izlazak na ovaj grebenski dio zaista zaustavlja dah. Iza leđa ostavljamo zeleni greben kojim smo došli, s desne strane prate nas i dalje albanski pašnjaci, ispred nas se prosuo impozantni masiv Škurta i Lagojveta, a lijevo, kako kakva foto kulisa, do sad najimpresivniji pogled na Karanfile.” – poručili su iz HPD-a Malačka, zatim dodali - “Nastavak nas je odveo grebenskom stazom prema Maja Cani – Volušnici, Vrh Maja Can smješten je na 1876 m i iako ne pripada grupi najviših vrhova crnogorskih Prokletija, njezina 600 m visoka južna strana koja dominira nad prelijepom dolinom Grebaje zaista je očaravajuća.”
Sljedećeg jutra posjetili su Plav i Bajrovića katun, odakle su planinskom stazom išli prema Hridskom jezeru. –“Ovo prekrasno ledenjačko jezero smjestilo se na 1.968 m nadmorske visine i najviše je jezero u Crnoj Gori, a okruženo je borovom šumom podno vrha Hridski Krš (2.358 m), po kojemu je i dobilo ime. Legenda kaže kako je Hridsko jezero Božji dar i da ga je Bog stvorio na tom skrivenom mjestu u planinama i šumama, kako bi se u njemu mogle kupati vile. One su ga i učinile ljekovitim. No, iz nekog su razloga vile morale napustiti jezero, što je izazvalo snažan Božji bijes te je on obližnje planine zasuo munjama i gromovima, pa je tako njihove vrhove pretvorio u gole i neprohodne stijene. Potom je Bog prokleo ove planine, pa ih zato narod naziva Prokletije. Međutim, ostalo je nešto i sretno u jezeru, jer legenda kaže da će onaj tko se okupa u njemu biti sretan. Naravno da smo se okupali i u potpunosti saživili s tom ljepotom.” – poručili su.
“Sretni smo što smo organizirali još jedan prekrasan i uspješan izlet, ali niz ljudi stoji iza toga uspjeha. Prvenstveno hvala našim glavnim vodičkama Ivani Jozić i Kristini Šustić Vulas na savršenoj organizaciji, a zatim i njihovim pomoćnim vodičima Jeleni, Snježani, Mateju i Mariju. Hvala našem kolegi Anti Romcu koji nam je svojim savjetima, preporukama i kontaktima uveliko pomogao. Hvala domaćinima u planinarskom domu “Branko Kotlajić”, živopisnom domaru Đoki, predsjedniku Aci i njegovoj djevojci. Hvala stručnim vodičima Aladinu i Dinu koji su nas strpljivo vodili Prokletijskim prostranstvima i stručno prepričavali svaki dio ovog raja. Hvala Evlijanu i njegovim vozačima. Hvala mještanima koji su nam prvoga dana prevezli svu našu prtljagu. Hvala domaćinima u Samelovoj kolibi. Hvala našem vozaču Jozi, imao je beskrajno strpljenje i ovoga puta. Hvala svima vama koji ste nam poklonili svoje povjerenje i upustili se s nama u ovu avanturu, jer bez vas to ne bi ni približno ovako bilo.” – uputili su svoje zahvale.
